Zločine staljinizma na slovenskom tlu – ubojstva približno 200.000 Hrvata, Slovenaca i ostalih -Milan Brglez, trenutni predsjednik slovenskog parlamenta, 2014. je definirao kao „logičku posljedicu uspostavljanja prirodnog zakona“! Mržnjom zatrovani bezumnik!

Države koje su nastale na području bivše Jugoslavije manje ili više uspješno se bore s naslijeđem prošlosti koje se može opisati konceptom titoizma. Taj se u najbrutalnijoj verziji – u obliku ratova, masakra, progona – u njihovoj nedavnoj povijesti javio dva puta. Prvi put 1945., a drugi put nakon raspada bivše Jugoslavije, 1991. Tri republike nekadašnje SFRJ bile su prisiljene ratom braniti vlastiti suverenitet zbog samo jednog razloga: Slobodan Milošević, stranački vođa najjačeg republičkog Saveza komunista s idejom „Velike Srbije“ zaputio se u potragu za načinom kako da preživi i on i njegova politička kasta/klasa u novim geostrateškim uvjetima (kraj Hladnog rata, raspad Sovjetskog Saveza). Miloševićeva namjera bila je ista kao i Titova: u ime „viših ideja“ pokoriti narode jugozapadnog Balkana i središnje Europe, te ih učiniti vazalima. Tito je navodno govorio o klasnom, Milošević o nacionalnom „oslobođenju“, a obojica su bili učenici iste škole, to jest Kominterne, organizirane po načelu povijesnog protektorata Josipa Visarionoviča Staljina.

Tri jahača komunističke apokalipse

Daljnja analiza pokazuje da su Josip Broz i Slobodan Milošević jedni od najznačajnijih predstavnika staljinizma. Staljin je prevario zapadne saveznike kako bi si osigurao odlučujući utjecaj u istočnoj i srednjoj Europi, a time i imperijalni položaj Sovjetskog Saveza u bipolarnoj strukturi svijeta. Njegova se moć temeljila na nasilju, u najizravnijem obliku – u obliku ubijanja, proganjanja i ugnjetavanja.

Josip Broz Tito je 1945. (a kasnije i u blažem obliku) započeo isto, a potom i Slobodan Milošević. Prevario je Zapad (posebno SAD) i s njegovom je podrškom u ranim fazama osigurao protektorat nad umirućom Jugoslavijom. U provedbi svojih načela služio se staljinističkim metodama. Bio je nacionalsocijalist, ili još bolje, nacionalkomunist: samo je potrebno usporediti događaje u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1991. – 1995.): pokolje, koncentracijske logore, iseljavanje stanovništva. Poput svojih prethodnika, sve je opravdao temeljnom ideologijom.

U srži komunizma postoje dva važna elementa: nasilje i prijevara. Danas smo na područjima bivše Jugoslavije, posebno u Sloveniji i Hrvatskoj, suočeni s kontinuitetom ovog fenomena. Posljednji film Jakova Sedlara je također jasno pokazao da Jasenovac nije prestao djelovati 1945., nego pred kraj djelovanja Informbiroa, 1951. godine. Tamo su umrle i mnoge žrtve Bleiburškog križnog puta. Nad time bismo se svi trebali zamisliti. A slovenska je nevolja čak i veća. Na dnevnom je redu glorifikacija zločina iz doba kada je nekadašnjom državom vladala staljinistička ideologija.

Uz ogradu vodili i „pionire malene“!

Predsjednik slovenske vlade Miro Cerar i predsjednik parlamenta Milan Brglez prošlog su tjedna sudjelovali u pohodu na tzv. žicom okupiranu Ljubljanu. Od 1942. do 1945. Ljubljana je bila okružena žičanom ogradom. Ograda nije bila uklonjena 9. svibnja 1945. godine, nego je, kao i Jasenovac, služila sve do kolovoza te godine. To je bilo tako jer su komunisti unutar glavnog grada Slovenije provodili „čišćenje“ tzv. „klasnog neprijatelja“.

Za hod uz „žicu“ vlast je i ove godine u Ljubljani regrutirala učenike svih osnovnih škola i mnogih vrtića: istovremeno su mnoge državne organizacije, kao što su državna poduzeća, morale poslati svoje ljude na „pohod“. Svi su uskraćeni za činjenicu da žica nije uklonjena 9. svibnja, nakon oslobođenja Ljubljane, nego je služila i dalje, drugim totalitarnim vladarima – u istu svrhu. Titoistički mediji su sve to prikrili – propaganda je besmrtna duša komunizma.

Zločini u gradu okruženom žicom nakon 9. svibnja 1945. događali su se u isto vrijeme kao i oni u Hudoj jami. Bivši predsjednik države, kojega je podržalo titoističko zaleđe, ubojstva u Hudoj jami 2009. godine opisao je kao „drugorazrednu temu“. Sve zločine staljinizma na slovenskom tlu – ubojstva približno 200.000 Hrvata, Slovenaca i ostalih – trenutni je predsjednik Sabora Milan Brglez u rujnu 2014. definirao kao „logičku posljedicu uspostavljanja prirodnog zakona“ (sic!). Na taj je način pozvao na pokušaj „razumijevanja Titovih likvidatora“, (izvor: Mladina). Sada se stvar ponavlja: Milan Brglez je širokoj skupini ljudi, koji rade u Austriji a žive u Sloveniji, oduzeo mogućnost pozivanja na referendum. Budući da je taj pothvat uglavnom izazvao zgražanje, na pohodu na „žicom okupiranu Ljubljanu“ predsjednik vlade Miro Cerar izrazio mu je punu potporu, rekavši da su oni koji ne razumiju djelovanje Milana Brgleza klasa „malih ljudi“.

Josip Visarionovič, Josip Broz i Slobodan Milošević su neprijatelje realizacije stranačke politike označavali „drugorazrednim“ ili „malim“ ljudima, prvenstveno zbog činjenice da su ih lako mogli uništiti. To je bio zajednički nazivnik njihove politike. Rekonstrukcija titoističkih mitova, koja se održava u Sloveniji, uzima u obzir upravo te linije. Kao da bi se još jedan put pisala godina 1945.!

Napomena: Autor članka, dr. Boštjan Marko Türk, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani

Share.

Comments are closed.