Progon vještica u Hrvatskoj 2016. godine poprimio je obilježja kliničkog ludila. Posljednja žrtva je ministar znanosti i obrazovanja Predrag Šustar, koji je prije četiri godine napisao članak o odnosu znanosti i religije, konstatiravši kako teorija evolucije ostavlja i neka otvorena pitanja i kako možda u svijetu postoji i Božji naum, i to sve kroz analizu dijela Ruđera Boškovića.
Oliver Frljić je u Rijeci najavio paljenje knjiga u znak prosvjeda, a na lomači bi se vjerojatno našli i radovi kako Šustara tako i velikog Dubrovčanina, pa i brojnih drugih velikih učenjaka. Kako je ta povijest čudna? Nekada su hereticima proglašavani oni koji su sumnjali u Božju providnost, a danas oni koji vjeruju u Boga.
Tko traži ostavku?
Nitko sporni članak nije ni pročitao, ali to nije ni potrebno. Teze se ionako izvrću i izmišljaju, pa se onda s izmišljenim i izvrnutim tezama polemizira. Ministru se spočitava čak i to da želi vjerom zamijeniti znanost u školama, vratiti nas u srednji vijek, rušiti sekularnu državu!?
Ostavku novog ministra odmah je navodno zatražila skupina, kako je rečeno, iz dijela znanstvene zajednice. I ovdje počinje najzanimljiviji dio priče. Naime, nigdje ni u jednoj vijesti ne može se ni naslutiti o kojim se to znanstvenicima radi, koja su im imena, gdje žive i rade, odakle dolaze, i tome slično. I sad, budući se ništa od toga ne zna, čak ni izvor informacije, preostaje nam nekoliko mogućih pretpostavki o misterioznim tražiteljima ostavke.
Mogla bi to biti skupina sveznajućih ljudi koja se stvarno bavi znanošću, ali se iz nekog razloga boji nastupiti javno i otvoreno. Ili se možda radi o fizičarima tipa Nenada Stazića, Urše Raukar, Zorana Pusića, Vilija Matule, et. cet., koji su odlučili uličnu revoluciju zamijeniti konspirativnim djelovanjem. Ili pak, najvjerojatnije, radi se o sustavnom obavještajno-političko-medijskom angažmanu na rušenju ministra po ministra, u konačnici Vlade u cjelini, zbog čega su pokrenuta minuciozna biografsko-bibliografska istraživanja.
Zapaljiva atmosfera
Afera je očito dobro zapalila stanovite, već pripremljene marksističke kružoke po medijima, čija je revolucionaran svijest ostala na razini Nikoletine Bursaća. Karakterističan im je dogmatski pogled na svijet, isključivost i mržnja prema svima koji pokušavaju drugačije misliti. Oni su uvijek nešto „anti“, od antifašizma preko antiklerofašizma do antiteizma, kakav se na ovom Šustarovu primjeru pokazuje i kakav nije zabilježen još od najmračnijih vremena socijalističke revolucije.
Iz pouzdanih izvora doznajemo kako se priprema nova peticija, i to protiv samog premijera Tihomira Oreškovića. On je navodno sastavljajući državni proračun u jednom trenutku zavapio da neka nam Bog pomogne, što je u stanovitim krugovima ocjenjeno kao upletanje vjere i samog Boga u državne poslove, što je doista skandalozno.