KORIZMENA MEDITACIJA

Naši grijesi, čak i nakon što su oprošteni, zaslužuju odgovarajuću vremenitu kaznu koja se mora izvršiti u ovome životu ili nakon smrti, u čistilištu, kamo idu duše onih koji umru u milosti, ali bez potpune zadovoljštine za svoje grijehe

Foto: Shutterstock.com, pokora

“’Zadovoljština’ je završni čin koji okrunjuje sakramentalni znak Pokore. U nekim se zemljama djelo koje pokajnik pristaje izvršiti nakon dobivanja odrješenja naziva upravo ‘pokorom’.”1

Naši grijesi, čak i nakon što su oprošteni, zaslužuju odgovarajuću vremenitu kaznu koja se mora izvršiti u ovome životu ili nakon smrti, u čistilištu, kamo idu duše onih koji umru u milosti, ali bez potpune zadovoljštine za svoje grijehe.2

Osim toga, nakon pomirenja s Bogom ostaju u duši posljedice grijeha, klonulost volje da prihvati dobro, određena sklonost pogrješnim prosudbama, nered na području sjetilnosti… To su rane grijeha i neurednih težnja koje je u čovjeku ostavio istočni grijeh, a produbljuju ih osobno počinjeni grijesi. “Ivan Krstitelj kaže: ‘Donosite plodove primjerene kajanju!’ Pitamo se, na koji način? Tako da vršimo djela protivna grijesima koje smo počinili. […] Da bismo ozdravili od naših rana nije dovoljno izvaditi strijelu iz tijela: treba izliječiti i ozljedu koju je ona prouzročila. Jednako je i s dušom: nakon primljenoga oproštenja za grijehe pokorom trebamo izliječiti ranu koja je ostala”, piše sveti Ivan Zlatousti.3

“I nakon odrješenja«, uči nas Ivan Pavao II. »u kršćanima ostaje određeno tamno područje, prouzrokovano ranama grijeha, nesavršenom ljubavlju u pokajanju i oslabljenim duhovnim sposobnostima. U tome području još uvijek je prisutno žarište zahvaćeno grijehom kojemu se stalno trebamo suprotstavljati mrtvljenjem i pokorom. Eto, to je značenje skromne, ali iskrene zadovoljštvine.”4

Zbog svega navedenoga potrebno je izvršiti s puno ljubavi pokoru koju nam je svećenik dao prije odrješenja. Ona obično nije teška, a ako zaista ljubimo Boga, vidjet ćemo koliko je neznatna u usporedbi s našim grijesima i zadovoljštinom koju zaslužuju. To je razlog više da kroz ovo korizmeno vrijeme, u kojemu nas Crkva na poseban način poziva na pokoru, rastemo u pokorničkom duhu.

“’Cor Mariae perdolentis, miserere nobis!’ – zazivaj srce Marijino, hrabro i s odlukom da se sjediniš s njezinom boli, da bi mogao nadoknaditi za vlastite grijehe i grijehe čovječanstva. I moli – za svaku pojedinu dušu – da Marijina bol ojača u nama odbojnost prema grijehu i da počnemo ljubiti svakodnevne tjelesne ili moralne nedaće, smatrajući ih vrstom zadovoljštine.” 5

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

——

1 IVAN PAVAO II., na nav. mj.

2 Usp. FIRENTINSKI SABOR, Dekret za Grke, Dz 673.

3 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Matejevo evanđelje, 3,1–6.

4 IVAN PAVAO II., na nav. mj.; usp. također Opća audijencija, 7. ožujka 1984.

5 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, 258.

Share.

Comments are closed.