Piše: Silvana Dragun, mag. phil.
“Teže je razbiti predrasudu nego atom”– Albert Einstein.
Istina nije relativna, nego cenzurirana. Javno znanje nije objektivno i istinito znanje. Zabranjeno, cenzurirano znanje, prijetnja je dominantnom javnome znanju, dominatnim vrijednostima, teorijama i svjetonazoru. Svjesni da postoje “štetna” znanja kojima vladajuće elite zabranjuju pristup da bi zaštitile svoje interese kod građana pobuđuje nepovjerenje u institucije. To što masmediji dominiraju prostorom javnog znanja ne znači da su taj prostor ispunili istinitim i objektivnim znanjem. Javni prostor se pretvorio u bojišnicu NWO (Novog svjetskog poretka) što je tipično za totalitarno društvo. U totalitarnom društvu primarna funkcija javnog znanja nije prezentacija istine nego kontrola i nadzor ukupnog društvenog znanja u korist vladajuće elite. Dezinformacija kao manipulacija objektivnosti koristi se kao oružje protiv “državnog neprijatelja”.
Prema Alvinu Toffleru postoji šest ključeva koji utječu na javno mnijenje u propagandno-informacijskom ratu:
-
optužiti suprotnu stranu za zločine i krvoločnost;
-
hiperbolički napuhati važnost zbivanja;
-
demonizirati ili dehumanizirati protivnika;
-
polarizacija: tko nije s nama, taj je protiv nas;
-
poziv na (Božju) kaznu i sankcije;
-
voditi metapropagandu: diskreditirati propagandu protivničke strane.[1]
Manipuliranje s dostupnošću podataka ostvaruje se reduciranjem informacijskih izvora u mainstreammedijima. Suvremeni čovjek osjeća da je uskraćen za relevantne informacije. Svjestan je da je bit manipulacije u izvrtanju činjenica i zbog toga sumnja na zavjeru, ali ne zna tko iza toga stoji. Prema A. Toffleru metapropaganda je najmoćnije sredstvo za manipuliranje ljudskim umom, jer dovodi u pitanje sve što dolazi od strane ideološkog neprijatelja. Taj neprijatelj su za proroke New Age-a reptilijanci, za desničare židovsko-masonski lobiji i iluminati, za neomarksiste korporatistička elita, itd. Teorije zavjera šire strah i stvaraju predrasude. One su neka vrsta ”metafizičke sociologije” kako kaže kolumnist “Glasa Slavonije” Ivica Šola, jer mnogo pojedinačnih događaja žele čitati pod vidom nekog prvog principa. Možemo ih tumačiti kao dio kolektivne paranoje, senzacionalistički eskapizam frustriranog uma koji silom želi razotkriti i uništiti globalnog neprijatelja. Pod krilaticom ”otvorimo oči i razotkrijmo zavjerenike” često se krije bijeg od stvarnih neprijatelja, onih u nama samima. Najbolji način da se oslobodimo globalne manipulacije je da promijenimo sebe, svoj život i loše navike. Tiha revolucija protiv dehumanizacije čovječanstva počinje kad pobijedimo narcisoidni konzumeristički mentalitet i defetizam u sebi. To će biti pravi znak da smo izišli iz matrixa zarobljene svijesti i neoliberalnog socijalnog inženjeringa. ”Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2; 1 Iv 2,15-17).
Prave teorije zavjere na informacijskom bojištu kriju se iza različitih interpretacija povijesnih zbivanja. Te različite interpretacije proizlaze od različitih vrijednosnih kriterija kojima se utječe na kolektivno pamćenje. Stručnjaci navode nekoliko takvih metoda; proizvodnja determiniranog kaosa, proizvodnja pristanka, proizvodnja identiteta i na kraju proizvodnja zaborava. Psihološkim operacijama se šire glasine, dezinformacije, vode dijalozi s pažljivo odabranim sudionicima. Uređivačka politika pojedinih medija u službi je takvih psiholoških operacija. Komunističke vlasti provodile su psihološke operacije na idejnoj i ideološkoj razini. Protuobavijest kao sredstvo borbe protiv svojih protivnika, koristili su sovjetski komunisti predviđeni Lenjinom. Sovjeti su razlikovali tri vrste propagande: crnu, bijelu i sivu propagandu.
HAŠKO TUŽITELJSTVO I DETERMINIRANI KAOS
“Rasizam je grubi materijalizam, koji je primio mistički karakter.”- Nikolaj Berdjajev
Determinirani kaos je pojam koji označava političku manipulaciju u međunarodnim odnosima. To je socijalni inženjering koji predstavlja realnu teoriju zavjere, odnosno teoriju interesa. Kontrolu takvog nereda unutar određenih okvira nije moguće provoditi bez nadzora nad sredstvima javnog priopćavanja. Nadzor nad medijima je nadzor nad javnim pamćenjem. Determinirani kaos se provodi selekcijom informacija, logikom dvostrukih mjerila i dominacijom kontroliranih informacija, upravljanjem krizom, proizvodnjom kaosa. Haško tužiteljstvo namjerno zaboravlja da su upravo predstavnci međunarodne zajednice zagovarali podjelu BIH. Lord Owen u knjizi Balkanska odiseja piše da je njegova druga opcija bila prekrajanje granica BIH. On je tražio od RH koridor za bosanske Srbe sjeverno od Save kroz hrvatski teritorij. “Međunarodni predstavnici vršili su pritisak na RH da se odrekne dijela svoga teritorija u dubrovačnom primorju da bi se zadovoljili apetiti R. Karadžića i A. Izetbegovića za izlazom na more.”. Odgovornost međunarodne zajednice za jugokomunističku agresiju na RH i BIH je velika. SAD su Miloševiću dale zeleno svjetlo da bude li potrebno oružjem brani Jugoslaviju. O tome piše i Greenberg Robert u Večernji listu (09.11.2002.) Svjetski političari su priznali da je usvajanje Rezolucije 713 VS UN o embargu na uvoz oružja u Jugoslaviji bila ne samo podrška Miloševiću nego oduzimanje žrtvi prava na obranu. Haški sud provodi strategiju determinatora kaosa da su svi jednako krivi, žrtva i agresor. Determinatori kaosa dvostrukim mjerilima provode diktaturu relativizma. Bivša tužiteljica haškog suda Carla del Ponte izjavila je da će se povijest jugoistočne Europe nakon 2010. godine pisati prema presudama Haškog suda. Povjesničari će udžbenike povijesti pisati prema činjenicama koje Haški sud utvrdi istinitim. Determinatori kaosa žele da Haško tužiteljstvo bude u funkciji kolektivne kontrole pamćenja o zbivanjima na području bivše Jugoslavije. ICTY je postao jedan od najdjelotvornijih instrumenata “nametanja mira” u oblikovanju Zapadnog Balkana. Raspad Jugoslavije tumači se kao kaotični rat u balkanskoj krčmi. Takvo razmišljanje potječe od naturalističkog determinizma koja prevladava u svim rasnim teorijama. Determinatori kaosa fragmentiraju i iskrivljuju činjenice indoktrinirajći kroz medije javnost u lažnu sliku stvarnosti. Sotonizacija protivnika jedno je od temeljnih načela medijskog rata. Europski mit o multikulturalnosti pao u Vukovaru i Srebrenici. Florence Hartmann u knjizi “Mir i kazna” svjedoči o postojanju “tajnih ratova” velikih sila, međunarodne zajednice i Haškog tužiteljstva. Njihove nagodbe, kompromisi i sukobi “kroje” međunarodnu pravdu i sudbinu malih naroda. Divide et impera – podijeli pa vladaj!
Izvor: Prudencija.hr