Neumorni su hrvatski ljubitelji Jugoslavije i komunističkoga režima. Svakodnevno izbacuju desetke raznih intervjua, osvrta i napada na sve one koji ne misle kao oni. Izgledaju kao dobro naštiman orkestar, pa orkestrirano napadaju. To su ljudi raznih profila, od političara do povjesničara. Svima ostalima može se oprostiti njihovo lupetanje, ali kada povjesničar zaglibi u političkim vodama i počne selektivno pristupati povijesnim činjenicama, onda moramo biti zabrinuti, jer se često zna čuti kako trebamo povijest prepustiti povjesničarima. O Tvrtku Jakovini ne trebamo trošiti mnogo riječi, dobro je poznat kao profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta koji ne propušta nijednu priliku difamirati sve i svakoga tko nije u skladu sa službenom jugoslavenskom historiografijom. Komentirao je bojkot službene komemoracije u Jasenovcu predstavnika srpske i židovske zajednice i tzv. antifašista, kazavši da je to loša vijest 2016. godine. “Te su tri skupine poslale važnu poruku većinskom narodu čija bi dužnost u svakoj zemlji bila da čuva one koji su malobrojniji i ugroženiji. U ovom slučaju su se našli ugroženi, osjećaju se ugroženi i ne rade ništa drugo osim što su zadnjih nekoliko godina, a naročito zadnjih nekoliko mjeseci, pobrojali sve ono što se u ovoj zemlji moglo čuti vezano uz relativizaciju ustaštva.” Kroz čitavo 20. stoljeće naslušali smo se priče o srpskoj ugroženosti. Kada su god Srbi govorili da su ugroženi, slijedilo je zlo za okolne narode, na djelu je bila velikosrpska politika. Jakovina priča napamet ponavljajući priču za malu djecu o nekakvoj ugroženosti. Treba reći konkretno čime su to ugroženi. Možda misli na priču o ćiriličnim pločama po Vukovaru i sličnim temama? Pa, još se nije osušila krv po vukovarskim ulicama koju su prolili hrvatski branitelji i civili braneći svoj dom od onih koji su Vukovar htjeli pretvoriti u “grad ćirilice”. Zar je to uopće tema za raspravu?! Usput rečeno, (iako je prevažna tema da bi bila “usput”) tko se još uopće pita jesu li ugroženi Hrvati u Srbiji? Kakvu nam to priču servira Jakovina kada govori o “relativizaciji ustaštva”? Zar netko pametan može relativizirati zločine koji su počinjeni u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske?! Ma, tko to uopće dovodi u pitanje?! Ali radi pune ISTINE moramo jasno reći da su zločini činjeni i prije uspostave te države, a i poslije njezine propasti. Povjesničar Jakovina trebao bi znati da su ustaše nastale kao reakcija na srbijanski pendrek i diktaturu koja je kulminirala ubojstvom hrvatskih poslanika u beogradskoj Skupštini. Da, u SKUPŠTINI. Ne na ulici nego u parlamentu. I to, nije ubijen bilo tko, nego, uz ostale, ubijen je vođa hrvatskoga naroda Stjepan Radić. U toj je državi počelo sve zlo koje se valja ovim prostorima tijekom cijeloga 20. stoljeća pa do danas. Znači, ni povijest, a ni zlo nije započelo, a niti završilo uspostavom ustaškoga režima. Jakovina dalje nastavlja: “Kao povjesničar mogu reći da je ovo pokazatelj da se iz prošlosti ništa ne uči. Ako nitko nije naučio ništa iz povijesti od 1941. do 1945., onda je mogao od 1991. vidjeti koliko je problema Hrvatska imala zbog prevelikog patriotizma.” Da, kao povjesničar trebao bi i morao naučiti nešto iz prošlosti, ali na žalost Jakovina povijesti pristupa potpuno selektivno. Hrvatski istinoljubivi povjesničar jasno treba iznositi svu istinu koja se događala u vrijeme potpuno neprihvatljivoga ustaškog režima, ali isto tako treba i mora jasno reći što je tomu vremenu prethodilo i kako su i zašto ustaše uopće nastale. Ovo nije relativizacija ustaštva, jer se zločini koji su počinjeni u vrijeme toga režima ničim ne mogu i ne smiju opravdavati! Da je Jakovina istinoljubiv povjesničar iznosio bi svu istinu, a ne ono što se njemu osobno sviđa i što abolira srpske zločine prije uspostave Nezavisne Države Hrvatske, kao i one koji su počinjeni u vrijeme njegova miljenika Josipa Broza, jednoga od 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća. Za Jakovinu je problematičan “preveliki patriotizam”. Preveliki patriotizam kao sintagma uopće ne postoji, jer je patriotizam izrazito pozitivna kategorija. Ovdje treba biti jasan, voljeti svoju domovinu ne znači nekoga mrziti ili, ne daj Bože, željeti mu bilo kakvo zlo. S Jakovinom se možemo složiti samo u jednom, a to je da iz prošlosti trebamo učiti, ali ne na njegov način, nego u vidu trebamo imati čitav slijed događanja i onda iz toga utvrditi svu ISTINU, odvojiti je od laži i nakon svega učinjenoga donositi ispravne zaključke. Tada i samo tada povijest je učiteljica života. Sve je drugo manipulacija i nepošten pristup povijesnoj zbilji.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu