M. Sopta: Umjesto da se ispituju i analiziraju mogućnosti iseljeništva – ono se ignorira

Gotovo dvije godine prošlo je od održavanja 1. Hrvatskoga iseljeničkoga kongresa koji je donio i Rezoluciju. Koliko ste zadovoljni provedbom glavnih zadataka te rezolucije?

Imajući u vidu da nijedan naš prijedlog iznesen u Rezoluciji koju su sudionici Prvoga hrvatskog iseljeničkog kongresa održanoga 2014. godine u Zagrebu usvojili, bivša Vlada nije prihvatila te da naša Rezolucija nije ni razmatrana, slobodno mogu reći da sam razočaran, kao i ostali članovi Programsko-organizacijskoga odbora. Svakako nismo toliko politički naivni da smo mislili kako će naši prijedlozi biti usvojeni, ali smo se nadali da će netko iz hrvatske Vlade, nekoga ministarstva ili u najmanju ruku Državnoga ureda za Hrvate izvan domovine, zbog političke korektnosti ili bolje rečeno političke kulture, pozvati nas bar na razgovor. Ali i to je izostalo. Mišljenja sam da su naši prijedlozi koji se nalaze u Rezoluciji bili razumni i da se uz malo političke volje mogu primijeniti jednostavno zato što se uklapaju u nacionalne interese Republike Hrvatske.

Predstavljen je i Zbornik radova s kongresa i održano je obećanje o organizaciji Drugoga kongresa…

U situaciji u kojoj se nalazimo, a uzimajući u obzir državnu politiku koju je bivša Vlada vodila prema hrvatskim iseljenicima, bez ikakve pretenzije i hvalisanja mislim da je Programsko-organizacijski odbor dosad napravio čuda. Na 2. Hrvatskome iseljeničkom kongresu imat ćemo više od stotinu sudionika iz Sjeverne Amerike, Australije i Europe. Svi sudionici plaćaju troškove putovanja i smještaja, što potvrđuje da njih zanima razvoj Hrvatske i da tome žele dati svoj prinos. Taj veliki skup iseljenika počeli smo organizirati bez ijedne kune. Radimo posao hrvatskih institucija, koje su zadužene da rade na kvalitetnijem i učinkovitijem odnosu prema hrvatskim iseljenicima.

Da problem odnosa prema hrvatskim iseljenicima leži u državnoj politici, najbolje potvrđuje činjenica da u organizaciji kongresa sudjeluje, uz veliku i nesebičnu podršku šibenskoga gradonačelnika, nekoliko znanstvenih institucija iz domovine i inozemstva te Hrvatska inozemna pastva. Zato smo oduševljeni što je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović prihvatila naš prijedlog da bude pokroviteljica kongresa. Nadamo se i vjerujemo da će i otvoriti kongres. Vijest o njezinu pokroviteljstvu imala je velikoga odjeka među hrvatskim iseljenicima. Nadamo se kako će ta njezina odluka predstavljati novi početak u poboljšavanju veza između domovine i iseljeništva.

Koji su razlozi organizacije hrvatskih iseljeničkih kongresa?

Inicijatori i idejni začetnici hrvatskih iseljeničkih kongresa shvatili su kako su se odnosi između hrvatskih iseljenika i domovine sveli na najnižu moguću razinu i kako se mora nešto poduzeti da ukažemo na tu činjenicu. Organizacijom kongresa htjeli smo javno manifestirati veliki potencijal hrvatskih iseljenika u ekonomskome, kulturnom, znanstvenom, športskom, vjerskom i drugim područjima. Radeći u veoma teškim uvjetima i protiv onih koji su nam podmetali i nastojali spriječiti organiziranje Prvoga hrvatskog iseljeničkog kongresa, uspjeli smo nasuprot svojim očekivanjima organizirati kongres koji nikada prije nije organiziran na ovakvoj razini u Hrvatskoj. Također, bez obzira na sve uspjeli smo probiti medijsku blokadu državne televizije, a dobili smo dovoljno prostora u pisanim medijima koji su donijeli dosta priloga o pripremama i radu kongresa.

Zašto je Šibenik izabran za domaćina 2. kongresa?

Odmah po završetku rada Prvoga hrvatskog iseljeničkog kongresa između nekoliko gradova odlučili smo se Šibenik vođeni idejom da ove godine slavi svoju 750. obljetnicu. Naša bi se odluka mnogo teže ostvarila da nije bilo g. Franje Bilića koji je uvjerio gradonačelnika dr. Željka Bulića da bude domaćin kongresa. Njegova dobra volja i nesebičnost koju je pokazao dajući nam svoju podršku trebala bi poslužiti kao dobar primjer koji bi trebale slijediti njegove kolege iz drugih gradova Hrvatske i organizirati slične manifestacije s hrvatskim iseljenicima. Zato se koristim ovom priliku kako bih javno, u ime članova Organizacijskoga odbora, zahvalio g. Franji Biliću, a naročito gradonačelniku dr. Željku Buriću na velikoj podršci koju nam pružaju u organizaciji kongresa.

Koje će teme dominirati na ovogodišnjem kongresu?

Drugi hrvatski iseljenički kongres postavio je sebi za cilj okupiti Hrvate na jednome mjestu kako bi mogli podijeliti različite ideje i stvoriti nove akvizicije naše budućnosti i zajedničkoga identiteta. Odnosi hrvatskoga iseljeništva s domovinom stavljeni su kao prioritet, posebno u odnosima na ekonomskome, kulturnom, znanstvenom, športskom, vjerskom i drugim područjima.

Podrška predsjednice i pojedinih članova Vlade

Što bi trebalo učiniti da kongres nadraste manifestacijsko značenje i ne pretvori se u puki turistički kongres?

Kao prvo i glavno u organizaciju Trećega hrvatskoga iseljeničkog kongresa, o kojemu mi već stidljivo govorimo, mora se uključiti hrvatska Vlada, ministarstva i institucije koje su zadužene za suradnju s hrvatskim iseljenicima kako na individualnoj bazi, tako i s njihovim udrugama. Treba osnovati neki fond, neki račun s određenom svotom novca kako bi se moglo raditi u miru i bez pritiska kojim su izloženi članovi odbora u skupljanju sredstava potrebnih za organizaciju kongresa. S dobrom organizacijom i pripremama Treći hrvatski iseljenički kongres mogao bi trajati čitav mjesec i održati se u različitim gradovima Hrvatske, primjerice, u Rijeci bi se zbog njezina povoljnoga zemljopisnog položaja mogao organizirati festival folklornih društava iz iseljeništva na kojemu bi moglo sudjelovati od 3000 do 5000 folkloraša iz iseljeništva. Kako bi se to ostvarilo, treba početi planirati i raditi na tome odmah. Skup hrvatskih znanstvenika koji rade na raznim sveučilištima svijeta mogao bi se organizirati u Splitu ili pak u Dubrovniku. Uz ozbiljnu organizaciju mogao bi privući nekoliko stotina sudionika. Poslovni forum mogao bi se održati u Zagrebu ili pak u Osijeku u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i Hrvatskom gospodarskom komorom. Takav bi skup mogao privući nekoliko stotina gospodarstvenika, posebno iz Europe.

Je li sve to preambiciozno?

Znam da će mnogi vaši čitatelji reći da je sve to jeftina demagogija. No navest ću nekoliko podataka. U Njemačkoj,Australiji, SAD-u, Venezueli, Argentini, a naročito u Kanadi, postoje relativno dobro organizirane hrvatske poslovne udruge. Primjerice, u Kanadi je članom te udruge predsjednik kanadske banke, drugi potpredsjednik jedne svjetske korporacije itd. Govorite o opasnosti da se Kongres ne pretvori u iseljenički turistički kongres? Zašto ne i to? Ako jedna Škotska, Izrael i druge države s velikim dijasporama imaju strategiju iseljeničkoga turizma, zašto i mi ne bismo pokušali razviti iseljeničku turističku strategiju. Daj, Bože, da naš kongres posluži da Ministarstvo turizma u sklopu Trećega hrvatskoga iseljeničkog kongresa organizira skup na koji će pozvati hrvatske iseljenike, vlasnike hotela i restorana, da raspravljaju o ulaganjima u hrvatski turizam ili nekim drugim temama. Zaključit ću: žalosno će biti ako Treći hrvatski iseljenički kongres budemo prisiljeni organizirati na isti način i pod istim uvjetima kao i ova dva. To će značiti da i ova hrvatska Vlada ima isti odnos prema hrvatskim iseljenicima kao prethodna. U to osobno ne vjerujem niti želim vjerovati.

Predsjednica države prihvatila je pokroviteljstvo. Kakav je pristup Oreškovićeve vlade tome skupu, napose ministarstava vanjskih poslova, gospodarstva, poduzetništva?

Nismo službeno kontaktirali s predsjednikom Vlade Tihomirom Oreškovićem jednostavno zato što smo smatrali kako je dovoljno ako imamo pokroviteljstvo predsjednice države i Grada Šibenika. Kad budemo gotovi s programom, uputit ćemo i njemu poziv i bez dvojbe bilo bi nam drago da se odazove našemu pozivu. Na kraju i on je rođen izvan Hrvatske, bila bi idealna situacija kad bi mogao pozdraviti sudionike kongresa i poslati poruku hrvatskim iseljenicima širom svijeta. Što se tiče ministra vanjskih poslova, dr. Miro Kovač je s velikim oduševljenjem pozdravio našu inicijativu i obećao je da će nastojati nazočiti kongresu. Održavanje kongresa pozdravili si i neki drugi visoki dužnosnici Vlade i Sabora, obećavši dolazak na kongres. Kongresu će pribivati i hrvatski generali koji su došli iz iseljeništva. Članovi programsko-organizacijskoga odbora više su nego zadovoljni interesom koji vlada u državnome vrhu za kongres.

Sagledavaju li se dovoljno mogućnosti iseljeništva za gospodarski, znanstveni i ini razvitak Hrvatske?

Na žalost umjesto da se ispituju i analiziraju mogućnosti iseljeništva za gospodarski, znanstveni ili kulturni razvitak Hrvatske, to se potpuno ignorira. To je meni neshvatljivo i nemam logičan odgovor na takvo ponašanje državnoga vrha. Osim nogometa, u kojemu je Hrvatski nogometni savez iskoristio potencijal hrvatskih igrača rođenih u iseljeništvu te i dalje sustavno prati pojavu mladih igrača među hrvatskim iseljenicima, na žalost to nije slučaj na drugim područjima rada i života. Neshvatljivo mi je, primjerice, kako jedan utjecajni dio hrvatske političke i ekonomske elite pod svaku cijenu želi ograditi svoje gospodarske interese i politički utjecaj u društvu, ne dopuštajući iseljeništvu da pokaže što može. I zato je Hrvatski iseljenički kongres, kao i slični skupovi, veoma važan kako bi se na jednome mjestu otvoreno govorilo i analiziralo pojave u hrvatskome društvu koje onemogućuju njegov iskorak i razvoj.

Na prvome kongresu 162 sudionika iz 13 zemalja

Prvome hrvatskom iseljeničkom kongresu odazvalo se 162 sudionika iz 13 zemalja svijeta. Na kongresu su podastrta 140 izlaganja. Rezolucijom je predloženo ponovno uspostavljanje Ministarstva iseljeništva i okvira potpore iseljeničkim poduzetnicima kako bi se poticalo investicije i konkurentnost, zatim da u hrvatskim diplomatskim službama trebaju raditi stručni ljudi, sposobni i pripravni surađivati s hrvatskim iseljenicima, da se preispitaju i revidiraju zakoni protivni ustavnim obvezama Republike Hrvatske u odnosu spram iseljeništva i protivni razvojnim interesima Hrvatske, da se uključi hrvatsko iseljeništvo u hrvatski medijski okvir kao redovitu temu i sadržaj, izvan azilantskih ‘specijalističkih’ programa te da se na primjeru katedara kroatistike na sveučilištima u Australiji i Kanadi osnuju slične katedre u drugim dijelovima svijeta gdje živi i djeluje veliki broj Hrvata, te preko njih razvijaju kulturne politike usmjerene na drugi, treći, pa čak i četvrti naraštaj hrvatskih iseljenika.

Marko Curać
Hrvatski tjednik