Ove godine ćemo imati tri odvojene komemoracije u Jasenovcu i tako su sve hrvatske podjele kulminirale na mjestu gdje podjela ne bi smjelo biti. Ali, povjesničarskih rasprava i bistrenja istine svakako, jer je puna istina o tome sakrivena! Postoji li netko normalan i ozbiljan u ovoj zemlji koji dvoji da se zakonima i jasenovačkim zločinima NDH trajno kompromitirala?
Postoji li itko normalan u ovoj zemlji tko će veličati zločine iz Jasenovca ili tvrditi da tamo uopće nije bilo zločina? Želi li uistinu netko negirati zločine u NDH i kome bi uopće takav posao odgovarao? Tko normalan misli da bi se afirmacijom NDH bilo što moglo postići osim kompromitacije današnje hrvatske države?
Hoću reći da ne postoje zdravorazumski motivi za sve one optužbe koje se cijede iz usta zajapurenih hrvatskih ljevičara. No, kako su hrvatska ljevica i njena pretežita inteligencija svojom šutnjom davale alibi, te su tom šutnjom na neki način i legalizirale srbijanske polustoljetne laži o 700.000 žrtava u Jasenovcu, oni danas ne dopuštaju da se sjedne za zajednički stol na tu temu, jer bi se i na ovoj jednoznačnoj temi mogla vidjeti sva raskoš njihove anacionalne svijesti i iznad svega nedostatak nacionalne odgovornosti.
Milorad Pupovac ne želi sjesti za taj stol na kojem bi se argumentima tražila puna istina o Jasenovcu, jer je njemu svaka rasprava na tu temu odiozna, ali u isto vrijeme on ne želi stati u vukovarsku kolonu sjećanja dok se o ratnom Vukovaru ne čuje „puna“ istina.
Nema dvojbi u ocjeni o NDH
U Vukovaru želi da su čuju sve istine i ako mu se to ne dopusti, on demonstrativno godinama ne staje u kolonu sjećanja, ali čim se zatraži razgovor glede Jasenovca, on se demonstrativno diže od stola. Kakva raskošna dvoličnost!
Žurim reći kako nema dvojbe da se nikakvim okruglim stolovima ne može promijeniti generalna ocjena o NDH i o Jasenovcu. Ali ćemo se tako približiti punoj istini koje sada nema. A put prema punoj istini će nam pokazati da su hrvatski antifašisti šutjeli punih 45 godina na laž da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi. Nije li vrijeme da nam odgovore: zašto? Smije li se pitati Slavka Goldsteina zašto su on i kompletna ljevica hrvatska šutjeli pola stoljeća na tu laž, dajući tako alibi velikosrpskim planovima koji su tenkove 90-ih turirali upravo na jasenovačkom mitu?
Zašto ste o tome šutjeli unatoč nekoliko popisa stanovništva koji su pokazali da je u Hrvatskoj u cijelom Drugom svjetskom ratu poginulo između 155 i 190 tisuća ljudi. Brojne indicije nadalje govore, a Sedlarov nedavno prikazan film je u tome eksplicitan, kako je Jasenovac kao logor bio u funkciji i iza 1945. godine. I opet isto pitanje: ako je to točno, zašto ste i o tome šutjeli desetljećima?
Tri puta su kako sada znamo započeta iskapanja i temeljita istraživanja u Jasenovcu, no svaki put su zaustavljena. Zašto? Zašto ako se „zna“ da je tamo bilo „700.000 žrtava“? Zašto niste kao sav civilizirani svijet pobrojali žrtve, dokumentirali pravu i jedinu povijesnu istinu i oslobodili nas ovih rasprava? Rasni zakoni su svakako najveća sramota NDH i neće taj krimen biti manji da ste nas učili punoj povijesnoj istini koju tek sada doznajemo.
Naime, Nedićeva Srbija je već u jesen 1940. uvela rasne zakone, a ministar obrane u toj Vladi general Draža Mihailović je nedavno rehabilitiran. U Srbiji su pripreme i za rehabilitaciju Nedića. Bez povijesne istine da je kompletna tadašnja potlačena Europa od Hitlerove čizme uvela rasne zakone, bez istine o tome da je Beograd prednjačio u tim zvjerstvima, bez kompletnoga povijesnog konteksta, kada bi se čitala samo komunistička literatura na tu temu, ispada da su rasni zakoni bili Pavelićeva osobna izmišljotina.
Nešto što ide uz hrvatsku državu kao obavezna literatura.
Rasni zakoni u NDH su nesumnjiva hrvatska sramota kojoj se trebalo oduprijeti, koje je trebalo odbiti, koji su trajno unakazili NDH, ali na način na koji su hrvatski povjesničari o tome govorili desetljećima, ispalo je da je to svojevrsna osobna Pavelićeva izmišljotina. A prava i puna istina su da je kompletna Europa koja je bila pod njemačkom čizmom uvela taj sramotni zakon.
Ponavljam, nije sramota NDH manja zato jer su to radili i drugi. Među prvima upravo “slobodarski” Beograd! Žurim postaviti još jedno pitanje: zbog čega se kad govorimo o položaju Židova u Hrvatskoj ističe samo to da im je imovina otimana u NDH, kad su sličnu sudbinu na početku imali i u Titovoj Jugoslaviji?
Kako je uopće moguće da Slavko Goldstein i njegovi prijatelji o tim partizanskim otimačinama nisu napisali jedne knjige? I kako misle da će imati tretman relevantnih i neovisnih povjesničara kada o tome šute? Zašto se dakle bojimo rasprava o ovim temama kao da one ne postoje? Ako film Jakova Sedlara o Jasenovcu laže, prokažite njegove laži.
Nemojmo živjeti u laži
Ili dopustite da on prokaže vaše laži. Ne mogu komunističke povjesničarske laži postati temelj moderne hrvatske historiografije. Ne mogu u demokratskom ozračju, mogle su jedino u totalitarizmu.
Jel vam to fali? Da uhitite Sedlara, Hasanbegovića i Bujaneca? I mislite da će povijest biti drukčija nakon toga? Uostalom, sjetimo se čemu su nas učili u dugih pola stoljeća terora. Uz grobnu šutnju o masovnim zločinima na Bleiburgu, učili su nas da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a da je Pavelić na stolu držao zdjelu punu srpskih očiju! I hrvatski antifašisti bi htjeli da to ostane trajna povijesna istina! Oni ne razumiju da se bez obzira na sve rasprave koje će se voditi na tu temu ljaga sa NDH zbog rasnih zakona i Jasenovca nikad neće moći isprati, niti će osuda tog režima biti manja zbog povjesničarskih istraživanja, ali rasprava o toj povijesti će nas približiti pravoj i punoj istini.
Jer u laži ne želimo živjeti. A, lagali ste nas pola stoljeća. I zato je danas u demokraciji posve normalno da sjednete za stol s drugim povjesničarima, jer inzistiranjem na lažima stvara se ozračje u kojem će se gurati pod tepih i one stvari u NDH koje su za jednoznačnu osudu. Ne pristanete li na demokratski dijalog, vi ćete ponoviti povijesti: kao što ste šutnjom o lažima vezanim uz broj žrtava u Jasenovcu izgubili kredibilitet, tako ćete odbijanjem rasprave o povijesnim činjenicama, otvoriti vrata jednostranoj glorifikaciji povijesti. Drugovi i drugarice ponovno je sve u vašim rukama.
Kao što ste imali pola stoljeća da nedvosmisleno utvrdite povijesnu istinu u žrtvama Drugog svjetskog rata, pa ste odlučili sakriti zločin biblijskih razmjera na Bleiburgu i šutnjom otpratiti velikosrpsku priču o 700.000 žrtava Jasenovca, tako vam povijest sada nudi drugu šansu.
Šansu da dopustite i sudjelujete u argumentiranoj, demokratskoj, stručnoj raspravi o povijesti, raspravi koja bi jedina mogla zaustaviti sad već mitološku priču o ustašama i partizanima. Trenutno odbijanje dolaska na jedinstvenu državnu komemoraciju u Jasenovcu, ne znači drugo negoli baciti još par cjepanica na vatru koja prži današnju Hrvatsku.