Z. Miliša: Mladima ukradena budućnost

Kineska poslovica kaže: “Kada planirate za godinu, posadite žitarice. Kada planirate za desetljeće, posadite drveće. Kada planirate za život, podučavajte ljude.” U Hrvatskoj sadnja žitarica je neprofitabilna, Vlade RH su odavno devastirale drvnu industriju, uvoze drvne proizvode, sada bi rasprodavali naše šume, prosvjetare i školstvo pretvorili u ideološke podjele, a mladima ukrali budućnost. Tek entuzijastima djeca i mladi su jedini “kapital.” Eto kako smo transformirali poučnu Kinesku izreku.

Dezorijentiranost mladih posljedica je dezorganiziranosti države za potrebe i probleme mladih. Lesourne je u knjizi “Obrazovanje i društvo” zaključio da je mlada generacija odbačena na sam “rub socijalnog tkiva društva.” Zato je licemjerno zgražati se nad posljedicama koje sami stvorismo. Statistički su pokazatelji zastrašujući za Istočnu Hrvatsku, kod egzodusa mladih (obitelji). Domovina ostaje bez najvitalnijeg dijela stanovništva. Fermentirano nezadovoljstvo mladih, desetljećima, koje ja zovem izigrana, a ne izgubljena generacija, uvjetuje da se mladi odlučuju na zadnji korak – bijeg iz Domovine. Egzodus je jedan oblik prosvjeda, a demografska depopulacija posljedica strategija dužničkog ropstva. Mladima smo u nasljeđe dali život na kredit i/ili dužničko ropstvo.

Bumerang generacija nam poručuje: “Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome!” Njihov odgovor je da su prihvatili vrijednosnu matricu radikalnog moralnog relativizma da sve ima cijenu, a ništa vrijednost. Bumerang generacija (ne)izravno preuzima anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, normi, pravila i poštivanja autoriteta. Odgojna atrofija škole, (lažni) paternalizam zajednice i roditelja, permisivni odgoj, indiferentni roditelji te desetljećima zanemarivane potrebe, problemi i preferencije djece i mladih stvorili su današnju bumerang generaciju. Bumerang je oružje koje su koristili australijski domoroci. Nakon što pogodi cilj vraća se u ruke onoga tko ga je bacio, a kod nevještog lovca pogađa i njega. Preneseno na mladu generaciju bumerang označava specifičnost odgovora mladih starijima. Mi stariji odbacili smo djecu (kao jedini nacionalni i obiteljski “kapital”) od sebe i sad nam vraćaju udarac.

Mladi: od nade do straha

Tko ima mladu generaciju, ne znači da ima budućnost (kao što su vjerovali ideolozi nacizma). Na takvu ideološkupodlogu uzvratio je “filozof nade” E. Bloch tezom da onaj tko ima budućnost ima i mladu generaciju.)

Sve nevolje kod generaliziranja o mladima opisuje priča o Konfuciju… Vozeći se na kolima, ugledao pokraj ceste dva dječaka zaokupljenih igrom. Jedan dječak stajao je po strani. Konfucije upita dječaka: “Zašto se i ti ne odeš igrati?” Dječak reče: “U ovakvoj se igri može ozlijediti, a nezgodno je i ako se podere odjeća!” Izgradio je tvrđavicu od pijeska tako da je prepriječio kolima put. Zatim je sjeo unutar tvrđavice. Konfucije ga upita: “Ti sad sjediš unutar tvrđavice, zašto ne pustiš da prođu moja kola?” Dječak samouvjereno odgovori: “Uvijek su kola obilazila tvrđave, nikad nisam čuo da bi tvrđava puštala proći kola!” Konfucije je od tog događaja učenicima povjerio: “Mladi naraštaj je neobičan, daje povoda i poštivanju i strahovanju!”

Politički apsentizam i bijeg u privatnost

Durkheimovim jezikom rečeno, mladi su s obzirom na očekivanu organsku solidarnost s institucijama sustava ostali “kratkih rukava”, a prevladala je mehanička solidarnost u krugu obitelji. Tako se roditeljska skrb o djeciprotezala i na godine kada ta ‘djeca’ prijeđu tridesetu, kod traženja posla i prava na rad. To je urodilo fenomenom “produljene mladosti.” Takva zavisnost mladih od obitelji i institucija u vječitom iščekivanju “boljeg sutra” predstavljala je zapreku na putu ostvarenja osobne i građanske samostalnosti. Pored toga, već desetljećima zaposlena mladež radi na neadekvatnim i slabije plaćenim poslovima u odnosu na starije zaposlenike.

Naslijeđen je sustav zapošljavanja “preko veze.” Valja dodati kako mladi nisu uključeni u savladavanje društvenih poteškoća na području prava na posao te je razumljiva naširoko zamjetna nezainteresiranost za politički angažman, odnosno zaziranje od (službene) politike. S većim ili manjim stupnjem intenziteta, mladi i dalje visoko preferiraju vrijednosti hedonizma i individualnosti, što su sastavnice skepticizma. Najnovija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da građani najmanje vjeruju politici i političarima.

Agonija preživljavanja

U novoj stečajnoj generaciji djeca i mladi više nisu isključeni iz egzistencijalne drame njihovih roditelja, koji rade, a ne primaju plaće, ili agonije čekanja zaposlenja (nakon otkaza). Drama te generacije ugrožava sve članove obitelji. Demografska, kulturološka, religijska, ekonomska kretanja i produženo vrijeme školovanja su glavni indikatori odgode mladih ulaska u brak i produženja boravka u roditeljskom domu. Sve to je važno uzeti u obzir kod analize fenomena “produžene mladosti” i/ili nove – stečajne generacije. Ranije su roditelji o svojoj djeci skrbili i kad su pronašla prvo radno mjesto. Roditeljska skrb nastavljala se jer unatoč zaposlenju ta ista “djeca” nisu bila u mogućnosti (materijalnog ili stambenog) osamostaljenja. Sadašnja mlada generacija svjesna je da više ni od roditelja nema pomoći, osjećajući da bi oni sada roditeljima trebali pomoći, što nije moguće.

Istraživanje koje je vodila Vlasat Ilišin iz 2013. objavljeno u knjizi “Mladi u vremenu krize” pokazuje da su mladi najveće žrtve aktualne krize. Zbog urušenog gospodarstva na mladima je ekspanzirala stopa nezaposlenosti. Hrvatska je po tom kriteriju u Europi odmah iza Španjolske i Grčke. Istraživanje je pokazalo da čak 40% mladih koji rade ne rade posao koji odgovara njihovoj diplomi. Posljednja kriza, tvrdi V. Ilišin, ‘paralizira’ mlade od egzistencijalne ugroze do zasnivanja obitelji. Prinudno ostaju živjeti s roditeljima koji im, za razliku od ranijih vremena, ne mogu više pomagati. Čak dvije trećine mladih iz spomenutog istraživanja spadaju u kategoriju uzdržavanih članova obitelji. To se ne odnosi samo na mlade bez posla koji, nemajući drugog izlaza ostaju s roditeljima, nego i na one koji su zaposleni, ali su im primanja u prosjeku 20% niža od prosječnih, pa i zbog toga ne pomišljaju na osamostaljivanje kod zasnivanja obitelji, kupnje ili iznajmljivanja stana. Rezultati istraživanja iste autorice iz 1999. godine pokazuju da 18% mladih želi napustiti Hrvatsku zbog ekonomskih razloga, dok je u njenom posljednjom istraživanju takav stav iskazalo čak 70% ispitanika. Planirati budućnost u krajnje nesigurnim uvjetima života postaje neracionalno, a “racionalno” (posta)je odlazak ili dnevno preživljavanje. Umjesto ranije krilatice “na mladima svijet ostaje” nova bi krilatica mogla biti “Mladima bijeg ostaje.”

Zaključno: poučna kampanja

Jednom sam objasnio zašto je šutnja osobo i nacionalno zlo. Pisao sam i o posljedicama kada se mladi odluče živjeti dva života: biti konformista u javnom i individualista u privatnom životu. Šutnja odgovara stratezima kaosa i beznađa.

“Ti si kriv” naziv je kampanje koja se provodila u svibnju 2013. godine među studentima mostarskog Sveučilišta. Tom kampanjom studenti politologije željeli su potaknuti kolege na kritičko razmišljanje, djelovanje i upoznavanje s činjenicom da su snaga koja može i treba poticati promjene. Organizatori su uvidjeli pogubnost pasivnosti svojih kolega/ica. Slogan kampanje jest “TI SI KRIV – ako ti je sve KRIVO!” Moguće da im je Voltaire dao nadahnuće za akciju: “Svaki je čovjek kriv za ono što nije učinio.”

prof. dr. sc. Zlatko Miliša