Filozof Vallicella komentirao je minimalističku verziju Pascalove oklade te napisao kako nema što izgubiti. Odgovarajući na pitanje jednog čitatelja oko te izjave, odlučio je sažeti što ga to potiče da prihvati religiozno vjerovanje;
1. Mnogostruki promašaji naturalizma
Četiri pitanja traže odgovor; Prvo je zašto uopće išta (ili barem išta kontingentno) postoji. Radi se shvatljivom pitanju, ali ne postoji dobar naturalistički odgovor. Drugo pitanje je kako je život nastao iz nežive materije. Život mora nastati prije nego što se prirodna selekcija može pobrinuti za nasumične mutacije. Treće je kako se pojavila svijest u nekim živim organizmima, a četvrto je kako su nastali samosvijest, savjest, razum i svi vezani fenomeni. Postoji puno, puno pitanja, ali je općeprihvaćeno da naturalizam nije uspio dati adekvatne odgovore na njih. Naturalisti daju neke odgovore, ali nisu dobri. (Za pojedinosti, vidi kategoriju Naturalism)
Naravno, ništa što sam rekao neće uvjeriti naturalista, ali to nije bio smisao. Cilj mi je objasniti kako netko razuman može religiju shvaćati ozbiljno. Ne bih je mogao shvaćati ozbiljno kada bi naturalizam bio točan. Opovrgavanje naturalizma dakle uklanja prepreku za religijsko vjerovanje – ako ste uvjereni da je naturalizam istinit, onda ne možete, u skladu s tim uvjerenjem, prihvatiti teizam.
Također je potrebno shvatiti da ukoliko je naturalizam kakvog trenutno poznajemo pogrešan, iz toga ne slijedi da je neki oblik teizma ispravan. Ne slijedi niti da ne postoji oblik naturalizma koji bi bio istinit. Moguće je da postoji oblik naturalizma koji još nije otkriven, ali koji bi mogao odgovoriti na spomenuta pitanja. Ako sam dobro shvatio cilj Nagelove knjige Mind and Cosmos, upravo je to pokušavao napraviti. Pokušava pronaći put između naturalizma u trenutnom obliku i teizma. Želi shvatiti um kao nešto što je na neki način esencijalno u tkivu prirode, a ne, kao što slijedi iz evolucijskog naturalizma, slučajan nusproizvod čisto fizikalnih procesa.
Također je bitno primijetiti da nisu svi kritičari suvremenog evolucijskog naturalizma teisti. Kada bi bili, onda bi netko mogao pomisliti da je njihova kritika ideološki motivirana. Ali to nije slučaj. Nagel je i ateist i protivnik suvremenog naturalizma. S obzirom na to da je Nagelov “srednji put” tek pomak u smjeru mogućeg odredišta, a ne konkretna alternativa, mislim da je razumno prihvatiti teizam s obzirom na beznadnost naturalizma.
2. Mistična, religiozna i paranormalna iskustva i intuicije
Pretpostavimo da netko (i) ima religioznu dispoziciju i (ii) slaže se kako je teizam superioran naturalizmu. To još uvijek možda nije dovoljno. Apstraktno razmišljanje, čak i intelektualnim tipovima, nije zamjena za iskustvo. Zapravo, sumnjam da bi itko ozbiljno prihvatio religiju (na način koji bi doveo do konkretne razlike u načinu života) ako nema sensus divinitatis, ili osjećaj da svijest dolazi iz sfere izvan čovjeka, ili nikada nije imao neko vjersko iskustvo. [Vallicella opisuje neka svoja iskustva.]
Bilo je to jasno iskustvo, ali samo iskustvo. Obična pogreška u mozgu velite? Slučajna neuronska reakcija? Mogli bi biti, ali onda mogu i naša obična zemaljska iskustva također biti obične pogreške u mozgu – samo koherentnije i dugotrajnije.
Postoje oni koji jednostavno odbacuju takva iskustva. Čudno ponašanje, nimalo empirijski, i dogmatski racionalističko.
To je dio dokaza koje pridodajem drugim iskustvenim dokazima poput dubokog osjećaj površnosti običnih ljudskih odnosa, i relativne nestvarnosti i nevažnosti promjenjivog svijeta. Bez takvih iskustava Platon, Augustin, Pascal i Simone Weil ne bi mogli napisati ono što su napisali.
3. Argumenti za teizam
Zatim postoji nekoliko desetaka argumenata za teizam koji svi zajedno stvaraju jak kumulativan dokaz za istinitost teizma, posebno u tandemu s opovrgavanjem ateističkih argumenata. [npr. Twenty Arguments For The Existence Of God, P. Kreeft, ili Two dozen (or so) Theistic Arguments, A. Plantinga]
Zaključak
Razmislite o svemu navedenom; mnogostruki nedostaci i očite apsurdnosti naturalističkog / materijalističkog / redukcionističkog Weltanschauunga, različita mistična i religiozna iskustva, nastanak svijesti, svjedočanstva ljepote, reda i smislenosti, i ostatak intuicija i osjetila; opovrgavanje ateizma i argumenti za teizam – uzmite sve to zajedno u obzir, i imate dovoljno snažnu argumentaciju koja može uvjeriti u (svakodnevnu) vjeru.
Izvorna verzija Religious Belief and What Inclines Me to It.
Preuzeto s bloga Katolik s dna kace