Prije dan-dva, u BH medijima popriličnu pozornost je privukla studija: KAKO POLITIČKA EKONOMIJA VRAĆA BiH UNATRAG I ŠTO UČINITI OKO TOGA, autora S. Blagovčanina i B. Divjaka, u izdanju Johns Hopkins University, The Paul H. Nitze School of Advanced International Studies, Center for Transatlantic Relations iz Washington DC. I do sada je objavljeno puno različitih vrsta studija, analiza, rezolucija, deklaracija, … s prijedlozima kako razriješiti problem nefunkcioniranja države BiH i očigledan zastoj na putu u EU. To su objavljivale različite institucije, od Međunarodne krizne skupine, preko US Senata do EU parlamenta, i bile su različito zapažene u BH medijskom prostoru, od prešućivanja do objavljivanja u pojedinim medijima. Čini se da je ova studija među zapaženijima!?
Zanimljivo je zašto je izazvala toliku pozornost, jer ne donosi ništa posebno novo, nije je objavila neka posebno značajna institucija, niti autori imaju neku posebnu težinu. Istina, ima dobrih prijedloga ali i onih stvari koje ne stoje ili bi se mogle osporavati (napr. stalno potenciranje termina “bosanski” umjesto “bosansko-hercegovački”). Najzanimljivijim se svakako čini dio koji govori o promjeni upravljačke strukture, decentralizaciji i primjeni načela subsidijarnosti. (Supsidijarnost je načelo prema kojemu odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije, dok središnja vlast ima samo ulogu nadopune političkog odlučivanja na mjesnoj razini. Inače, socijalni nauk Katoličke crkve zastupa tri načela društvenoga ustroja : i a) načelo solidarnosti, b) načelo supsidijarnosti i c) načelo zajedničkoga dobra. Načelo supsidijarnosti uvedeno je i u EU i temelj je Europske povelje o lokalnoj samoupravi.)
Ovdje prenosimo prijevod početnog dijela, “Sažetak”, i zadnjeg dijela “Preporuke – put prema naprijed”. Za one koji su zainteresirani pročitati cijelu studiju, donosimo poveznicu: Blagovcanin and Divjak_final
Studija: KAKO POLITIČKA EKONOMIJA VRAĆA BiH UNATRAG I ŠTO UČINITI OKO TOGA
Srđan Blagovcanin i Boris Divjak[1]
Sažetak
Dvadeset godina nakon što je Daytonski sporazum okončao razorni rat, Bosna i Hercegovina je zaglibila u koruptivnoj političkoj ekonomiji koja puni džepove šefova političkih stranaka i njima odanih ljudi, ostavljajući gospodarstvo zemlje u ruševinama, državne institucije na ivici stečaja a građane u prijekoj potrebi. Prvo poslijeratno desetljeće (1996-2006) je bilo obilježeno gospodarskim rastom, pumpanim uz stranu pomoć, kao i međunarodnom intervencijom za stvaranje institucija vlasti, ali do danas je ostvareno vrlo malo reformi. U zastoju na putu prema članstvu u Europskoj uniji, Bosna i Hercegovina mora pronaći načine kako bi ograničila grabež svojih političara, rasteretila svoje poduzetnike i poboljšala život svojih stanovnika.
Potreban poticaj više ne može doći međunarodnom intervencijom, onakve vrste kako Visoki predstavnik prakticirao u prvom poslijeratnom desetljeću. Europska unija očekuje da Bosna i Hercegovina ispuni uvjete za ulazak primjenjujući vlastiti suverenitet i volju, a ne nametanjem. Takva volja danas ne postoji, jer se mnogi od onih koji su na vlasti plaše da će izgubiti povlastice, pa čak postoji i strah da će otići u zatvor ako neovisno sudstvo, slobodni mediji, energična civilna društva i istinski demokratski procesi pozovu na odgovornost korumpirane stranke za zloporabu javnog povjerenja za privatnu korist.
Kako sada stvari stoje, politička ekonomija u Bosni i Hercegovini nije naklonjena reformama. To se ogleda u sljedećem:
– političko vodstvo a i same stranke služe uskim interesima skupina i pojedinaca,
– gospodarstvo u zastoju je preopterećeno javnim dugom,
– kompleksno poslovno okruženje otežava oporavak i rast,
– neformalne mreže potiču pokroviteljstvo, privilegije i zapošljavanje preko veze,
– poduzeća u državnom vlasništvu stvaraju uglavnom ekonomske gubitke a donose prihode političkim strankama,
– pravosuđe postupno pada pod kontrolu političkih stranaka,
– mediji i civilno društvo nisu slobodni i žive u strahu,
– nezaposlenost i siromaštvo su u porastu, a
– zatočena država ne može provesti čak i ni reforme koje su zakonima odobrene.
Kako bi se Bosni i Hercegovini omogućio jasan put naprijed, postojeća politička ekonomija se mora mijenjati. To će zahtijevati višestruki napor, koji uglavnom moraju provesti stanovnici BiH, ali će biti podržani od Europske unije. Privatizacija, reforma zakonodavstva, unutarnja demokratizacija političkih stranaka, neovisnije pravosuđe, snažno civilno društvo, kraj subvencijama medija iz vlasti su potrebni, ali ne i dovoljni potezi koje treba napraviti.
Preporučujemo da:
1. Visoki predstavnik i dalje bude potpuno u pozadini, osim ako su ugroženi mir i sigurnost, a da zahtjevi Europske unije budu pokretači reformskih napora.
2. BiH vlasti moraju učiniti zajednički napor kako bi pojednostavili strukturu državne uprave, u skladu s načelom supsidijarnosti.
3. Parlament mora zahtijevati unutarnju demokraciju u svim političkim strankama i kraj političkog imenovanja direktora u državnim poduzećima, te bi trebalo provoditi nabavu i privatizacije kao i uzimati kredite i subvencije samo u skladu s pravilima Europske unije.
4. Parlament treba smanjiti birokraciju i administrativne troškove, zamrznuti zapošljavanje u državnim strukturama i zahtijevati da izabrani dužnosnici iskažu svoju imovinu, a poduzeća u državnom vlasništvu objave proračun i financijska izvješća.
5. Europska unija oživjeti uspavani strukturni dijalog o pravosuđu, inzistirati, kao preduvjet pomoći, na provedbi svojih preporuka, te potvrditi da se suci imenuju isključivo na temelju stručnih kvalifikacija.
6. U pravosuđu ukloniti zaostatke i usredotočiti svoje napore na krupne korupcijske slučajeve, sve uz pomoć Europske unije. Zabrane putovanja i zamrzavanje imovine u inozemstvu su instrumenti EU-a i treba ih razmotriti kao pomoć u ovom procesu.
7. Entitetski i državni parlamenti trebaju prestati subvencionirati medije, zahtijevaju javni natječaj za oglašavanje, kao i financiranje bilo koje institucije civilnog društva, te jačati uloge ombudsmena, revizora i regulatornih agencija.
Niti jedan od tih reformi ne će biti laka, jer će zadire interese i duboko ukorijenjene prakse. Ali necjelovite reforme neće uspjeti bez ove vrste cjelovitog i sveobuhvatnog nastojanja kako bi se promijenila postojeća politička ekonomija.
. . .
Preporuke – put prema naprijed
Na temelju detaljne analize prikazane iznad, a kako bi naznačili specifične slučajeve i djelotvorne točke, ovaj rad daje sljedeće preporuke:
1. Visoki predstavnik, čija intervencija je bila od vitalnog značaja za državotvorni napretka u Bosni i Hercegovini tijekom prvih deset godina nakon što su potpisani Daytonski sporazumi, sada bi se trebao povući u pozadinu dok traje proces reforme vođen zahtjevima Europske unije, ali izvršavan od strane izabranih BiH vlasti. Ured visokog predstavnika bi se trebao nastaviti smanjivati i na kraju se preseliti u Bruxellesu, zadržavajući bonske ovlasti za uporabu samo u situaciji u kojoj su ugroženi mir i sigurnost.
2. Upravljačke strukture u Bosni i Hercegovini su prekomplicirane, preklapaju se i previše su udaljene od građana. Decentralizirana struktura u skladu s EU načelom supsidijarnosti treba biti cilj, čime se smanjuje birokracija a povećava odgovornost i transparentnost:
a. U suradnji s EU, neovisno povjerenstvo koje imenuje državna vlada bi mapirala sve institucije na državnoj, entitetskoj, županijskoj i općinskim institucijama i odredila koja funkcija se treba provoditi na kojoj razini.
b. Nakon toga, a pod stručnim vodstvom EU, BiH vlasti trebaju odlučiti koja razina bi se najučinkovitije bavila određenim regulatornim pitanjem, te bi spriječila dupliciranje s drugim razinama. Gdje je god to moguće i u skladu s transparentnosti i odgovornosti, prijenos ovlasti na općinsku, odnosno što nižu razinu treba biti prioritet.
3. Kako bi taj proces bio uspješan, politička ekonomija Bosne i Hercegovine mora proći značajne promjene čiji ukupni učinak treba osigurati da izvršne vlasti u zemlji počnu služiti interesima građana koji su ih birali, a ne svojim vlastitim.
4. Posebno važne će biti sljedeće reforme političkih stranaka i gospodarstva:
a. Novi zakon o političkim strankama treba od stranaka zahtijevati da usvoje postupke koji omogućuju članstvu biranje rukovodstva u otvorenom i demokratskom procesu;
b. Imenovanje direktora i drugog osoblja u državnim poduzećima od strane političkih stranaka treba eliminirati u korist sustava utemeljenog na sposobnostima;
c. Subvencije i zajmovi državnim poduzećima treba ograničiti izravnom provedbom pravne stečevine EU.
d. Privatizaciju treba provoditi na svim razinama isključivo pod međunarodnim nadzorom procesa.
e. Slično tome, nabavu za državne institucije i poduzeća u državnom vlasništvu treba isključivo provoditi kroz procese koji zadovoljavaju međunarodne standarde.
f. Birokratske i administrativne troškove mora se dramatično srezati. Zapošljavanje u državnim strukturama treba biti zamrznuto kako bi se spriječilo daljnja politizacija.
g. Vlade također moraju biti puno otvorenije. Izabrani dužnosnici moraju objaviti godišnja izvješća o svojoj imovini; a proračun i financijska izvješća državnih poduzeća trebaju biti objavljeni.
5. Pravosudni sustav mora postati puno više nezavisan i profesionalan:
a. Strukturni dijalog EU/BiH o pravosuđu bi trebao zaživjeti, čineći dio pomoći EU-a Bosni i Hercegovini, uvjetovan provedbom njezinih preporuka.
b. Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) bi trebalo biti imenovano bez političkog utjecaja, u procesu u potpunosti otvorenom za sudjelovanje javnosti i pod povećalom organizacija civilnog društva, a sve nadzirano i ovjereno od posebnog predstavnika EU (EUSR).
c. VSTV se treba oslanjati na međunarodnu ekspertizu i blisku suradnju s kolegama iz EU pri provjeri kvalifikacija sudaca i tužitelja, povlačeći i mijenjajući one koji ne zadovoljavaju najviše etičke i profesionalne standarde.
d. Pravosuđe na svim razinama treba donijeti planove rada koji eliminiraju zaostatke i omogućavaju progon korupcije, uz glavne predmete rješavane na državnoj razini.
e. Uz pomoć EU, ključne slučajeve velike korupcije koji uključuju političke lidere treba identificirati (osobito u područjima javne nabave, privatizacije i glavne infrastrukture) i obraditi pred domaćim pravosudnim institucijama kao prioritetno pitanje.
6. Neovisne institucije
a. Državne potpore za medije treba okončati a oglašavanja koje plaćaju vlade sponzorira treba provoditi temeljem otvorenih konkurentskih natječaja.
b. Vladine ombudsmene, regulatorne agencije i revizore treba ojačati.
Civilno društvo (nevladine organizacije – NVO) mora imati ista prava na rad kao i u bilo kojoj drugoj državi članici EU-a, uključujući i primanje sredstava. Državni poticaji za NVO se moraju javno dodijeliti, nakon javnog poziva, transparentnih kriterija za dodjelu i rezultata objavljene u tiskovinama.
[1] Srdjan Blagovcanin is the Executive Director of TI Bosnia and Herzegovina and has also worked with World Bank, USAID, Global Integrity etc. He has been also a fellow with American University, Washington DC. Boris Divjak is Director of U4 Anti-Corruption Resource Centre based in Bergen, Norway providing policy advice to nine bilateral donors (www.u4.no). He is also an Individual Member of Transparency International (TI) and formerly also its Board of Directors member at the global level. He founded and was the first Chair of TI Bosnia and Herzegovina.