Prethodnih dana objavili smo po pet najuspješnijih učeničkih radova za osnovne i srednje škole Tropletova literarnog natječaja iz zbornika “Putovima radosne odgovornosti”. Danas donosimo pogovor „Nagovor na dijalog“ člana prosudbenoga povjerenstva i recenzenta Zbornika, književnika i sveučilišnog profesora Marka Tokića.
Još jedan Tropletov natječaj je za nama. Mladost je ponovno pokušala odsvirati melodiju svijeta u kojem živi i tiho izdaleka reći nam ponešto i o nama. Osnovci su pisali na temu Odgovornost i radost – put prema odrastanju, a srednjoškolcima je dana srodna zadaća: Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti.
U ovom kratkom pregledu pristiglih radova pokušavam uspostaviti njihov zamišljeni dijalog koji će se još više upotpuniti čitanjem svih uradaka, stoga je iznimno vrijedno da Troplet ustrajava u tiskanju tih radova kao zajedničkog djela svih sudionika.
Krenimo s osnovcima Odgovornost i radost – put prema odrastanju
Uočavanje trenutka u kojem se nalaze najbolje se da pročitati u slici koju nama nudi Rita Barbarić: „Kao leptiri tek izišli iz čahura, / Pokušavam(o) raširiti svoj(a) krhka krila.“
Svjesna onoga što se događa ona pokušava slikom predočiti unutarnje stanje koje kao da objašnjava i upotpunjuje sljedeći iskaz: „Toliko brzo se izmjenjuju naše misli, emocije i pogled na samog sebe, da se ponekad osjećam da ih ni sama ne mogu dostići i uhvatiti.“ (Valeria Pravdić) Jer tek što si na novoj razini postao sebe svjestan, osjećaš nedovoljno poznavanje ne samo svijeta koji te okružuje nego i samog sebe (same sebe). „Ti si u sebi stvorio i ostvario nekoga koga zoveš ‘ja’ i spoznat ćeš ga kroz svoje odrastanje na razne načine.“ (Petra Slišković)
A tu je i dodatni problem: „Dok rasteš, sve se mijenja.“ (Sara Vulić)
Sve postaje složenije zamršenije jer ne samo da se ti mijenjaš, nego je i svijet koji je sve do sada izgledao poznatim i prepoznatljivim ulazi u vlastitu mijenu. „Kakav je ovo svijet oko nas i u što se pretvara?“ (Nika Dogan)
To pokatkada izgleda zastrašujuće pa i ne čudi sljedeći sud: „Mislim da je moja generacija zadnja koja je ‘normalna’ jer svijet jako brzo tehnološki napreduje.“ (Magdalena Zubak)
Utješno je što su o tome mislili na sličan način umni ljudi davnih godina i svijet je unatoč svemu opstajao, no da je jednostavno i posve izvjesno – nije. „Ovo moderno doba nije lako, / A preživjet ga mora dijete svako.“ (Iva Mihaljević)
Naravno da svijet u kojem jesmo ima i drugu stranu, onu u kojoj se barem na trenutak i na nekom čarobnom mjestu učini da bi sve moglo drukčije biti: „Tu na mojoj livadi iz snova sam bila najsretnija, slobodna kao vjetar, bez ikakvih mobilnih uređaja, društvenih mreža itd… Slušala sam ptice kako pjevaju najljepše pjesme koje ćete ikada čuti, plesala s cvijećem i drvećem koji su mi bili najbolji seoski prijatelji. Zajedno sa mnom, uživao je i Roki, sve dok ga na toj livadi nije pronašao jedan skriveni neprijatelj, toliko sitan da ga ni ja nisam primijetila.“ (Sofija Đerić) No, i u tom idiličnom svijetu pojavila se nevolja.
A nevolje čovjek prevladava (ili makar čini manjim) onim što zovemo ljubav. „Moja baka je stara i ne može hodati. Ja baki donesem sve što joj treba.“ (Petar Bikić) A ja skupa s njima i njegovim glasom moram nastaviti: „To isto mora biti ljubav“.
No da ne zaboravimo ovdje se ipak radi o odrastanju: „Kako je to odrasti?“, pita se Marija Magdalena Mlakić. Doznat će.
A o odrastanju ima iskaza koje vrijedi uključiti u dijalog: „Odrastanje… Ta riječ zvuči poput praska petarde koja označava početak nečeg velikog.“ (Gabrijela Čuturić) I ne samo to: „Odrastanje je dug put koji svi moramo proći, ali ponekad naša se mlada krila slome pod teretom našeg odrastanja.“ (Maja Ćurčić)
Ako još uvijek postoje nejasnoće: „To je vrijeme kada otkrivamo svoje strasti i interese koji nas ispunjavaju radošću.“ (Marija Palac) Iako: „I ne, nije uvijek lako pravilno odabrati i napraviti (?) ispravne odluke.“ (Anđela Talić)
Nadati se da ćemo u odlučivanju ipak donijeti ispravne odluke jer: „Odrastanje je poput nevidljivog mosta koji nas povezuje s odraslim svijetom.“ (Leonarda Grizelj)
I stoga se u dijalog uključuje odgovornost. „No, nije sve bila zabava i šala / Odgovornosti se uče čak i djeca mala.“ (Leonardo Talić)
Nekima se čini da promišljanje o tome traži osobito vrijeme: „U tišini sumraka, kad zvijezde počinju migoljiti na noćnom nebu, počinje tiho putovanje kroz svijet odgovornosti i radosti.“ (Anđela Čović – Stanić) Dok drugi umuju da postoje odgovori koji vrijede u svakom trenutku i vremenu: „Isto kao što odgovornost daje smjer u kojem trebamo ići tako nam radost daje snagu da nastavimo dalje. (Milla Mioč)
Treba li dodatno pojašnjenje? „Odgovornost i radost su poput krila koja nam pomažu da uzletimo i ostvarimo svoje najveće potencijale.“ (Iva Šakić)
A neki su na tragu i mogućeg recepta: „Kao uvježbani plesači moramo pronaći ravnotežu između radosti i odgovornosti.“ (Marijana Tomić)
Neki su uvjereni da iskustvo nudi odgovor: „Al baka ima recept tajni… / RADI, MOLI I VOLI!“ (Lovro Marić)
Pa ne čude u preporuke: „Dok si još mlad / dobre navike stvaraj.“ (Magdalena Goluža)
Dok neki upozoravaju: „Živimo jednom i svakome je ovo prvi put tako da nema čarobne formule.“ (Marija Rašić) Drugi će se oslanjati na istine ostvarene umjetnošću i Opomenu: „Kroči čvrsto nesigurnim putevima. / Za svakim korakom ostavi / uočljiv trag.“ (Mihaela Tomas)
Isti model zamišljenog dijaloga između sudionika pokušavam uspostaviti i među srednjoškolcima iz njihovih radova na temu Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti.
Poći ćemo od misli koja je poveznica i ustvrđuje (ili ako hoćete, uočava) stvarnost svijeta: „U svijetu dobra i zla / gdje se ‘ono što možemo’ / i ‘ono što moramo’ / čvrsto drže za ruke…“ (Lucija Patrun)
Važan je svatko od nas jer: „U procesu donošenja odluka, pojedinac uči važnost preuzimanja odgovornosti za posljedice svojih djela.“ (Jana Vidović)
Svijet upravo zbog toga mora pronaći mjeru „Tu je jasna međuovisnost prava i dužnosti gdje dužnost bez prava ne postoji, a pravo bez dužnosti nema smisla.“ (Mario Nevistić) Tek u međuzavisnosti učinaka ovih pojmova moguća je sloboda. No?! „Ljudska sloboda često biva protumačena na pogrešan način.“ (Katarina Sivrić) I zato ne čudi: „Lako je upasti u zamku, krenuti stranputicom zaslijepljeni raznolikim ovozemaljskim negativnostima; a kako pronaći izlaz i pravi put.“ (Dominika Stojić)
I stoga valja još dublje promisliti. „Grešna sloboda, u naletu iskonskog gnjeva, zbaci sa sebe lažno naličje ljepote i zvjerskim krikom ispuni ispraznost Čovjekove duše koja se svakom prijašnjom riječju sve više i više sužavala.“ (Dragan Boban) Jer, iskustvo nas uči i povijest svijeta govori: „Međutim, iako čovjek ima slobodnu volju, to ga ne oslobađa od odgovornosti za njegove postupke.“ (Mario Šantić)
Dapače, to ga upravo čini odgovornim.
A trebao bi znati: „Sloboda bez odgovornosti postaje izvor zla.“ (Ivan Galić) I nakon toga: „Zlo uništava slobodu stoga je sloboda u isto vrijeme odgovornost prema sebi i drugome. Čovjek uvijek odlučuje i bira pa čak i onda kad ne želi birati zapravo je izabrao.“ (Andrea Čolak)
Iako se čini jednostavnim, jer je točno: „Za mene je sloboda, najjednostavnije rečeno, mogućnost izbora.“ (Sandi Trogrlić) Tek u toj mogućnosti se ostvaruješ ili ne ostvaruješ s vlastitom ljudskošću. Stoga: „Odgovornost služi kao moralni kompas koji vodi naše postupke, osiguravajući da naše korištenje slobode ne narušava prava i dobrobit drugih.“ (Larisa Mujić)
Iako pokatkad začuđuje, nije da nije istinito: „Današnji čovjek nakon toliko godina također ne shvaća svrhu Božjih zapovijedi i zbog toga sam sebi oduzima slobodu.“ (Nikolina Galić)
I stoga svijet u kojem živimo sve više je nalik prapočetku stvari: „Kaos i buka, koji prevladavaju upravo na Zapadu, poručuju da je sve isto, sve je relativno. Vrijednost je ono što ti želiš.“ (Petar Antolović)
A pozivanje na subjektivni doživljaj svijeta i uzdignuće vlastitih „prava“ na razinu obveze svijeta da se prilagođava prohtjevima požude, gramzivost i drugih ljudskih slabosti uobičajeni govor svakodnevnice. „U svijetu gdje se prava pojedinaca često ističu, a dužnosti ostaju u sjeni, tema slobode i odgovornosti postaje poput neistraženog krajolika, čekajući da bude istražena i otkrivena u svom punom sjaju.“ (Ana Ezgeta)
Navedeno se dopunja sljedećom mišlju: „Dobitak i užitak su kumiri i idoli današnjeg vremena.“ (Nina Semunović; Luka Bilavčić)
Jer kao da moral ne postoji i ne postoji potreba za promišljanjem o ispravnosti vlastitih postupaka, pa kao da se uvijek iznova vraćamo na prvu priču (ili dramu) našeg postanka: „Iako su mogli pojesti plodove sa zabranjenog stabla, ne znači da su to trebali učiniti.“ (Jelena Pavković) Ne čudi stoga da unatoč znanjima i iskustvu, povijesti spasenja i svim naucima: „Ponovno se dogodilo isto.“ (Sara Stipić)
Nadam se da je dijalog uspostavljen, i da sam vas ovim mojim govorenjem naveo na čitanje tekstova. Jer uvijek i sve se svodi samo na ovdje i sada, na trenutak: „Uz prasak sam zaklopila knjigu dok mi je zubato sunce milovalo lice. Nagnula sam se i udobno ispružila na stolici, popila gutljaj čaja i duboko zamislila.“ (Nives Sivro)
Iako se pokatkada čini da smo jedinstveni i neponovljivi ipak na svijetu i nismo nešto posve novo zato je dobro uvijek osjećati zahvalnost Onomu Koji Jest (i po kojem jesmo): „Svako jutro koje je svanulo, a ti ustala novi je razlog da živiš i daješ sve od sebe.“ (Lota Dalić)
Ako smo zahvalni, dijalog će se nastaviti.
Marko Tokić
Najuspješniji učenički radovi:
Prvonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Sofija Đerić
Prvonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Jana Vidović
Drugonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Valeria Pravdić
Trećenagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Rita Barbarić
Trećenagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Dragan Boban
Četvrtonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Petar Bikić
Petonagrađeni rad za osnovne škole “Odgovornost i radost – put prema odrastanju”, Marija Rašić
Petonagrađeni rad za srednje škole ” Sloboda i odgovornost – između prava i dužnosti”, Ana Ezgeta
Proslov „Istinoljubivost u sastavcima“, prof. dr. sc. Antun Lučić