Prethodnih dana objavili smo po pet najuspješnijih učeničkih radova za osnovne i srednje škole Tropletova literarnog natječaja iz zbornika “Putovima radosne odgovornosti”. Danas donosimo proslov „Istinoljubivost u sastavcima“ člana prosudbenoga povjerenstva i recenzenta Zbornika, književnika i sveučilišnog profesora Antuna Lučića.
Pisanje i čitanje književnih sastavaka, interpretiranje njihova sadržaja i poruka, doprinosi svrsi da se upotpune okolnosti za promisli mlade osobe, razvijene svijesti i savjesti. To su nemale osnove za očovječenje, pomno uočavanje i razvijanje smisla za provodne životne vrjednote i crtanje navještaja za vječno stanovanje.
Literarno snaženje osobe dobiva na značenju i kad se ono shvati u kontekstu cjelovite uljudbe u kojoj se odvija odrastanje, ustrajno školovanje, skokovit život. Pisanje je subjektivan čin, osjetilan i logičan, odmaknut od nasilnih tehnoloških lakoća i prečaca. Zrelina pisanja je osposobljenost za vrline, ono latinsko ars od davnina, ali i briga za svijet koji nam je dodijeljen – jednostavno – otvaranje u stvaranju.
Spomenuto otvaranje izvodi rečenica iz pričice O travnju, odnosno internacionalno april, mjesec koji je po mišljenju „dobio ime po latinskom glagolu četvrte sklonidbe aperire, što znači otvarati, otvarati se, jer se zemlja u tom mjesecu otvara da propusti biljke.“ I mladi se otvaraju kreaciji, podsjeća na zasnivanje hrvatske renesansne Judite, pisane kroz dane travnja 1501. godine.
Narazini interpretacije cilj je pouzdano doživljavanje pa i krajnje razumijevanje djela. Na polju književnosti očitovane su pojedine postavke pri raščlambi: doslovna i tematska, simbolička i strukturalna, psihološka i socijalna, ali i povijesna i svjetonazorska, intertekstna, recepcijska. Bitno je oblikovanje pozivnih naznaka i ispunjavanje praznih mjesta, o kojima se rijetko ili nikako ne zbori.
Što je u nadahnuću napisano ostaje vidljivo, njemu se čitatelj navraća. Pri rukopisu obitava i tišina, ili neke nove tišine izbijaju kao nerazgovijetnost. U sastavcima je izbjegnuta umjetna povezanost sa stvarnošću, to je postignuto jer sastavci obitavaju u izravnosti. Mlado pero je svjesno prostora i vremena o kojima izriče svoje misli – stoga njegove poruke su sve ali ne isprazne, odvojene od života. Usto je odmaknut od nevažnosti, zabačena je njegova prisilna aktualnost.
Većina radova se naizgled prihvatila kanona koji se određen naslovom, ali je pučki prisutan čovjek i obitelj, dužnost i odgovornost, usamljenost i naraštaj, ozbiljnost i površnost. Nije teško odrediti koliko su to nosive teme današnjice, njih valja dohvaćati, uozbiljiti ih i radovati im se, naizmjence. Osoba koja se hvata za književne nakane posigurno dobro promatra i uoči svijet, osjeti ga sluhom, poveže s mirisom, razlučuje u dodiru.
Valja istaknuti da osnovnoškolski i srednjoškolski rukopisi po sebi otkrivaju nemale naraštajne preokupacije i baštinske vrjednote, znatno obilježene metafizičkim i transcendentalnim slojevima značenja. Napisi su podignuti s golih ovozemnih stvarnosti, s ravni prikaza nužnosti i potreba, a usmjerene su i zadobivaju izvjesne nadnaravne iskrice. Poneke stavke u radovima ostavljene su za odgovore, dalje i pomno odgonetavanje. Takve se stavke osjećaju, dopuštaju opisivanje i raščlambu; one donose motivaciju pa i zaobilazni utjecaj na čitatelje. Odgovara prihvatiti stav da je ispis sastavka jedan od provodnih nastojanja u „vrijednosno usmjerenoj školi“. Otuda pisanje poprima i odgojnu i obrazovnu odredbu, biva primjerom sklada između ispunjenja neodgodivih potreba i nalaženja vrijednosti, poglavito u estetskoj vjeri i poučavanju. Na tom tragu vidno je pristajanje na odgovornost i slobodu koja iznjedruje naravnu radost, logično i radno razvijanje stavova, neustrašivih vještina i sposobnosti, sve u svrhu kristoliko zamislive i smislenije opstojnosti. Dakako, uloga učitelja, nastavnika i profesora kao i roditelja je itekako unosna za njegovanje talenata, navlastito u postupanju s nadarenim osobama.
Izložen pregršt pisanih uradaka, donesen u antologijskom izboru, ukazuje na pojačano zanimanje za stvaranje, pomoću kojeg se doživljava, razumije i mijenja svijet. Uzdizanje interesa za izražavanjem zbilje postaje i tropletno nastojanje, zov za republikom drukčije kreativnosti. Stijeg ovakvoga poslanja i polučenih uspjeha nadahnjuje nebeski Pegaz pa mladi sljednici naroda „starog imena i znamena“ umiju, i kroz naše ubrzano i ne manje smjenjivo vrijeme, štošta i plemenito i lijepo unijeti u raspoloživi, prešutno i znatno dodijeljeni nam svijet. Na crti ovakve duhovnosti očituje se naravni zakon, pravednost i obzir prema drugome, vazda sa sklonošću da se (o)čuvaju uljudbena dostignuća. Stoga se omogućuje i događa oslobođeni, razmaknuti prostor za nova, drukčija postignuća koja će biti upisana i u vremenita i vječna trajanja.
Poticajna tema za osnovne škole se ovjerila naslovom Odgovornost i radost – put prema odrastanju, i ne manje istaknutom temom za srednje škole Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti, a obje motivske odredbe uključile su brojne sudionike u natječaju. Marljivo povjerenstvo je pozorno pregledalo, provjerilo i vrjednovalo pristigle radove. Pridržavajući se viših pragova u estetskim dosezima izdvojilo je sastavke koji zadovoljavaju uvjete natječaja, a u konačnici odabralo je ponajbolje uratke podvedene, upletene u obje tematske cjeline. Pozorne prosudbe su razborito ocijenile pristigle radove, izdvojile one koji zadovoljavaju uvjete natječaja a zatim odabralo po pet najboljih uradaka za obje kategorije. Povjerenstvo je otkrilo, prepoznalo vrijednost radova i izlaganjem javnosti oživjeli su ih da spremnije uđu u književno polje.
Svaki riječ, redak, stavak i cijeli uradak je upisan u dionicu literarnoga traženja i određenja. Mogli su takvo što jer su naglašavali poetičnost, svodili su svoje nastojanje u ikoničke vrijednosti koje čitatelju nude dopadljivost. Nimalo slučajno i ikona-riječ troplet u sebi sažima glasovno upisane riječi trop-let, dakle trop kao preneseno značenje vezano za stilske figure i trope. Usto je let, letenje, kao pegaz koji nadahnjuje; tu je i et kao nastavak i ili produljenje trajanja.
Sastavci su istina pojedinačni, ne u paru i ne suautorski, iako su nastavnici, savjetnici pratili pisani rad učenika. Ali su u neku ruku timski, oslonjeni na zadanu temu, nenametljivo, iz pozadine. Mladi su pisci mogli to činiti jer im je „dodano“, dakle osvjedočili su svoj dar, ali su pritom dodali i općem dobru. Ujedno su iskazali da su beskompromisni u očuvanju vlastitoga poslanja, mladalačkih želja, snova i ambicija. Sva ako i nisu dotaknuti nepravdom, jesu pravdom, ako su prihvaćali slobodu držali su se odgovornosti. Zahvaljujući svome otmjenome duhu osvjedočili su se kao čuvarice i čuvari prokušane, dobre savjesti.
Neki sastavci figuriraju sami po sebi, iz njih su potegle klice, jezgre za proširene radove: pjesme za poemu, priče za novele, kako je činio Anton Pavlovič Čehov, i davni i moderni pisac novelističkih odvojaka U proljeće, Umjetnost, Uskličnik… Ovodobni sastavci otkrivaju kako i o čemu misle mlade osobnosti, ali i kako i o čemu podastiru svoje stihove i prozne retke, što izvjesno „izvlače“ da je temeljno za svagdanjicu i napredak. Njihova mala ali i samozatajna spisateljska radionica iskazuje istinoljubivost, ovjerenu i produbljenu. Usto je svaki redak mali tečaj takve kreposti, promicanje pogleda i načela na cjelovit život, osjećajan i uman, radosno slobodan i dugoročno odgovoran.
Na tragu pune istinoljubivosti i s njom povezane kritičke prosudbe, odbacujući zastarjele i okoštale obrasce ponašanja, mlada lica uz još uvijek školske klupe i izvan njih iskazuju viziju boljega svijeta. Dok na svoj način otimaju ili čudesno „trgaju“ osobnu izraznost, pokazuju povjerenje u vlastite snage, punu radoznalost i neposustali optimizam; zapravo, usmjeravaju se zdravom poimanju i prožimanju sa životnim prilikama. Počesto se spomenuto htijenje, iskazano brižnom literarnom riječju, upušta u izravne doživljaje, što odgovara zbiljskom svijetu kojemu su okrenuti, u kojemu se nalaze ili ga navode na spremniju promjenu.
Gotovo ili sveusve se ističu radovi koji ne pripadaju tipičnim pisanim uradcima a nisu pripadni ni nekom poznatom kanonu. Zaslužuju pozornost, zrače novinom. Otuda pri ovom izboru treba uskliknuti: Halo, halo, otkriveni su sastavci u maloj velikoj Tropletovoj radionici! Već dostatno proširenoj spisateljskoj obitelji. Radovi su istina nastali pozivnim natječajem, ali se vidi njihov trag jer su pisani u nadahnuću. Oni se lako ne odmiču jer nema kraja književnome poslanju. Začela ih je bujna imaginacija, čuva ih pomna stilizacija, a preko čitatelja se upleću u društveni kontekst. Posigurno se očituje prepletanje književnih polja, odnosno prinose se sastavci u vrt od stvaranja, unutar „vrta riči“, posigurno ostaju naraštajna, plemenita kolonija duhovnosti.
Stranice zbornika su važni trenutci u živosti kroatističke riječi, osobito kad se ima u vidu da je svaka plod mladih darovitih lica. Zato i nudi naraštajni ali i komunikacijski te širi sociološki kontekst. Pri obradi teme spisateljska imena su „morala“ postati svoji pisci, svoji likovi, svoji akteri, svoje situacije, što upućuje na svojevrsni alter-ego naslova priče. Očuvan je bitni pogon kazivanja, dakako u slobodnoj volji, oštrice pomisli. Omogućili su budućem čitatelju podsjećanje na uočnicu završetka prve četvrti 21. stoljeća. Kroz nizanku iskaza i uprizorenih situacija uočljiva je senzibilnost, ali i razvidno osvješćenje o vremenu i prostoru u kojima se objavljuju istinoljubivi, provjerljivi nalazi i osobita snatrenja.
Antun Lučić
Najuspješniji učenički radovi:
Prvonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Sofija Đerić
Prvonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Jana Vidović
Drugonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Valeria Pravdić
Trećenagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Rita Barbarić
Trećenagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Dragan Boban
Četvrtonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Petar Bikić
Petonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Marija Rašić
Petonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Ana Ezgeta
Proslov „Istinoljubivost u sastavcima“, prof. dr. sc. Antun Lučić