SPADA LI I MARULIĆ POD IDEOLOGIJU?
Njemačka televizijska postaja N-tv, dio RTL-ove medijske grupe, u srijedu 25. svibnja, donosi vijest o Hrvatskoj pod naslovom “Kroatiens Lehrer: ‘Liebe Eltern, wandern Sie aus’“, u prijevodu “Hrvatski učitelji: Dragi roditelji emigrirajte”.
U vijesti stoji da je “upućen poziv na uzbunu iz Hrvatske. Zabrinuti za budućnost učenika učitelji pozivaju roditelje neka emigriraju”, piše N-tv.
Dalje dodaje da “u samoj zemlji nije moguće pametno obrazovanje bez negativnog utjecaja politike. ‘Ako želite da vaša djeca izrastu u normalne ljude 21. stoljeća onda ih spasite’, piše na portalu ugledne udruge učitelja”, navodi N-tv.
Prenoseći stav s hrvatskog učiteljskog portala N-tv izdvaja poruku: “Idite i ne okrećite se. Ako ostanete, vaša će djeca postati bezlična nemaštovita daljinski upravljana bića zakržljale kreativnosti.”
“Pozadina su nedavni pokušaji da se nastavni programi u školama ideološki očiste te da se prebace na suvremene norme.
Stručna skupina za reformu ovog tjedna optužila je političare da sprječavaju ta nastojanja kako bi očuvali stari sustav”, zaključuje N-tv.
Na internetskom portalu za učitelje i nastavnike Nastavnici.ORG danas jeobjavljen tekst neimenovanog autora “Roditelji, ako vam je stalo do vaše djece: emigrirajte!”
U uvodu autor teksta nabraja muku i nevolju siromaštva, opresije, ropstva… “Ali ako postane jasno da će čak i pokušaji da se nešto napravi za budućnost završiti zarobljeni u mrežu privatnih i partikularnih interesa i ideologije, onda je i posljednje utočište, ta mitska Nada koja umire posljednja, nepovratno izgubljeno i na kraju, zaista, ne ostaje više ništa. A to se ovih dana događa s kurikularnom reformom koja je, uz sve eventualne nedoumice, nejasnoće i suprotna mišljenja, kod povelikog broja ljudi predstavljala posljednji tračak nade.”
Opisuju se načini kako se radila ova reforma i da “za reformu reforme postoji nekoliko načina: pravi, pogrešni, a postoji i potpuno besmisleno, diktatorsko, cenzorsko oktroiranje političkih i ideoloških rješenja u čijoj su pozadini osobni i grupni interesni motivi uz potpunu nezaintresiranost za dobrobit zajednice”, te dodaje “I nakon čevtrt stoljeća tonjenja sve dublje, bez obzira na to koliko je zbilja ovaj konačni kurikularni proizvod kvalitetan, sama činjenica da se nešto počelo raditi po principima stručnosti i transparentnosti, bez povlačenja rođačko-političkih žnora, pobudila je tračak optimizma da bi se nešto negdje moglo početi mijenjati. I to, ako već ne u sadašnjosti, a onda bar u budućnosti, dajući nadu da mrak i blato ipak neće trajati vječno i da postoji bar neka šansa, mala, ali ipak šansa, da će Hrvatska jednom, u nekom budućem trenutku, imati šansu da postane normalna država.
I sada, nakon svega što se, politici hvala, izdogađalo, i ta nada polako odlazi u nepovrat tako da se sada svaki normalni hrvatski građanin mora zapitati: što je ostalo? Koji je razlog za život u ovoj nepotističko-korupcionaško-uhljebničkoj tvorevini ako se nada da će jednom u budućnosti biti bolje tako ustrajno zatire?
Odgovor na ovo pitanje je, na žalost, negativan.
Gotovo je”, ističe autor teksta.
Preporučuje dalje roditeljima “ako volite svoju djecu i želite da izrastu u normalne osobe 21. stoljeća, spašavajte ih. Putovnice, koferi, internet, oglasi. Ako možete, idite. Idite i ne okrećite se. Ako ostanete, vaša djeca će postati bezlični nemaštoviti dronovi ubijene kreativnosti. Nastavnika koje pogone ideali sve je manje, programi su sve besmisleniji, propisi su sve birokratskiji, prostora za inventivnost je sve manje. Među nastavničkim kadrom entuzijaste se gazi, a poltroni i pisari prosperiraju. Postoje izuzeci, ali močvara se širi i od isušivanja očito nema ništa. Kontinuitet je jasan, trend je nedvosmislen.”
Učiteljima između ostalog neimenovani autor poručuje “Više nemate nikakvih obaveza prema bunaru besmisla u koji se pretvorilo hrvatski obrazovni sustav.”
U čemernom tonu autor pretpostavlja “Jedna reforma koja je, možda, imala šansu nešto promijeniti. Možda šansa ne bi bila iskorištena, tko zna?”, optužujući “politiku”, birokraciju, ideologiju i, najviše od svega, glupost i nesposobnost, ali i sve dosadašnje ministre.
Svoju poruku završava pozivom na bijeg i vjerskim pozdravom.
“I zato bježite dok još možete i dok imate zašto. Mi stariji ćemo se zadržati još neko vrijeme, zabavljati se, guslati i pleasti dok gledamo kako Rim gori, a onda možda pokušavati uspostaviti neki pokret otpora ili bar u katakombama, ispod spaljenih ruševina, pokušavati uspostaviti zametak nekog novog svijeta. Ionako nemamo pametnijeg posla. Ali vi koji imate neposrednu odgovornost, radite po toj odgovornosti. Mislite na svoju budućnost i budućnost vaše djece.
Idite u miru.
Bogu hvala.
Amen.”, zaključuje svoj tekst neimenovani autor na Nastavnici.ORG.