Mislim da bi bilo dobro da se u novom prijevodu Biblije prihvati Šarićeva formulacija o 5.000 ljudi, tako da žene, naročito one s feminističkim sklonostima, ne budu žalosne i razočarane da se spominju samo muškarci.
N. Š., Zagreb
U hrvatskom prijevodu Novoga zavjeta dr. Ljudevita Rupčića, kojega je 1994. godine u cjelovitom prijevodu Biblije objavila Kršćanska sadašnjost, samo se na jednome novozavjetnom mjestu »pravi razlika« između »ljudi« i »žena«: »A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece« (Mt 14,21). Na druga tri mjesta, spominje se »pet tisuća ljudi što su jeli« (Mk 6,44; Lk 9,14; Iv 6,10b). Latinski, tj. grčki izvornik kod evanđelista Mateja i Marka imaju genitiv plurala »virorum«, odnosno »andres«, dok kod evanđelista Luke i Ivana imamo »viri« odnosno »andres« što na tim jezicima doista znači »muškaraca«.
Treba reći da se u Novome zavjetu s jedne strane, kako nam tumače bibličari, iznosi tvrdnja da u Kristu nema razlike između muškarca i žene (Gal 3,28). Naime, u Isusovoj okolini djelovale su i žene, a u zajednicama su imale značajne službe. S druge pak strane, upozoravaju, naglašena je ljestvica: Bog – muškarac – žena (1 Kor 11,3-9), kao nastavak starozavjetnog nazora i obzirnosti prema okolini. Žena je »radi muškarca«, a on joj je »glava«. Doduše, i u vezi s time jasno se govori da »u Gospodinu« niti je žena nezavisna od muža, niti muž od žene (1 Kor 11,11), ali to nije imalo odlučujući utjecaj u kasnije doba. Naime, nakon što je Krist posvetio dostojanstvo žene, ona u kršćanstvu postaje sve više pratilja muškarcu, nije »niže biće«, već se potvrđuje temeljna jednakost obaju spolova. »Nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu«, piše sveti Pavao u Poslanici Galaćanima (3,28).
Ipak, premda je podjela na spolove uz pomoć vjere nadiđena, ona se ponovno javlja u životnom tijeku i nameće se u konkretnom životu društva i Crkve u kojoj danas prevladava spoznaja da smo svi, bez obzira na spol, jednaki i ravnopravni u dostojanstvu osoba (GS 9).
Uvjereni smo da i suvremeni prijevodi biblijskih tekstova u obzir uzimaju upravo takvo shvaćanje koje izražava nauk da smo svi stvoreni na sliku Božju, »iste naravi i istog porijekla« i jer svi, od Krista otkupljeni, imamo isti poziv i isto božansko određenje, treba sve više i više priznavati temeljnu jednakost sviju, tamo gdje to još nije dovoljno jasno ili ostvareno (GS 29).