Postaje li subjektivno tumačenje povijesti dio obrazovnoga sustava?
Nakon što su objavljeni radni materijali kurikulne reforme medije su preplavili njeni mnogi sporni, ali i neki neprihvatljivi prijedlozi na čelu s popisom naslova lektire u hrvatskom jeziku. Uz očite nedostatke i promašaje pojedinih kurikulnih dokumenata druga karakteristika dosadašnje javne rasprave potpuna je pasivnost nositelja reforme. Već je bilo više nego dovoljno razloga i nužnosti da autori reforme, od voditelja Borisa Jokića do predstavnika pojedinih radnih skupina, javno istupe i dadnu odgovore na veoma ozbiljne prigovore. Očitovanja u javnom savjetovanju korisna i plodonosna mogu biti samo nakon analitične i inovativne javne rasprave. A na toj su pripravi jednako dužni raditi predstavnici reforme koliko i mediji. Dapače, još i više. Zato je neobjašnjivo da se još nitko nije očitovao ni po jednom prigovoru. Ako u tome budu ustrajali morat će se očitovati netko iz Ministarstva u ime pokrovitelja.
Inače se tzv. Cjelovitoj kurikulnoj reformi treba pristupiti veoma obzirno, jer je ona u svojoj biti primjena europskih kurikulnih modela koji se već desetljećima provode u većini europskih zemalja. Naši auktori na čelu s Jokićem samo ih pokušavaju sažeti u jedan model i preslikati u hrvatske okvire. Prva zamjerka koja se može uputiti ide na račun preotvorenosti predloženoga kurikula. Otvoreni kurikul znači da se nastavnicima ostavlja prevelik nedefiniran prostor glede izbora sadržaja, metoda i vremena poučavanja, pa čak i sadržaja ishoda. Takvi otvoreni kurikuli u većini europskih zemalja nisu dali očekivane rezultate, pa je u zadnjem desetljeću glavna oznaka u europskom školstvu povratak na kurikul zatvorenoga tipa. Razlog je što učenici nisu postizali potrebna temeljna znanja, te je nedostajalo sadržaja ishoda koji bi oblikovali zajednički identitet pojedinaca i izgrađivali homogenost društva.
PISA manipulacija
Upravo na tragu takvih negativnih iskustava zapadnih obrazovnih sustava dolaze kritike i protivljenje tzv. Cjelovitoj kurikulnoj reformi iz reda akademskih krugova predvođenih akademikom Vladimirom Paarom. Mudrije bi bilo započeti s kurikulom zatvorenoga tipa iz prozaičnoga razloga što učitelji, kao glavna karika promjena, nisu pripravni ni sposobni za nastavu bez ikakvih normativa i propisanih sadržaja. Sigurno bi uspješnije radili s detaljnijim kurikulom, a to je nužno i s gledišta obveznoga obrazovanja. Ono je obvezno upravo radi postizanja propisanih ishoda za sve. Također se u kontekstu kurikulne reforme godinama ponavlja, slobodno se može reći, jedna vrsta manipulacije s međunarodnim PISA testiranjima. Odnosno interpretacijom postignutih rezultata. U hrvatskim se medijima uvijek naglašavaju uspjesi finskih učenika s tumačenjem kako je to zasluga kurikulnoga modela poučavanja i učenja. Međutim, istina je također da na tim istim natjecanjima rezultate istoga ranga postižu učenici iz Južne Koreje i Japana. A u tim je državama veoma tradicionalan način izvedbe nastave, pa se uspješni rezultati na međunarodnim natjecanjima nikako ne smiju pripisati isključivo kurikulnom modelu. No, ipak, kurikul je trend europskih škola i njemu kao takvom bilo bi pogrješno suprotstavljati se. Ali ga u svakom slučaju treba prilagoditi hrvatskim uvjetima i potrebama čemu se i teži u javnoj, kao i u dosadašnjim očitovanjima u stručnoj raspravi.
Neki tvrde da predloženi kurikulni dokumenti kriju različita kukavičja ili čak zmijska jaja. Da iz njih ispadaju sklepani kosturi umjesto jasno i razumljivo izloženih uputa u ono u što bi trebali uputiti. Kao da pojmovi, ciljevi, očekivanja, ishodi i postignuća nisu bili jasni ni onima koji su ih pisali. Takvi i slični prigovori sigurno nisu bez utemeljenja i zato bi dobrodošla očitovanja nositelja reforme putem medija. Umnogome bi time pomogli javnoj raspravi, a doprinijeli bi i kulturi dijaloga što je također veoma važan usputni učinak.
Zamke multiperspektivnosti
Kao moguće zmijsko jaje posebnu pozornost u kurikulu povijesti, poput lektire u hrvatskom, zaslužuje metoda multiperspektivnosti i multiinterpretativnosti u prikazivanju, tumačenju i vrjednovanju povijesnih događaja i osoba. Takav koncept ostavlja prostor višeznačnosti jednoga te istoga događaja i osoba, a predloženi kurikul upravo inzistira na različitosti gledišta i tumačenja. Primijenjeno na Domovinski rat to znači da se o njemu može govoriti iz perspektive branitelja i agresora, stradalnika i krvnika, žrtve seksualnoga nasilja i silovatelja. I da je svaka od tih perspektiva legitimna na temelju kojih će učenik izabrati svoj subjektivni stav. Da ovakvo razumijevanje nije puka insinuacija pokazala je jedna televizijska emisija o haaškoj presudi ratnom zločincu Radovanu Karadžiću koju je hrvatski politički analitičar Davor Gjenero napustio zbog u njoj izrečenih neprihvatljivih stavova. Razlog su bile riječi jednoga od sudionika rasprave da je Karadžić istovremeno i heroj i ratni zločinac s opaskom da će konačni sud dati silnice koje će pobijediti.
U navedenim se neprihvatljivim riječima može iščitati rezultat primjene multiperspektivnosti i multiinterpretativnosti u nastavi povijesti. Takav dijametralno suprotan sud i stav o povijesnim zbivanjima i likovima upravo potiče i uključuje predloženi model multiperspektivnosti. Voditeljica radne skupine za izradu kurikula povijesti Snježana Koren suurednica je Priručnika za nastavnike o multiperspektivnosti u nastavi, a isti je koncept podržala i udruga Documenta poznata po iskrivljivanju najnovije hrvatske prošlosti. Kako će se graditi hrvatsko društvo na temelju obrazovnih ishoda u kojemu je jednom dijelu njegovih članova zločin herojstvo? Takav obrazovni model ne bi smio ući u hrvatske škole. Izostanak sveopćih vrijednosti istine i dobra i svođenje povijesnih činjenica na subjektivnu interpretaciju čini samu reformu neprihvatljivom.
Izborne teme za srednjoškolce Rimska vjerovanja i religije i Sukob Tito-Staljin također stvaraju upitnike za razmišljanje. Kršćanstvo se u prvoj temi predstavlja kao misterijski kult poput Dionizova, Kibelina, Izidina ili mitraizma, a kao posljedica širenja filozofskih strujanja?! Poznata je interpretacija nastanka kršćanstva djelovanjem svetoga Pavla, ali da mu je izvor u filozofskim strujanjima do sada se još nije čulo. Kako izučavanje sukoba Tita i Staljina učenicima može pomoći kroz život u 21. stoljeću nije jasno. I zato su potrebna dodatna pojašnjenja predlagatelja.
Dvojbe bez odgovora
Dosadašnja je javna rasprava razotkrila više velikih dvojbi. Njihovo bi razrješenje u hodu pripomoglo daljnjem usredotočenju na sadržaj kurikulnih dokumenata. Da iz predložene lektire strše prostote i nastranosti razotkrio je i detaljno obrazložio mr. Petar Marija Radelj, te postavio pitanje ustavnosti i stručnosti cijele reforme. Profesorica Lidija Blagojević postavila je pitanjeradi li se o rasterećenju ili novom opterećenju učenika na temelju prijedloga nekih kurikulnih dokumenata sa zahtjevom usporedne objave važećih Nastavnih planova i programa kako bi javnost dobila mogućnost jednostavnoga uvida u kvalitativne i kvantitativne promjene koje se predlažu. Ako dvojbe i dalje ostanu bez odgovora onda će stav bolje upućenih poput profesorice mr. Snježane Majdandžić-Gladić da ovakvu reformu treba odbaciti postati opći stav javnosti i društva. Brojni pozivi na produljenje trajanja stručne rasprave u očitovanjima o Okviru nacionalnoga kurikulaposljednje je upozorenje da se nositelji tzv. Cjelovite kurikulne reforme moraju pokrenuti i aktivno sudjelovati servisirajući zainteresiranu javnost.
Povlačenje u zapećak nije koncept multiperspektivnosti, a moglo bi im se dogoditi da ostanu u zaleđu poput Ferićeva anđela.