P-H20151219000267

Photo: narod.hr/EPA
Zoran Vukman
POLJSKA I MAĐARSKA KAO IZAZOV LIBERALISTIČKOM ZAPADU
Prošle srijede, na blagdan Bogojavljenja dogodio se jedan tajni susret na visokoj državnoj razini koji će sigurno utjecati na budućnost Europe. U malom privatnom pansionu, na granici Poljske i Slovačke, u potpunoj diskreciji susreli su se mađarski premijer Viktor Orban i predsjednik vladajuće stranke u Poljskoj „Pravo i pravednost“ Jaroslaw Kaczynski. Znakovito je da su dva moćna konzervativna lidera punih šest sati razgovarali izvan očiju javnosti. Očito je da taj susret znači stvaranje snažnog političkog partnerstva Orbana i Kaczynskog, i da je riječ o političkom i svjetonazorskom usuglašavanju i savezništvu koje će utjecati na odnose u Europskoj uniji. Mađarska i Poljska, gledano očima službenog Bruxellesa, postaju jaka anti-liberalna osovina, protuteža multi-kulturalnoj, anti-teističkoj i liberalnoj politici zapadnih središta moći. Srednja i istočna Europa redefiniraju dosadašnji ustaljeni poredak moći u Europi i geopolitički afirmiraju njezin dio koji je povijesno do sada uvijek bio podcijenjen na Zapadu. Svjedoci smo zanimljivog procesa: na području negdašnjeg istočnog sovjetskog komunističkog bloka, u zemljama koje su bile pod snažnom represijom komunista, događa se danas renesansa demokršćanske politike koja je od devedesetih izgubila svoj značaj kakav je imala nekada na Zapadu i u stvaranju ujedinjene Europe.

Poljska je smjenila svoje „radmane“

Kaczynski je prije pet godina, kad je Orbanov Fidesz pobijedio na izborima u Mađarskoj, naglasio kako u Orbanovom uspjehu vidi nadahnuće i za „Pravo i pravednost“, i da će doći trenutak kad ćemo imati Budimpeštu u Waršavi. Upravo se to i dogodilo. Stranka Kaczynskog na izborima je osvojila većinu i danas vlada Poljskom kao što Orban vlada Mađarskom i može utjecati na promjenu liberalne paradigme, od čega se briselskim birokratima već diže kosa na glavi. Prosvjednici u poljskim gradovima koji su proteklog vikenda izišli na ulice da bi izrazili svoje nezadovoljstvo činjenicom da poljska Vlada novim zakonom može mijenjati direktore javne televizije i radija, poručivali su Kaczynskom kako neće Budimpeštu u Waršavi. Percepcija lijeve i liberalne probriselske opozicije, kako u Poljskoj, tako i u drugim temljama EU, ne doživljava tu jednadžbu kao pozitivnu kao što ni politiku Waršave i Budimpešte Bruxelles ne vidi kao buđenje europskog Istoka nego kao „opasnost putinizacije Europe“, kako je doslovno Martin Schultz, šef Europarlamenta nedavno nazvao političke procese u Poljskoj. Ta izjava visokog EU-dužnosnika je ucjenjujuća, postavila je okvire političkog reketa s kojim se prijeti Poljskoj sa stalnim nadzorom EU, a takvi zahtjevi stižu posebno iz Merkeličine Njemačke. Na to je jedan ministar iz Poljske Vlade odgovorio da je on unuk Poljaka koji se u Drugom svjetskom ratu borio upravo protiv „njemačkog nadzora“ nad Poljskom. Službena Waršava je zbog niza neprimjerenih izjava njemačkih političara proteklih dana koje su doživjeli kao protupoljske pozvala njemačkog veleposlanika na razgovor, tako da je sasvim jasno da su na međudržavnoj razini stvari već otišle predaleko, i da otvaraju i stare rane iz prošlosti. A sve to da bi se novim poljskim vlastima osporilo pravo da smijene svoje „radmane“ na čelu državne televizije!

Zar kršćanske vrijednosti nisu europske?

Briselski tehnokrati se pozivaju na povredu europskih vrijednosti. No što su za njih isključivo europske vrijednosti? Zar kršćanske vrijednosti koje promoviraju Orban i Kaczynski nisu europske vrijednosti!? To je zabrinjavajući represivni stav. Cinik bi ih upitao pripadaju li europskim vrijednostima i godine njemačke i sovjetske okupacije Mađarske i Poljske? Uistinu, te zemlje doista imaju pravo itekako biti osjetljive na pitanje prijetnje stranog nadzora nad njima! Orban i Kaczynski zapravo vode nacionalnu suverenističku politiku, što europska socijalistička internacionala vidi kao veliku opasnost zapadnom poretku. Bruxelles pokazuje znakove nervoze, možda čak i panike – u strahu su velike oči – boje se da se neformalni savez Orbana i Kaczynskog ne proširi i na ruskog predsjednika Vladimira Putina. Za njih je orbanizacija istočne i srednje Europe sinonim za putinizaciju. Stav poljskih vlasti je do sada percipiran kao rusofobni i germanofobni iz razumljivih povijesnih razloga, no činjenica je da Orban, Kaczynski i Putin dijele neke svjetonazorske konzervativne i političke stavove. To ne brine samo EU nego prije svega SAD i službeni Washington koji je planirao težište svoje europske politike s Ukrajine prebaciti na Poljsku. No vrlo zanimljiva je poruka iz američkog Kongresa nakon pobjede stranke Kaczynskog na poljskim izborima: „Keep an eye on Kaczynski’s Poland“ – motrimo, pazimo, pratimo, držimo na oku Poljsku Kaczynskoga!
S druge strane, politika njemačke kancelarke Angele Merkel, u demokršćanskom kontekstu, gledano iz Poljske i Mađarske, pogotovo u pogledu imigranata s Bliskog istoka, pokazala se potpuno promašenom. Pitanje je kakvu politiku kancelarka vodi ako je ona suprostavljena poljsko-mađarskom novom demokršćanstvu – očito je da je izgubila vjerodostojnost jedne ozbiljne konzervativne politike i pretvorila se u liberalistički surogat, što bi je moglo politički skupo stajati u budućnosti – pogotovo nakon negativnih reakcija njemačke javnosti na masovne seksualne delikte od strane izbjeglica. Istok Europe se izravno suprotstavio njezinom multi-kulti konceptu kojeg je pokušala redefinirati na temelju kršćanske solidarnosti. Ali kako u EU govoriti o kršćanskoj solidarnosti ako je svaka politika s kršćanskim obilježjima nepoželjna? Ili ako se kršćanska politika Orbana i Kaczynskog diskreditira kao antidemokratska samo zato što je kršćanska? Iz toga poizlazi briselski aksiom da ne može postojati kršćanska demokracija nego samo liberalna!

Tko je Mateusz Kijowski?

Protuvladini prosvjedi u Poljskoj proteklih dana mogu biti samo početak pokušaja šire destabilizacije vlasti koju drži „Pravo i pravednost“. Predvodnik prosvjeda je Mateusz Kijowski i njegov „Komitet za obranu demokracije“ koji je nastao u studenom prošle godine iz Facebook grupe koja se tada protivila imenovanju novih sudaca Ustavnog suda od strane vladajuće stranke. Kijowski je tako isplivao kao građanski oporbeni lider i medijski glasnogovornik nezadovoljnih građana. Prosvjede je, naravno, podržala poljska politička oporba, no sam Kijowski je novo ime čiji politički profil i „background“ je još nejasan. O njemu se u tom smislu ne može puno naći na internetu, osim da je matematičar i informatičar, bloger, društveni aktivist, sin jednog poljskog uglednog fizičara, i da, kako navode poljski tabloidi, duguje bivšoj ženi oko sto tisuća zlota za alimentaciju koju nije platio za svoju djecu. Navodno je Kijowski pod ovrhom zbog toga duga i da je izjavio kako nije u mogućnosti plaćati previsoku alimentaciju koja mu je određena.

Izvor: narod.hr

Share.

Comments are closed.