Daniel Serwer čest je sugovornik sarajevskih medija. U Banja Luci ga nazivaju bošnjačkim lobistom u Washingtonu, a u Sarajevu predstavljaju kao „prijatelja Bosne i Bošnjaka“.
U intervju sarajevskoj TV 1 ovaj profesor prakse u upravljanju sukobima i direktor Uprave Programa sukoba u Centru za transatlantske odnose američkog sveučilišta “Johns Hopkins” objasnio je zbog čega Amerikanci ne dozvoljavju da se tronacionalna BiH preoblikuje u federaciju tri entiteta, ustrajavajući na nakaradnoj, nepravednoj i nefunkcionalnoj daytonskoj formuli dva entiteta za tri naroda, koja generira permanentnu nestabilnost i evidentno propadanje zemlje.
“Dijeljenje BiH po entitetskim granicama ne bi bio kraj procesa. Hrvatski entitet bi se također odvojio. Onda bi ostale dvije, tri muslimanske enklave. To je jedan od glavnih razloga. SAD su se odupirale podjelama, htjeli smo ujedinjenu zemlju. Mislili smo da ne bi bila dobra opcija stvaranje jedne male islamske države, ni za Hrvatsku, ni za Srbiju ni za Europu. To ne bi bilo dobro ni danas”, objašnjava Serwer.
Izjava čovjeka koji je bio siva eminencija američke vanjske politike u kreiranju Daytonskog sporazuma samo je potvrda onog o čemu su mediji već davno pisali, pozivajući se na neimenovane diplomatske izvore.
No, koliko je poznato ovo je prvi puta da jedan bivši visokorangirani američki diplomata (Serwer je bio ministar-savjetnik u State Departmentu i posrednik u pregovorima koji su rezultirali potpisivanjem Daytonskog sporazuma), izravno kaže da Sjedinjene Države ne žele da Bošnjaci imaju svoju državu na Balkanu „makar bila kao fildžan“.
Da stvar bude još gora Serwer ne koristi nacionalni izraz „bošnjačka“ već vjerski „islamska“, za državu čije postojanje „ne bi bilo dobro ni za Hrvatsku ni za Srbiju ni za Europu“. On time nedvosmisleno sugerira kako Amerikanci vide tu potencijalnu državu kao šerijatsku, džihadističku tvorevinu, jer kako, inače objasniti stav da bi ona iako mala bila opasna za njezine susjede i Europu.
I drugo, korištenje izraza „ islamska“, a ne „bošnjačka“, govori kako američka politika, još ne priznaju Bošnjake kao naciju, već ih i dalje tretira kao vjersku skupinu. Netko će reći kako Serwer više nije aktivni američki diplomata i da to nije službeni stav američke politike. To je točno, kao što je točno i to da se američki odnos prema Daytonskom konstruktu, temeljenom na ideji onemogućavanja islamske države u srcu Europe, do danas nije promijenio.
Iz Serwerove izjave proizilazi kako su Hrvati, čijoj se ideji tri entiteta za tri naroda i danas suprostavljaju SAD, zapravo kolaterlana šteta preveniranja nastanka islamske države, odnosno američkih predsrasuda i uvredljive percepcije Bošnjaka, čija politička i medijska elita takvu politiku, gle apsurda, i dalje doživljava prijateljskom.
Suprotno zdravom razumu bošnjačka elita vjeruje, naime, kako će im Sjedinjene države, kao saveznik Turske, pomoći da u prvoj fazi pod krinkom stvaranja građanske države politički poklope Hrvate i Federaciju BiH pretvore u svoj entitet, a u drugom koraku da zagospodare cijelom BiH.
Amerikanci se s balkanskim narodima igraju mačke i miša, već dva i pol desetljeća, pa, s vremena na vrijeme, dozvole takve izlete sarajevskoj politici, ali, izgleda, tek da bi održavali iluziju prijatelja i konfliktno stanje, kako bi se imalo čime upravljati.
Političko i medijsko Sarajevo nakon jučerašnje Serwerove izjave trebalo bi se, dakle, konačno, zapitati je li logično vjerovati kako će im Sjedinjene države dozvoliti, a kamoli pomoći ovladati cijelom Bosnom i Hercegovinom, kad smatraju opasnim postojanje „islamske države“ i u „dvije tri muslimanske enklave“, odnosno i na četvrtini male BiH. Zdravorazumski zaključujući nije.
Nije li onda logično zaključiti kako preoblikovanje daytonske BiH u simetričnu federaciju nije tek sebični hrvatski, već i bošnjački interes da se dođe do pravedne, skladne, logične i funkcionalne dražev u kojoj oba naroda dijelom kroz enttete, a dijelom kroz saveznu državu se mogu ostvariti kao suvereni narodi, u svoj domovini Bosni i Hercegovini?/HMS/