Na današnji dan 1993. godine, Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne i zastupnici hrvatskoga naroda u Vijeću općina Skupštine Republike BiH donose odluku o konstituiranju Zastupničkoga doma Hrvatske Republike Herceg Bosne kao najvišega predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HZ Herceg Bosni. Istoga dana utemeljena je i Vlada HRHB koja je u svom sastavu imala trinaest ministarstava (predsjednika Vlade, tri potpredsjednika i ministre, ukupno 15 ljudi). Time Hrvatska zajednica Herceg Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu BiH. Hrvatska Republika Herceg Bosna kao politička i teritorijalna cjelina ukinuta je potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994., ali je još jedno vrijeme funkcionirala do prijenosa svih poslova na Federaciju BiH i BiH. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg Bosna nikada nije donijela ustav niti akt o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom.
Grb Hrvatske Republike Herceg Bosne povijesni je hrvatski grb u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranoga štita nalazi se pleter vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Grb je obrubljen zlatnom crtom. Zastava Hrvatske Republike Herceg Bosne povijesna je hrvatska zastava s tri vodoravna polja u crvenoj, bijeloj i plavoj boji. Na sredini bijeloga polja nalazi se grb HRHB. Omjer širine i visine zastave je 2:1.
U ratu u BiH Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju kroz Hrvatsku zajednicu, a poslije Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i njezine oružane snage Hrvatskoga vijeća obrane izborili svoj opstanak u BiH. Hrvatski narod u BiH prvi se organizirao politički i vojno protiv srpskoga agresora. Ta njegova organizacija imala je cilj da se Hrvati održe kao konstitutivan i suveren narod u BiH. HVO, kao oružane snage HZ HB a zatim HR HB, je prvi prihvatio udar i zaustavio srpsku agresiju. Time je dao vremena tadašnjim Muslimanima, sada Bošnjacima, da se i oni pripreme za obranu i pomogao je organiziranju njihovih oružanih snaga. Zahvaljujući tome, obranjena je Bosna i Hercegovina a područje pod kontrolom HVO, teritorij Hrvatske Republike Herceg Bosne, je jedino od tri područja koja su kontrolirale nacionalne vojske ostalo istinski višenacionalno.
SLOBODI
Slobodo slatka i draga, najljepša edenska vilo,
Kojoj na čelu vazda trepti sunca sjaj,
Što srce čovjeku grije i ptici snaži krilo,
Da zraka talasom pliva ko laki uzdisaj!
Ti čudotvorja si puna ko štaka kojom Kelim
Na valu bučnog Nila krvav je stvarao plam,
A ti si bijela ruka pod čijim cjelovom vrelim
života znak je davo i tvrdi sinajski kam.
Kud tvoja kroči noga, tu miris-cvijeće cvati,
U hladu tvojih krila vječit caruje dan; _
Bogalj i silni gavan ime ti zvijezdama zlati –
I kada o tebi sanja, najslađi to mu je san.
Za te je, slobodo sveta, u termopilske klance
Hrlio u krilo smrti spartanskog ponosa cvijet,
Kadno je perzijski despot u teške okovo lance
Snažne duhove pontske, htijući satrti svijet.
I slavni djedovi moji tako su ginuli za te,
Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje čelik-Hrvate
I svojom oštrila rukom mačeva njihovih brid.
Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete
Našemu prvom kralju, oj zlatni sance moj!
Najdraži to mi je listak povijesti nase svete,
Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj.
Željezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah,-
I gordi mletački lav je plačao harač nam tada,
Prijestolju našem sjajnom ljubeći podnožja prah.
I naše plovljahu lađe pučinom Adrije plave,
U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj
Hrabrih mornara nasih što ih je put bajne slave
Vodio kroz strašnu buru lik arhanđeoski tvoj.
Ah, to je davno bilo! Stoljeća prođoše mnoga
I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag:
Kad je med krvnom braćom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn’o nam prag.
I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka
Med nama iskopa tebi dubok i leden grob –
I od tog kobnog časa do danas u moru muka
Hrvatski narod je bio – tuđa sluga i rob.
I sada jedan ga dušman ognjenim bičem prži,
Poput vampira pijuć znoj mu toplu i krv;
Dušmanin drugi i sad mu viš glave handžar drži
S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv.
Al zlatno doći će doba kad će hrvatske svijesti
Na našem ognjištu opet zabuktat žarki plam –
I ti ćeš s hrvatstva dragog teške okove stresti,
A složna braća tebi zidat ce veleban hram.
Ah, ja ću možda tada u hladnom grobu biti
Ali ću osjećat opet tvoj životvorni dah;
Slobodo, tebi u slavu himnu će viti
Na nebu duša moja i mrtvi pod zemljom prah!
Musa Ćazim Ćatić, Hrvatska smotra, 1908.