DUHOVNA PRIČA
Savršeni muž je onaj koji ne očekuje savršenu ženu. I obratno.
Za duhovitoga turskog šaljivčinu, legendarnoga Nasrudin-hodžu, kažu da je jednom sjedio pred svojim dućanom, kad ga je posjetio prijatelj da mu priopći veliku novost. “Upravo se kanim ženiti, pa sam vrlo uzbuđen. A jesi li ti ikad pomislio da se oženiš?” upita Nasrudina, koji mu, nakon kratkog razmišljanja, odgovori: “Da, kako da ne! Kad sam bio mlad, čak sam to jako želio. I pošao sam na put potražiti savršenu ženu, sve tamo do Damaska. Tamo sam upoznao ženu, dražesnu, ljubaznu i jako duhovnu, ali nije poznavala svijet. Odustao sam i pošao dalje. U drugom sam gradu susreo ženu koja je bila i duhovna i svjetovna, i lijepa u svakom pogledu, ali nismo uspjeli porazgovarati. Na kraju sam dospio i do Kaira i nakon mnogog traganja našao sam savršenu ženu. Bila je duboko religiozna, dražesnog izgleda, a razumjela se dobro i u svjetovne stvari. Bio sam uvjeren da će to biti savršen brak.” Prijatelj znatiželjno upita: “Pa zašto se onda niste i vjenčali?” Nasrudin-hodža u svojem poznatom stilu odgovori: “Vidiš, prijatelju, ja sam našao savršenu ženu, ali je i ona tražila savršena muža.”
—
Kada su pitali u jednom televizijskom razgovoru u Italiji poznatoga pravnika Francesca Carneluttija što je prevagnulo u njegovoj uspješnoj karijeri, bez razmišljanja je odgovorio: “Moja žena!” I kad je zapazio čuđenje sugovornika, dodao je: “Ona nije studirala pravo, ne brine se za moje poslove, ne traži niti daje pravne savjete. Ali mi ispunjava život svojom nazočnošću. Kao da predosjeća moje želje, pogađa moje raspoloženje, sluša moja jadanja, uvijek pronalazi odmjerenu riječ… Bez nje bih bio pravi siromah. S njom mi se čini da uspijevam u svakom pothvatu.”
Ljubiti znači prihvatiti drugoga sa svim njegovim svijetom, s različitostima, s nedostacima, te savršeni brak nikada nije kopija nedozrelog sanjarenja. Savršeni muž je onaj koji ne očekuje savršenu ženu. I obratno.
LJ. A. Maračić