Kada je Eric Arthur Blair, poznatiji kao George Orwell objavio svoj čuveni roman “1984”, vjerojatno nije slutio kako će fikcionalni dikatator Big Brother postati, naziv “kontroverznog” reality showa. Ovo potonje reality show, predstavlja vrstu emisija u kojima sudjeluju tzv. obični ljudi, koji moraju postati popularni kod gledateljstva, ne birajući načine, kako bi zaradili, određenu novčanu svotu.

Prvi put Big Brother prikazan je u Nizozemskoj 1999.g. Od tada se proširio cijelim svijetom, pa je tako u produkciji RTL televizije u nas prvi put prikazan 2004.g., a emitiranje se nastavilo u kontinuitetu do 2008.g. U tom se vremenu publika navikavala na format emisije, koji je pratila do tada neviđena medijska pozornost, koja je zadržana do danas.

Sada ćemo se na trenutak posvetiti kovanici ”brainwashing” – ispiranje mozga, koju je 1950.g. prvi put upotrijebio američki novinar Edward Hunter kako bi racionalno objasnio metode utjecaja na zarobljene američke vojnike, koji su se vraćali iz Korejskog rata. Spomenuti vojnici, su nakon Korejskog rata gorljivo branili, podržavali i aktivno propagirali totalitarni sustav Sjeverne Koreje, pa je Hunter zaključio da su im na neki nepoznati način “isprali mozak”. Vojnici su svoje početne političke i svjetonazorske stavove zamjenili dijametralno suprotnim, onima protiv kojih su se otišli boriti.

U početku se mislilo kako se do takvog stanja dolazi isključivo psihofizičkom torturom, izolacijom, nanošenjem fizičke boli i sličnim nasilnim metodama. U međuvremenu došlo se do spoznaja kako je cijeli proces mijenjanja uvjerenja ljudske osobe, puno kompleksniji.

U tome danas vrlo važnu ulogu ima cjelodnevno gledanje televizije, kao i višesatno korištenje interneta i društvenih mreža. Dakle, mediji su dio sustava “ispiranja mozga”, bez primjene sirove fizičke prisile. Izuzetno su važni bezbrojni sati provedeni uz određenu programsku formu, kojoj se izlaže neuronska mreža u našemu mozgu, kako bi se nametnule određene ideje i svjetonazori.

Zbog toga se prosječno Big Briother emitira tri i više sati, što na TV-u, što na internetskim platformama, kako bi se nametnuo kao sadržaj koji više ne potiče mozak na racionalno ramišljanje o onome što se emitira i što sam mozak percepira.

Koristeći spomenute mehanizme manipulacije i “ispiranja mozga”, ovogodišnji Big Brother nam kao i obično nudi regionalni pristup. Prisutni su natjecatelji iz svih republika bivše države, osim Slovenije.

Voditeljica je iz Zagreba, a njezin kolega, voditelj iz Beograda. Program se organizira i snima u kući u Beogradu, a prenosi u pet država onoga što u ovom slučaju jasno reprezentira “region”.

Tko se natječe za 100 000 eura, u 100 dana trajanja toga showa prema službenim podacima producenta?

Branislav, Srbija, 30 godina, radi kao rudar u Aleksinačkim rudnicima. Uglavnom se druži sa ženama lakog morala za jednu večer.

Stojan/Andrea, Makedonija 43 godina i bivši je policajac iz Tetova u Makedoniji. Sada se zove Andrea Jakimovska, jer već sedam godina živi kao transrodna osoba.

Goran, je rođen u Sarajevu, a trenutno živi u Komiži na otoku Visu. Služio je vojsku u Beogradu i to u specijalnoj jedinici. Trenutno radi kao instruktor ronjenja u Komiži.

Barbara, ima 25 godina i rođena je u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. Voli narodnu muziku i cajke. Ugradila je silikone u grudi i u usta. Ima nekoliko pirsinga, jezik, usna i nekoliko tetovaža. Na ruci joj je istetoviran datum rođenja njezinog psa.

Tina je Barbarina mlađa sestra koja se također bavi modelingom. Vrlo su slične i sve što vrijedi za jednu, vrijedi i za drugu.

Aleksandar, Crna Gora je po zanimanju dreser pasa.Voli “zatvorske” tetovaže i cijela desna ruka mu je tetovirana. Nosi lanac i vozi BMW.

Zorica, Beograd, kavanska pjevačica. Živjela je u Njemačkoj gdje je držala kavanu, no 1994. se vratila u Srbiju.

Stefani, Split je završila srednju školu. Spava do 19 sati i onda cijelu noć izlazi s društvom, pije i voli pušiti travu.

Darko, Makedonija ima 27 godina. Čitavog života se bavi sportom, a sada je prvak Makedonije u troskoku.

Ervin, Sarajevo, ima 24 godine i radi kao menadžer u solarij salonu te kao fitness instruktor.

Profil navedenih osoba jasno govori kakva će se poruka slati gledateljima Big Brothera. Diktiranje ponuđenih modnih trendova, piercing, tetovaže, silikonski umetci, kult tijela. Nametanje životnog stila, turbofolk glazba, alkohol, droga, promiskuitet, promjena spola. Stalno propagiranje netradicionalnih uloga i lažnih vrijednosti u društvu – sve to nude producenti Big Brothera kako bi gledatelje uvjerili da misle i čine, ono što kreatori ove manipulacije žele.

Naravno, na kraju će svi u tom produkcijskome lancu dobro zaraditi. Da ne bi bili nepravedni trebamo spomenuti kako, je i druga komercijalna postaja Nova TV pokrenula svoj reality show “Farma”.

Za “Farmu” vrijedi sve što što je napisano za projekt RTL-a Big Brother. Tako su komercijalne televizije u Hrvatskoj, za jesen pripremile programe koji za cilj imaju zaglupljivanje, manipuliranje i “ispiranje mozga”, u čemu je profit samo jedan od motiva, najčešće istican, ali ne i najvažniji.

Nema slučajne podudarnosti između početka Big Brothera, “Farme” i nastave. Ne zaboravimo, u hrvatske osnovne i srednje škole kreće gotovo pola milijuna učenika, 42 tisuće prvašića, 320 tisuća osnovaca i 178 tisuća srednjoškolaca. Svi oni su prva ciljana skupina producenata Big Brothera i “Farme”, a to roditelji moraju znati.

Izvor: Narod.hr

ONI SU ODLUČILI REĆI NE: Inicijativa iz Srbije koju treba podržati: ‘uklonimo reality smeće s nacionalnih TV stanica’

Petak, 04. Rujan 2015. u 21:55

 foto: Facebook

Nije baš sve što dolazi s one strane za zlo. Nedavni reality-nastup srbijanske inačice Batmanovog Jokera Šešelja, genocidnog manijaka prerušenog u klauna, potakla je jednu jako zanimljivu inicijativu.

Inicijativa je jučer imala pedesetak tisuća potpisa: danas ih je već u trenutku pisanja ovog teksta 95.000. Do objave će vjerojatno biti i sto tisuća potpisa na internetskoj peticiji protiv televizijskog teroriziranja nacije kroz reality showove koji su to uspješniji što dalje idu u gaženju elementarnog ljudskog dostojanstva sudionika, i gaženju inteligencije gledatelja. Održan je i mali happening u središtu Beograda, pod parolom “Hoćemo kulturu, a ne reality”. A postoji i Facebook grupa naziva istog kao i peticija:Srbija protiv “Farme”, “Parova”, “Maldiva”, i “VB”.

Autor peticije je ovako formulirao svoj proglas: “Protiv bluda, nemorala, šunda, kiča, zaglupljivanja naroda i propagiranja pogrešnih vrednosti!!!

Da se ukine svaki oblik “rijaliti” emisija, i njihovo slobodno emitovanje!

Želimo da se ukinu totalno, ili da se zabrani njihovo javno emitovanje, makar samo na takozvanim “nacionalnim” televizijama. Za neke naučno-obrazovne programe je potrebno doplatiti, dok je taj oblik pornografije i štetnog materijala dostupan nama i našoj deci!

Ta ista naša deca počinju da se pretvaraju u te utvare, devojčice se već sa svojih 12 godina oblače poput starleta, i uzimaju za ideale i idole te osobe koje vide tamo ! (čast izuzetcima, ako ih ima)

JA kao autor, zaista ne znam koliko je potrebno glasova, ko to primećuje, kome to sajt prosledjuje, da li će uroditi plodom, i čiji, odnosno iz kojih zemalja glasovi važe.

Ali sam Vam svakako zahvalan na potpisu i na podeli peticije na vašim profilima na društvenim mrežama.”

Kasnije je dodao i : Takođe, imam neke informacije koje govore gde se sve krši zakon emitovanjem tih emisija ! Zakon o radio difuziji nalaže da je ZABRANJENOemitovanje programa koji na svaki način vređa ljudsko dostojanstvo ili ima uznemirujuće sadržaje. Kao i prikazivanje pornografije seksa i golotinje!!

I u pravu je, zakon u Srbiji jasno kaže: “Zabranjeno je prikazivanje pornografije, scena brutalnog nasilja i drugih programskih sadržaja koji mogu teško da naškode fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloletnika. (čl. 68. st.1. Zakona o elektronskim medijima). Ali regulator kaže da su oni nemoćni, i da u biti mogu samo opomenuti stanice koje krše zakon: dok peticija prelazi sto tisuća potpisa, realityji ruše sve rekorde gledanosti ovih dana. Stvarno, ako zabrana možda nije pravi put – jer tko želi jesti, gledati ili općenito konzumirati smeće, to je njegova stvar – bi li ispravno bilo tretirati reality tv kao pornografiju i emitirati je samo na određenim tome posvećenim kanalima, koji se mogu maloljetnicima učiniti nedostupnima?

Odmah su na to uzvratili i ljubitelji TV smeća: “Kulturna gospodo, ako vam program smeta, promijenite kanal”. No stvari nisu tako jednostavne kao što je mijenjanje programa. Stvar je upravo u onom što je autor peticije i naveo: dok su gole grudi u filmovima i razne bezazlene stvari još osamdesetih protjerane s javne TV, a u zadnje vrijeme i iz Hollywoodskih visokobudžetnih filmova, raširila se najvulgarnija pornografija u vidu raznih “velikih bratova”, iako se na TV možda ne pokazuje ništa eksplicitno. Jesu li za djecu stvarno tako štetne gole grudi u vrhunskom umjetničkom ostvarenju, pa ono dobije predikat zbog kojeg će ga obiteljski multiplexi i komercijalne TV stanice odbiti prikazivati, jer se ne uklapa u ad hoc standarde ćudoređa, ali se u njih uklapaju reality emisije u kojima se može vidjeti najgori talog čovječanstva u svojim najgorim trenucima?

Naravno, liberalna logika kaže, ne treba nikom ništa braniti ako ljudi imaju izbora. I u pravilu bi tako trebalo biti, no to se ne primjenjuje na mnogo toga gdje bi se trebalo primjenjivati. A s druge strane, primjenjuje se na reality programe. Jer, navodno, uvijek možete promijeniti program. Problem je što su najveći konzumenti tog hipersmeća djeca, koja nakaradne modele ponašanja reality zvijezda, pokupljenih negdje struganjem po dnu genetskog bazena čovječanstva, upijaju poput malih spužvica. Ne možete curici od 12 godina zabraniti da gleda nešto što gledaju svi njeni kolege iz razreda, i cijeli razred priča o tome. A tamo će kao poželjan model ponašanja za stjecanje popularnosti vidjeti – što? Ponašanje dostojno nižerazredne prostitutke u provincijskoj krčmi negdje u srednjevjekovnom Wallesu. Gdje su ovce ionako bile popularnije od žena.

A drugi dobar razlog je što te emisije gaze ljudskog dostojanstvo, a to se pravda time da su sudionici “dobrovoljno pristali na to”. Istovremeno, licemjerno, zapad sve više zabranjuje prostituciju jer je to “gaženje dostojanstva žene”, sanitizira svakodnevni govor i zamjenjuje ga novogovorom, kažnjava “govor mržnje” jer vrijeđa dostojanstvo raznih društvenih grupa. Ali ono što se moglo vidjeti u reality programima za klasu prelazi sve ostalo. Može li se to pravdati time da redikuli i jadnici dobrovoljno pristaju na takvo ponižavanje i ismijavanje, istovremeno si umišljajući da su nekakve zvijezde, celebrityji, a ne tek freakovi iz Barnumovog cirkusa, poput bradate žene, najmršavijeg čovjeka na svijetu, sijamskih blizanaca, i tako dalje? Da, u 19. stoljeću su bili jako popularne takve cirkuske i vašarske predstave, no upravo zbog iskorištavanja i ismijavanja jadnika su one krajem tog stoljeća i zabranjene, uključujući spomenuti “Barnum i Bailey” cirkus koji je prikazivao ljudske nakaze, naplaćujući ljudima da gledaju bizarne osobe. Zanimljivo da se u svijetu koji se toliko bori protiv “stereotipa” upravo preko Big Brothera nameću negativni stereotipi o ženama kao glupim i neodgovornim fufama bez grama mozga koje šire noge čim netko ne pazi na njih – jer upravo takve se traže za takve programe. Ismijavaju se i homoseksualci preko redikula i kretenoida poput Modnog mačka, i tako dalje. To što imam svoje vrlo loše mišljenje o današnjem feminizmu i pokretu za gay prava, da se razumijemo, ne znači da mrzim bilo žene bilo homoseksualce i da smatram da ih treba javno na takav način ismijavati. Tu se ne radi tek o benevolentnoj šali na nečiji račun – takve su danas zabranjene kao “seksističke” ili “homofobne” – već o vrlo ružnom ismijavanju, a naročito je ružno kad se ismijavaju ljudi ograničenih intelektualnih sposobnosti, dakle mentalno retardirani. A upravo su takvi najčešće pozivani u reality programe, da bi se jadnici s društvenog dna mogli pred TV ekranima tješiti time što ima i jadnijih i glupljih od njih. Usto, zadiranje u tuđu intimu na taj način je protivno svim temeljnim uzusima civiliziranosti, Big Brother je u svojoj srži anticivlizacijski, uperen na rušenje svega što je zapadna kršćanska civilizacija gradila stoljećima. Kad talibani i isilovci ruše staro kamenje mi se zgražamo jer je to “naslijeđe čovječanstva”, iako nam to naslijeđe zapravo i neće nedostajati. Kad sami u svojoj kući rušimo vlastito civlizacijsko naslijeđe, osjetno važnije od kamenih hramova i kipova u pustinji, nitko ne reagira.

A neki upozoravaju i da se radi o socijalnom eksperimentu, da se time zapravo društvo stvarno i pretvara u jedan veliki “Big Brother”, po uzoru na Orwelovu distopiju. “Reality TV” bi, kažu, trebalo zvati “eksperiment TV”: Big Brother je, tvrde, u biti socijalno darvinistički eksperiment. Socijalni laboratorij, instrument socijalnog inženjeringa, gdje se od stvarnih osoba proizvode karakteri iz TV sapunica. Stvarno, postoji velika sličnost između formalnih psiholoških pokusa sa stvarnim ljudima, dragovoljcima koji su pristali u njima sudjelovati, i raznih TV formi Big Brothera. Uostalom, Big Brother je inicijalno i predstavljen kao “socijalni eksperiment” od strane britanske stanice Channel 4, koja je prva krenula s njegovim emitiranjem.

Na kraju, treba li Big Brother programe ukloniti iz etera? Ili ih samo ograničiti tako da ih djeca, podložna negativnim utjecajima takvih emisija, ne mogu gledati bez roditeljskog odobrenja? Ili jednostavno sve ostaviti kako jest? Činjenica je da su ti realityji, sviđalo se to nama ili ne, slika današnjeg društva, iskrivljeno ogledalo za koje bismo i mi i Srbi radije da ne postoji.

Izvor: dnevno.hr