Za vrijeme izlaganja o temperamentima čuli smo pitanje: “A što ako ne mogu otkriti koji je moj temperament?” Obično, nakon malo ispitivanja, možemo odstraniti nepoželjne čimbenike, kao što su sklonosti povezane s poslom ili željene osobine osobnosti te tako utvrditi osnovni, naravni temperament neke osobe. Međutim, postoje drugi čimbenici koji stvarno mogu otežavati određivanje vašega temperamenta: na primjer, nedostatak samospoznaje, habitualan grijeh, duševna bolest ili disfunkcionalan odgoj. Posao koji traži od vas da postupate na način koji je različit od vašega temperamenta može također otežati to određivanje (premda ljudi obično ne ostaju dugo na takvim poslovima).
Osobine stečene dugotrajnim voljnim naporima također mogu zakomplicirati otkrivanje vašega pravog temperamenta. Na primjer, kada prvi put sretnete našega prijatelja Johna, odmah ćete primijetiti njegovu otvorenu osobnost, srdačnost i širok, topao osmijeh. Otuda možete zaključiti da je on sangviničan. Ali kada ga budete bolje upoznali, doznat ćete da je on kao dijete bio zapravo vrlo miran pa je jednoga dana jednostavno odlučio promijeniti se. Puno je radio na sebi kako bi postao vještim u društvenim interakcijama, a ni danas mu to ne ide posve lako. Naš je prijatelj vrlo produktivan i sretan u svojoj karijeri kao inženjer, ali tražiti od njega da bude prodavač, na primjer, možda bi bilo previše.
Habitualni vas grijeh također može potaknuti da pokazujete značajke koje možda nisu povezane s vašim temperamentom, nego su, umjesto toga, posljedica grijeha. Na primjer, jedan flegmatik (koji je obično posve ugodan i kooperativan) može postati ogorčen, sklon prepiranju i zlonamjeran zbog pretjerana uzimanja alkohola. Ili neki sangvinik (koji je po prirodi vrlo otvoren i prijateljski) može postati podmukao i zatvoren ako nastoji prikriti preljubničku vezu.
Drugi čimbenik koji može prikrivati temperament jedne osobe jest nedostatak samospoznaje. To se može dodatno zakomplicirati ako je takva osoba vrlo nezrela ili ako želi nekoga impresionirati; u takvim slučajevima ona može pogrješno smatrati da je – ili naivno željeti da bude – nekoga konkretnog temperamenta.
Mentalna bolest ili psihičko oštećenje također može ometati određivanje temperamenta. Nitko nije savršen. Ali ljudska je narav nekih pojedinaca ipak više ranjena nego ljudska narav drugih. Ljude može pogoditi neko fizičko zlo, zlo koje nastaje zbog grijeha ili moralne slabosti, dijabolično zlo ili patologija koja se javlja zbog mentalne bolesti. Izrazito disfunkcionalna obitelj iz koje osoba potječe može ostaviti duboke psihološke rane. Emocionalno ili fizičko zlostavljanje, neukost ili članovi obitelji koji su mentalno bolesni mogu biti uzroci toga da malo dijete odrasta internalizirajući strah i mržnju prema sebi – što su dva destruktivna stava koja ga sprječavaju da voli druge, da ima povjerenja u druge, da bude velikodušan i da ljubi Boga. Mentalna bolest može ozbiljno utjecati na sposobnost pojedinca da ispravno opaža stvarnost, da donosi zdrave odluke i stvara zdrave odnose, pa čak i na njegov duhovni razvoj.
Pa ipak, Bog nikoga ne napušta. On priskrbljuje sva sredstva koja su potrebna za spasenje svake osobe. “Tražio sam otkuda zlo, ali sam ga zlo tražio”, pisao je sveti Augustin u Ispovijestima. No mi po vjeri smatramo da Bog dopušta zlo samo da bi iz njega izvukao veće dobro. “Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20).
Duhovni napredak može maskirati temperament
Posljednja i ponešto drukčija vrsta čimbenika jest rast u svetosti: kada osoba postane toliko prisna s Kristom da pokazuje malo (ili nimalo) slabosti svojega konkretnog temperamenta.
Svetoga su Ignacija Lojolskoga smatrali strastvenim kolerikom, a on je ipak postao tako blag i ponizan da su ljudi koji su ga susretali mislili da je flegmatik. Sveta je Terezija od Djeteta Isusa bila živahno, impulzivno dijete jake volje pa ipak, mnoge sestre koje su s njome živjele ni slutile nisu kakve se junačke borbe kriju ispod njezine krotke i ponizne vanjštine. Sveta je Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein) bila prerano sazrela, temperamentna i introvertirana kao malo dijete, a kao mlada žena patila je od teške depresije. Kasnije je postala sjajna filozofkinja, spisateljica, predavačica i karmelićanka, koja je pisala: “Trpjeti i biti sretan premda trpite, čvrsto stajati na zemlji, hodati prljavim i neravnim stazama ove zemlje, a ipak sjediti na prijestolju s Kristom zdesna Ocu, smijati se i plakati s djecom ovoga svijeta i neprestano sa zborovima anđela pjevati hvale Bogu – takav je život kršćanina sve do svanuća jutra vječnosti.”
Dok napredujete u duhovnomu životu, postajući sve više kristoliki, i vi možete otkriti da su karakteristične slabosti vašega temperamenta postale neznatne i da pomoću molitve i ustrajnosti možete razvijati krjeposti koje nisu karakteristične za vas. Možda ćete, poput svetoga Pavla, moći reći: “Živim, ali ne više ja, nego ivi u meni Krist” (Gal 2,20).
Istaknuli smo tipična reagiranja i sklonosti svakoga temperamenta. Imajte na umu da ovi portreti temperamenata nisu utisnuti u kamen niti zapečaćuju sudbinu osobe. Međutim, navedene sklonosti mogu posluiti kao korisno sredstvo za samoanalizu i, u konačnici, za poboljšanje i samoizgrađivanje.
Kako bolje upoznati vlastiti temperament te na osnovu toga skladnije živjeti s drugima i istinski rasti u vjeri možete pročitati u knjizi Temperament iz koje je gornji tekst izvadak. Knjigu možete virtualno prelistati i više o njoj saznati na linku.
Foto: Shutterstock.com