Nedavno obraćanje gospođe predsjednice Grabar-Kitarević naciji o ideološkim sukobima u Hrvatskoj bio je promašaj. Ne samo da je dodala “ulja na vatru” nego je direktno ili indirektno prihvatila vrlo nasrtljivu propagandu da u Hrvatskoj buja fašizam. Želi se doma i u svijetu prikazati da je Hrvatska u “izvanrednom stanju”, da je demokracija u opasnosti. Vjerujem da je Predsjednica imala dobre namjere ali svojim izvanrednim obraćanjem ona se s takvom propagandom složila. Je li to rezultat čitanja udarnih naslova u medijima i vike i buke “antifa”, koji se odnedavno roje kao pčele”, ili zaključak dubinske analize društvenih prilika u Hrvatskoj, ona najbolje zna. Predsjednica se treba obratiti naciji, a još vižnije vladajućoj klasi, radi masovnog odlaska mladih (i ne tako mladih) iz Hrvatske, a ne radi magle o “fašizmu”!
Ideološki legitimitet naših višeslojni “antifašističkih” udruga i samozvanih branitelja slobode i demokracije ne temelji se na domoljublju i čovjekoljublju nego na naslijeđu komunističke jugo-partije koja je parolama “antifašizma” prekrivala svoje strašne zločine i totalitarizam. Današnji mekši “antifašisti” slijede čudnu logiku: ako postojimo mi, a postojimo jer nas je jugo-partija iznjedrila, onda moraju postojati i naši protivnici, svi su oni “fašisti”, ako ih nema ostajemo “na cjedilu”, nepotrebni smo. Dakle, moramo stalno pronalaziti, stvarati, fašiste! Jednima to služi da bi “razdrmvajući” hrvatske tradicionalne društvene, nacionalne i vjerske vrednote “zaradili” kune od tog istog naroda i društva, a drugi da bi im partija imala ideološki legitimitet. Naime, u davna vremena ideologija marksizama, pa i jugoslavenstva, svojim je sljedbenicima ulijevala optimizam; nadu u bolje i pravednije društvo, ali znamo dobro da su se obe ideologije ugušile u krvi svojih žrtava. “Zaperci” tih ideologija danas nemaju što dobroga obećati, nemaju poruke optimizma, pa se žele staviti na čelo “antifašističkih masa”. Ili mi ili oni! O, kako glupo danas zvuči “Smrt fašizmu, sloboda narodu!”, i to u Saboru slobodne i demokratske države Hrvatske!
U našem domoljubnom radu u emigraciji jugo-režim nas je stalno nastojao “zabavljati” nekim aferama, samo da ne radimo nešto 
pozitivno. Zamjetiti je da se danas i u Hrvatskoj stalno zabavljamo raznim “aferama”. Pogledajte naslove i udarne vijesti. Stalno nam se nameću vruće teme (uglavnom “istočne”), umjesto da se okrenemo stvaralaštvu i pravim problemima. I ovo javljanje je dio tog nametnutog nam “programa” za “raštimavanje” hrvatskog društva i Hrvatske. Nek se zabave! (Predlažem da se samo 2 ili 3 oštra pera žrtvuju i bave nametnutim temama.)
Malo o pomirbi iz prve ruke. Ja sam se “pomirio” u rujnu mjesecu 1965. uskoro po dolasku iz jugo-vojske i spremao se bježati iz tadašnje države i komunizma. Naime, u kafiću kod Maksimira sjedio sam u obiteljskom društvu i meni nepoznatim mlađim čovjekom. Razgovor se poveo (kao i obično) o Hrvatima, Hrvatskoj, rušenju države, emigraciji itd. Zamjetio sam da se nepoznatog mi čovjeka pozornije sluša.Nakon poduljeg šaputanja saznadoh da je taj čovjek kapetan prve klase jugo-vojske, da potječe s “druge strane” ideološkog spektra i da je i on bio ratno siroče. Kasnije je postao i šef jedne vojne partijske ćelije u Zagrebu. (Nismo mu dali da tu funkciju napusti!) Bio je i ostao vjeran ideji hrvatske države, podkopavao je tadašnji režim gdje god je mogao. Ideja hrvatske samostalnosti i slobode bila je važnija nego tko je ubio čijeg oca.
Drugo, u dugogodišnjoj emigraciji bio sam djelatan i upoznao mnogobrojne ljude različitih prošlosti, uvjerenja i obiteljskih nasljeđa. Ali nikad to nije bio razlog naših podijela ili razmirica. Nada, vjera i rad za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda su nas ujedinjavali, pa čak i kad smo bili u nekim stvarima razjedinjeni državotvorna ideja nas je pomirivala i povezivala. (Oni koji su se previše kitili hrvatstvom svojih očeva, djedova ili svog kraja bili su višeput problematični.)
Za istinske domoljube i čovjekoljube pomirenje nije nikakav problem. Nije važno da li oni potječu od ustaša ili partizana, a možda nas najviše potječe ni od ustaša ni od partizana nego iz običnih hrvatskih obitelji koje su bile i ostale ukorjenjene u narodu i tradiciji iz koje potječu. Te obitelji nisu bile ni crvene ni crne, nego crven-bjele-plave; boje domovine koju želimo čuvati i sačuvati za buduća pokoljenja. Znati tko smo i što smo, čuvati svoje i poštivati druge nije nikakav “fašizam” nego vrlina i najosnovnije ljudsko pravo. Rad za boljitak hrvatskog naroda, za opće dobro, za bolju budućnost naših mladi da ne lutaju svijetom (kao što smo mnogi lutali) iznjedriti će pomirenje a ne nametnuta nam borba s vjetrenjačama prošlosti, koje stalno vrte profesionalni “antifašisti” radi svojih interesa i kripto jugo-komunističkih čežnja.
Ante Čuvalo
Cijeli članak na: http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/23849-optuzbe-o-fasizaciji-hrvatske-i-kako-im-se-oduprijeti.html