Nastavljamo s objavljivanjem najuspješnijih učeničkih radova Tropletova literarnoga natječaja. Objavit ćemo po pet najuspješnijih radova za osnovne i srednje škole kao i proslov i pogovor iz zbornika “Putovima radosne odgovornosti”. Ovaj put objavljujemo Četvrtonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Maria Nevistića, učenika Srednje škole Prozor, Opća gimnazija.
Tražeći odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja i pitanja ljudske naravi svakako možemo doći i do najveće riznice mudrosti gdje se snagom Duha Svetoga objedinio zahvat ljudske ruke i pisana riječ Božja. Dakako da je riječ o Bibliji, odnosno o njezinom samom početku – Knjizi Postanka. To je prva te jedna od najvažnijih biblijskih knjiga jer je u njoj sadržana slika Boga kao savršenog i dobrog Oca koji stvara. Taj Otac ne tvori samo materijalni svijet ili onaj čisti duhovni, već snagom Duha u svrsi Logosa, on tvori i čovjeka na svoju sliku, sebi slična. Ta se sličnost ogleda u tome što je ljudska narav omeđena „trojstvom“ kao što je i sam Bog zapravo Presveto Trojstvo. Riječ je o osnovnim osobinama čovjeka kao osobe koje govore da je čovjek svjesno, socijalno i slobodno biće. Ova potonja, karakteristika ljudske slobode, bitno je odredila cjelokupnu ljudsku povijest, usmjeravala tijek civilizacija i filozofskih škola, no bez većih izmjena njezin pojam prisutan je i u našem vremenu. Vraćajući se stoljećima ,pa i tisućama godina, unazad možemo pratiti zanimljiv put razvoja čovjekove svijesti o pitanju slobode. Začetak takve misli je u drevnoj antici tj. u starogrčkim filozofskim školama. Već su i Platon i Aristotel raspravljali o pitanju slobode, no kod njih je sloboda bila rezervirana za „samo one najbolje“. Ti najbolji bili su zreli muškarci bez doseljenika, robova ili žena. Takav oblik slobode bio je zapravo individualna sloboda. Daljnjim napredovanjem i razvojem grčkog svijeta pojavila se i potreba ograničavanja ljudske slobode, odnosno javlja se potreba za zakonima koji će ograničiti samovolju pojedinaca. To je rezultiralo Solonovim i Klistenovim reformama gdje se po prvi puta u povijesti javlja i pojam odgovornosti. Od tada je sloboda pravo pojedinca, no odgovornost je njegova dužnost spram toga prava. S druge strane ,dok se antički svijet prepire oko slobode i zakona, Stari Zavjet nam donosi potpuno drugu sliku poimanja slobode. Tu je ,zapravo, sloboda Božji dar koji ljudi gube Istočnim grijehom, a kasnije i cijeli židovski narod zbog svojih grijeha pada u ropstvo. Odnosno pojam slobode je kolektivan. On je određen i sažet u Božjoj objavi Mojsiju na brdu Sinaj. Tako da i Dekalog- Deset Božjih zapovjedi ,poput antičkih zakona, naglašava važnost „ograničavanja“ ljudske slobode zakonima i propisima ,tj. naglašava važnost simbioze između prava i dužnosti.
Ako bismo za slobodu i odgovornost rekli da su stupovi ljudske naravi, a samim time i cjelokupnog društva, onda sa sigurnošću možemo također reći da su pravo i dužnost temelji na kojima se ti stupovi nalaze. Jer iz priložene alegorije vidi se jasna povezanost između tih pojmova gdje je sloboda pravo svake ljudske osobe, a odgovornost je njegova dužnost. No, što bi to bilo pravo, a što dužnost? Pojam prava možemo definirati kao neotuđivu oznaku ljudske naravi koju on dobiva začećem! Dužnost je nužnost poštivanja normi i propisa koji vode do civiliziranijeg i ugodnijeg društva za sve pojedince. Tu je jasna međuovisnost prava i dužnosti gdje dužnost bez prava ne postoji, a pravo bez dužnosti nema smisla. No, nažalost mnogo su se puta kroz povijest kršila ljudska prava s jedne strane ili se uvažavalo pravo ,uz izostavljanje odgovornosti, s druge strane. I jedan i drugi oblik nepotpune slobode ili krnje odgovornosti vodili su u zabludu i propast kako pojedinaca tako i cjelokupnih društvenih sustava. Ljudi su vrlo često zbog različitih zabluda ,ili zbog opijenošću pogubnih ideologija, dolazili do krivih zaključaka kada su u pitanju temeljne oznake čovjekove naravi među kojima je ,svakako, i sloboda. U sličnom vremenu nalazimo se i danas. U potpunoj smo pomutnji i nejasnoći razlučivanja što bi to bila sloboda, a što odgovornost. I zbog jedne takve zamagljenosti zdravog razuma, čovjek mnogo puta krši prava drugih ljudi ili čini djela koja bi se u onom duhovnom smislu mogla smatrati teškim grijesima. Zbog jedne takve situacije važno je vratiti se na početne izvore i nadahnuća kao što je Biblija. Biblija donosi podosta zanimljive i vrlo poučne priče o stvarnim povijesnim osobama koje su postale simbolima ljudskog traganja za slobodom. Postoje dvije naizgled različite priče, ali izvrsnom simbolikom povezane i objedinjene istim imenom. Riječ je o životnome putu sv. Josipa – patrijarha i sv. Josipa – Marijina zaručnika. Već samo značenje imena Josip govori o Božjoj providnosti i brizi za čovjeka, a to ime na hebrejskom znači „neka Bog pridoda“. Iz toga se može dobiti jasni privid o tome što se dvojici Josipa događalo i tko ih je pratio na životnome putu. Sv. Josip – patrijarh bio je prodan od svoje starije braće u Egipat kao rob, ali on im kasnije oprašta i pomaže tijekom velike gladi. Sv. Josip – Marijin zaručnik bio je zaručnik Blažene Djevice Marije u onom trenutku kada je začela po Duhu Svetom. Josip ,umjesto da je da kamenovati, uzima je za svoju ženu. I iz jedne i iz duge priče vidi se povezanost između prava i slobode, odgovornosti i dužnosti. Starozavjetni Josip imao je pravo osvetiti se svojoj braći, no on ,usprkos tome, bira pravo ljubavi i oproštenja, ostaje moralno čist i slobodan od bratoubojstva. S druge strane novozavjetni Josip je imao pravo dati kamenovati Mariju, ali odbivši to umanjio je svoje pravo na račun Marijinog prava na život. Sebe je ponizio i tako postao uzvišen pred Bogom, moralno opravdan i slobodan od nedužno prolivene krvi. Iz ovih se zaključaka vidi da je jedina i prava sloboda, sloboda od grijeha. Nju smo zaslužili kao dar Božji po presvetoj krvi Gospodina i otkupitelja Isusa Krista. Zato je ona tako dragocjena i valja je s odgovornošću čuvati. Katekizam Katoliče Crkve i sveti crkveni oci uvijek su naglašavali važnost takvog oblika slobode koja je naše neotuđivo pravo i sastavni dio naše ljudske naravi. No, važna je i naglašenost odgovornosti koju moramo imati kada posjedujemo jedan tako velik i neprocjenjiv dar. Stoga je vrlo jasan stav Katoličke crkve spram slobode. Sloboda je naše prvo, ali odgovornost je naša dužnost koja rasvjetljuje i kristalizira uporabu toga prava. Iako Zapadni svijet ima svoje kršćanske korijene, u njemu su se ustalile potpuno drugačije percepcije slobode i odgovornosti. Zapadnoeuropsko poimanje i zakona i prava proizlazi iz ,prije svega, protestanskog mentaliteta te nasljeđa francuske revolucije i liberalni strujanja iz doba osamnaestog stoljeća. Tako da su jedni od najvažnijih dokumenata Zapada francuska Povelja o pravima čovjeka i građanina, Američka deklaracija neovisnosti te Opća deklaracija UN-a. U tim se dokumentima daje velika pozornost pravu na slobodu te se stvaraju institucije koje bi bile odgovorne za njezino očuvanje. Iako je prvotna ideja tih revolucija i pokreta , francuske i američke revolucije, bila sloboda, jednakost i bratstvo, današnji je svijet nažalost ,što iz vlastitog neznanja što iz krivih zaključaka, stvorio sliku slobode kao želje za činjenjem što nas je volja bez nekih većih posljedica. Pogubnost takvog stava naglašava i Crkva na čelu sa Svetim Ocem – papom koja vrlo jasno upućuje da sloboda nije samo sloboda ZA, već i sloboda OD tj. biti slobodan od grijeha, zabluda, strasti i pogubnih ideologija koje vješto zavode ljude i ,zbog neke njihove koristi, odvlače ih od prave Istine.
Sve u svemu, jedan kratki rezime svega navedenog bio bi da je sloboda sastavni, neotuđivi dio ljudske naravi kao takve. Zbog toga je ona oduvijek u svim civilizacijama zauzimala važno mjesto i izazivala prijepor među filozofima. Različitih je načina i pokušaja tumačenja slobode, no ona je jedinstvena i individualna. Postoji sloboda za , sloboda od i sloboda izbora. Na nama je samima odlučiti se koju slobodu više želimo i koja bi bila najvažnija. Osvrtom na povijest možemo vidjeti kako su se stavovi vezani za pojam slobode mijenjali, a zavirivši u sadašnjost dolazimo do potpuno novih uvida kada je u pitanju sloboda i odgovornost. Odgovor na izazove vremena dajemo sami. U čemu ćemo tražiti nadahnuće i vjeru naš je osobni izbor. No, jedno je sigurno, a to je da bez obzira koliko se odmicali od Boga i Biblije oni uvijek stoje na jednome mjestu i pozivaju na vraćanje temeljnim ljudskim vrijednostima , među kojima je i sloboda. Stoga na kraju ništa drugo i ne preostaje , nego upravo u tom tonu ljubavi i vjere uskliknuti: “Za slobodu nas Krist oslobodi“(Gal5,1).
Mario Nevistić
Srednja škola Prozor, Opća gimnazija
Najuspješniji učenički radovi:
Prvonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Sofija Đerić
Prvonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Jana Vidović
Drugonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Valeria Pravdić
Trećenagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Rita Barbarić
Trećenagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Dragan Boban
Četvrtonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Petar Bikić
Petonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Marija Rašić
Petonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Ana Ezgeta
Proslov „Istinoljubivost u sastavcima“, prof. dr. sc. Antun Lučić