Sretan, milošću ispunjen i blagoslovljen Uskrs!

Uskrsnu poruku biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

Na Golgoti u grobu. Mirno leži nauznak u Arimatejčevoj grobnici. Odmara se od strahovitih udaraca, bičeva, čavala, razapinjanja, pljuvanja, vrijeđanja. Gospodin naš Isus Krist, Otkupitelj i Spasitelj. Od Velikoga četvrtka poslije ponoći kroz cijelo jutro Velikoga petka od Ane do Kajfe, od Kajfe do Pilata, od Pilata do Heroda i natrag: ispitivanje, mrcvarenje, poniženje, suđenje, bičevanje, krunjenje do konačne presude i križnoga puta i nakon više sati na križu – Marko veli šest sati: 15,25.33 – do smrti s predanim duhom u ruke Očeve. Leži u platno povojima povezan i nepomičan čeka svoj čas veličanstvene pobjede nad smrću koja je plod grijeha čovječanstva; pobjede nad grijehom koji je izazvao đavao i prihvatila ljudska sloboda; i konačno pobjede nad samim đavlom. Trostruka dakle pobjeda! I da dadne i rekne svijetu: Mir vama! Mir trajan, sadržajan, životan!

Priprava ili Parasceve (Iv 19,31) Pashe odnosi se na vrijeme od 15.00 do 18.00 sati popodne. To se zvala i uočnica subote. U 18.00 sati počinje šabat, subota, a one godine na Veliki petak bila je Pasha, blagdan sjećanja na izlazak iz ropstva egipatskoga. A ona se subota u Židova zvala „Velika subota“ jer je padala u tjednu Pashe. Pa se ta Velika subota slavila kao najveći blagdan židovski, svetkovina nad svetkovinama.

Prvo vijećanje u Sinedriju. Unatoč tomu što je najsvetiji dan, Velika pashalna subota, najstroži neradni dan, na dvoru Kajfe, Velikoga svećenika one godine, bijaše žustrije i aktivnije nego da je najaktivniji dan. Noćno vijećanje, koje je inače zabranjeno po noći, pogotovo na pashalne dane. Tu je punac Ana, zet mu Kajfa i najistaknutiji članovi Velikoga vijeća ili Sinedrija, prvi srodnici bogati saduceji od kojih su neki svoje članstvo platili svojim bogatstvom. Komu su platili? – Rimljanima. Jer su Rimljani imali najmoćniji glas u postavljanju Velikoga svećenika i Sinedrija. Nisu sva šezdesetorica članova na neobičnu i nezakonitu vijećanju, dosta je bio kvorum, svakako uža Vlada koji svime vlada! I mimo zakona. Počinje rasprava:

Ana, prethodni Veliki svećenik:On, taj navodni Krist, stalno je govorio da će „uskrsnuti“. Kako će i kada uskrsnuti? O Sudnjem danu? Iako mi saduceji ne vjerujemo ni u uskrsnuće tijela ni u sudnji dan, ipak ne smijemo ništa prepustiti pukom slučaju. Prijevara i krađa uvijek je moguća i realna. Ne smijemo dopustiti da nas njegovi neuki i primitivni učenici zaskoče i izigraju.

Kajfa, Veliki svećenik: Kažu da je više puta znao reći da će „treći dan uskrsnuti“. To znači da bi već sutra mogla puknuti priča da je među živima. Jučer je umro, u petak, to je prvi dan. Danas je drugi dan, i sutra, nedjelja, treći dan. Valjalo bi se čvrsto osigurati sa svake strane da učinimo svoju svetu dužnost i da budemo dosljedni i uspješni do kraja, kao i do sada. Ne možemo ništa poduzimati bez rimske vlasti. Ona nam do sada dobro izlazi u susret.

Johanan: Dvojica su naših članova Sinedrija apostatirala, Josip iz Arimateje i Nikodem iz Jeruzalema. Oni nisu dali pristanka kada smo glasovali za njegovu smrt (Lk 23,51). Naši su ih stražari i uhode vidjeli kako su sve poduzeli da iskažu posljednje počasti onomu varalici. Moramo ih i formalno izbaciti iz Sinedrija. A bilo bi najbolje otići k Pilatu i s njime se dogovoriti što bi trebalo uspješno poduzeti s obzirom na te utvare i bajke o uskrsnuću. Ne možemo bez gubernatora ništa. Ne smijemo činiti krivih koraka.

Gamaliel: Ljudi, pripazimo da ne uđemo u rat s Bogom. Ako je ovaj Čovjek od Boga, Bog će stati iza njega sa svim svojim auktoritetom protiv svih nas. Bog je moćan i mrtve uskrisiti. I svima nama dokazati da smo u krivu. Pamet u glavu!

Hilel: Nečiji oprez i razbor mogu nas odvući samo na stranputicu, da izgubimo i ovo malo vlasti iz ruku. Trebamo poduzeti najsigurniji put da onomu varalici više jednom stanemo u kraj. Pa ako bi slučajno i „uskrsnuo“, naši ga stražari i rimski vojnici moraju dočekati i posve dotući. I ne će se po drugi put igrati „uskrsnuća“.

Šamaj: Nama je poći k Pilatu, ne praznih ruku po običaju, nego ponijeti pristojnu mjeru koja odgovara onakvu kabinetu. I tako se vijećnici dogovoriše da jedna delegacija pođe k Pilatu noseći mu oveću vreću darova, koje prokurator zasigurno ne će moći odbiti. Onomu se vlastodršcu ne poviruje bez torbe!

Drugo vijećanje u Pretoriju. Ranim jutromuputi se sinedrijska delegacija na Pilatov dvor, takozvani Pretorij. Tu se „sabraše glavari svećenički i farizeji kod Pilata“ (Mt 27,62). Rekoše mu u jedan glas: „Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću’. Zapovjedi, dakle, da se grob osigura sve do trećega dana, da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih’. I bit će posljednja prijevara gora od prve.“ Pilat samo pogleda dar na pregovaračkom stolu i odreza: „Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!“ Nato oni radosno odu i osiguraju grob kako su najbolje umjeli i znali: „zapečate kamen i postave stražu“ (Mt 27,63-65), izvješćuje nas Židov Matej, bivši carinik, Isusov apostol i evanđelist.

Ipak uskrsnuo! Nije mogao izdržati u hladnu i mračnu grobu, on koji je sama božanska vatra Ljubavi i Svjetlo od Svjetla. U rane jutarnje sate nedjelje, trećega dana nakon smrti i pokopa, probudi se božanski Usnuli. Probudi se sam od sebe. Probudi ga Otac nebeski. Probudi ga Duh Sveti. I preobrazi se njegovo cijelo tijelo. Rane se vide, ali su zacijeljene. Otisci su čavala tu, ali posve preobraženi, presjajni. Mir vama, apostoli! Mir vama, moji sljedbenici! Mir svemu svijetu! Novi način života. Do tada neviđen. Prazan grob! Vojnička uzbuna!

Treće vijećanje opet u Sinedriju. „Neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo“ (Mt 28,11. Ispričaše rimski vojnici kako je nastao žestok potres, grob raspuknuo, anđeo Gospodnji otkotrljao kamen i sjeo na nj: „Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe“ (Mt 28,2-4). Kada su došli k sebi, doletješe zadihani glavarima svećeničkim. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnoga novaca i dadoše vojnicima govoreći: „Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’. Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.“ Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni (Mt 28,12-15). Radi svake sigurnosti glavari su svećenički otišli k Pilatu i „uvjerili“ ga da vojnici budu mirni. Nisu ga puno morali „uvjeravati“!

Kako je kružio novac onih dana? Na Isusov račun, čini se, bilo je barem pet puta trgovine, kupovine, prodaje i podmićivanja u ona dva-tri presveta Božja dana:

Najprije je Juda, javni učenik i apostol, a zapravo lažni učenik i lupež, odmetnik i izdajnik, predao, tj. sramotno prodao Isusa glavarima svećeničkim prije Muke i Smrti. Prodao ga kao živa čovjeka za cijenu od nekoliko janjaca…

Drugo, Josip Arimatejac, skriveni, a sada javni učenik, „otkupio“ je Isusovo mrtvo tijelo, koje je bilo u vlasništvu rimske vlasti, makar je Pilat bio voljan i „darovao“ tijelo (Mk 15,45); ali bogati Arimatejac nije želio ostati dužan tuđinskoj vlasti i bio je spreman dati koliko su vlasti zaželjele. Prijatelj nema cijene!

Treće, potom glavari svećenički s farizejima pošli k Pilatu na pregovore da se Isusov grob osigura, opečati i straža postavi. Nije se išlo na pregovore bez zlatne vreće.

Četvrto, rimski vojnici na grobu, izričito podmićeni židovskim novcem (Mt 28,12), proglasili su da Isus nije uskrsnuo nego da su ga učenici „ukrali“ dok su oni – „spavali“! Sve u snu snimali!

Peto, glavari svećenički sa starješinama ponovo k Pilatu, punih ruku, da ne kazni vojnike-stražare i ne izbaci ih s posla što su na radnom mjestu, na straži, „spavali“!

Eto od Velikoga četvrtka do Velikoga Uskrsa nad Isusom Živim, Mrtvim i Uskrslim okreće se čvrsta valuta po Jeruzalemu. Dok njega kupuju i prodaju, i na njegov račun trguju, on svojom gorkom Mukom, strašnom Smrću i slavnim Uskrsnućem božanskom Krvlju otkupljuje Pilata i Heroda, Anu i Kajfu, Arimatejca i Nikodema, Hilela i Šamaja, glavare i starješine, farizeje i saduceje, stražare i vojnike, i sve ljude Staroga Zavjeta i svega svijeta i sve do Sudnjega dana…

Otkupitelju naš, veličanstven li se i u Smrti i u Uskrsnuću svome! Svaka ti čast i slava u vjekovječne vjekove! Daj da naše oči budu usmjerene na tvoje prošlo uskrsnuće i na naše buduće.
Mir vama

SRETAN USKRS!

Biskup Ratko Perić