Smaknuti su i mnogi naši muslimani, ali je genocid bio usmjeren na katolike. Kada taj nesretni Bleiburški histogram promatram kao Paretovu krivulju, sa ordinatom koja prikazuje frekvenciju ubojstava, rezultat je zatrašujući, konkavnog oblika, nešto poput stratišta. Paretova analiza nakon primjene realnih parametara upućuje na to koji je uzrok početni, a meni u svim aplikacijama ispliva naivni katolik, već opljačkan i bez odjeće. Zgodno je promatrati i odgovarajući Ishikawa dijagram, poznat i kao riblja kost – nevjerojatno vuče na Hudu jamu, Tezno i Jazovku.
Zašto Rim skriva Cromor?
Religijski ratovi najavljeni su kao završno civilizacijsko zlo, pa ne sluti na dobro da su se rasplamsali već sa dvadesetim stoljećem, kada su diljem svijeta pokrenute prikrivene aktivnosti protiv katolika i Katoličke crkve. Talijanski fašizam nije bio odgovor na takve ugroze, nego više potiskivanje katoličkog kršćanstva u samoj Italiji. Mussolini nije dopuštao konkurenciju, toliko da je pospremio i moćnu talijansku mafiju. Među vodećim njemačkim nacistima našlo se i katolika, ali su prevladavali pruski protestanti. Zanimljivo, Židovi radije konvertiraju u kršćane protestante nego u katolike.
Na hrvatskom prostoru već stotinu godina traje bitka protiv katolika, koja se mudro prikriva, tako da je dopušteno govoriti o sustavnom protuhrvatskom djelovanju u smislu da se izbjegne ona važnija, religijska pozadina. Ne smijemo previdjeti da je antikatolička asocijacija pokrenula požar na sjeveru Afrike, i da to slabi katoličke zemlje Sredozemlja. Destabilizirana je Sirija, pokrenuti su ratovi protiv šijita, proizveden je sunitski Kalifat, razorena je kolijevka civilizacije, a arapski imigranti preplavili su katoličke zemlje. Njemačka kancelarka Angela Merkel, kćer luteranskog svećenika, pozvala je muslimane da dođu u što većem broju, a onda razrezala kvote za katoličke članice Unije, pa i za katolički dio Njemačke.
Na kraju Drugog svjetskog rata dogodio se neoprostiv Holokaust nad hebrejima. Slične razmjere imao je i Cromor, genocid nad katolicima, koji trebamo tako nazvati po najvećem pokolju katolika, onome koji su 1945. u Austriji, Sloveniji i na našem Križnom putu proveli staljinisti i titoisti, presvučeni četnici i lažni antifašisti, sve uz pristanak savezničkih sila. Nakon Drugog svjetskog proveden je drukčiji popis stanovništva u odnosu na ono prethodno tradicionalno vjersko razvrstavanje, da se tako prikrije pogrom katolika. Što je glede toga poduzela katolička centrala u Rimu? Jako malo. Židovi i pravoslavci papirnato gomilaju svoje žrtve, tako da pod svoje upisuju i smaknute ustaše, a uredna Katolička crkva najedanput nema nikakve zapise glede rođenih i umrlih.
Labradorska fašizacija
Jeste li se ikada zapitali zašto je svjetski kapital kreirao pogubne kredite s valutnom klauzulom CHF baš za Hrvatsku, Mađarsku i Poljsku? Za izrazito katoličke zemlje. Zašto Vatikan nije poduzeo ništa protiv antikatoličkog financijskog inženjeringa? Najvjerojatnije zbog toga što su u pljačku uključene talijanske banke u tko zna čijem vlasništvu. Imamo i tu nesretnu simboliku da švicarska straža opslužuje Vatikan. Katolička crkva dopustila je da nepravdu švicaraca ispravi “protestantska” Partija, da bi nova “katolička koalicija” požurila uvjeriti strane banke da će trošak konverzije švicaraca preuzeti država, odnosno katoličko stado sitnog zuba.
Ovih smo dana imali prosvjede domaćih nametničkih interesnih skupina, u kojima je teško pronaći jednog jedinog katolika. Te su “nevladine udruge” na svoj način antikatoličke sekte, fašistički zagrižljive. Ne pružaju utjehu i ne pozivaju na oprost, nego uznemiravaju sve redom. I još nas koštaju milijarde kuna više od katoličke Crkve u Hrvata. Ove će godine u skladu s reformskim stezanjem remena dobiti manja sredstva iz našeg proračuna, pa to prepoznaju kao fašizaciju Hrvatske. Policija još uvijek nije riješila slučaj svastike na Poljudu – labradorski je podmetnuta da prezentira fašizaciju katolika, pa i ustaša. Nova kampanja za prepoznavanje fašističke Hrvatske je posljednja prilika da prepoznamo pripadnike Labradora.
Neuništiva državnopravna povijest Hrvatske, Mađarske i Poljske je trn u oku mnogim novokomponovanim nacijama, pa i nekim starijim europskim, ali ne trebamo zanemariti niti srodne pretenzije susjednih religija prema katoličkom mostobranu od Jadrana do Baltika. Jednako smeta zapadne protestante, istočne pravoslavce, kao i neke druge svjetske religije. Stoga se u tom pojasu prepoznaje fašizacija. A da se fašizacija događa jedini dokaz predstavljaju “antifašističke” provokacije profesionalnih antifašista, etnobiznismena, i pripadne pete kolone. Podsjetit ću vas da je izvjesni Oliver Frljić, imigrant iz BiH, uvjeravao Poljake da se trebaju suočiti sa svojom prošlošću. Može se reći da je prethodno iznutra upoznao katoličkog protivnika – bio je učenik katoličkog sjemeništa i student bogoslovije. Kolinda Grabar Kitarović promovira “katoličku” vertikalu Jadran – Baltik, pa je zbog toga na udaru asocijacija koje su podržale njen dolazak na poziciju predsjednice RH.
“Ponekad se pitam zastupaju li neki naši veleposlanici hrvatske interese ili interese države u koju su došli, države primateljice” – ovih je dana predsjednica Kolinda posve opravdano ogorčena na ponašanje nekih “naših” diplomata, koji na hrvatskoj plaći blate Hrvate i Hrvatsku. Ivo Goldstein u našem veleposlanstvu u Parizu drži sliku Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda, zlotvora koji je u samo nekoliko tjedana smaknuo stotine tisuća katolika. Instaliranje Ive Goldsteina kao veleposlanika RH u Parizu proveli su Vesna Pusić i Ivo Josipović, što je sve zajedno ismijavanje ideje zastupanja katoličke Hrvatske. U Pekingu je naš veleposlanik Nebojša Koharović, u Rimu je Damir Grubiša, a u Londonu je Ivan Grdešić. U Washingtonu je Josip Paro, koji je navodno za Globus od 2. ožujka 2010 izjavio: “Ja sam srušio Herceg-Bosnu i vratio Srbe”. Priča se da je Paro pripomogao da se naš ministar vanjskih poslova Miro Kovač ne sastane sa američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem. Navodno je Gordan Markotić kao veleposlanik RH u Beogradu uoči Oluje postavio pitanje treba li na našem veleposlanstvu u Beogradu spustiti zastavu na pola koplja.
Predsjednica je primijetila deformacije u našoj vanjskoj politici, koja je i njena odgovornost, ali je previdjela petu kolonu u samoj Hrvatskoj. Poziva na pomirenje mrtvih ustaša i živih partizana. Sve je to na svoj način zlokobno. Prisjetim se plemenitog kardinala Franje Kuharića, koji je naivno pozdravio “pomirenje ustaša i partizana”, diveći se na Jelačić placu uspostavi Samostalne “bez prolivene kapi krvi”. Svako malo netko u vrhu vlasti ograđuje se od NDH, kao da je u tijeku obnova Nezavisne. Doda se poljudska svastika i eto fašizacije. Svakog proljeća imamo očitovanje vrha Samostalne protiv “zločinačkog ustaškog režima”, čime se ne otvara polemika o karakteru Ustaškog pokreta, nego sve vodi u protuhrvatsku kampanju, koja je istovremeno antikatolička, toliko da jugoslavenski orijentiranog katoličkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca prikazuju kao zadrtog hrvatskog šovinistu.
Poljska i Mađarska izašle su iz krize kroz lustracije, kroz odstranjivanje komunističkih kadrova iz državne administracije i društvenog života. Predsjednica je izmislila nekakve antifašiste u Nezavisnoj, a ono, sve se svelo na ubijanje katolika, koje su provodili i talijanski fašisti, pa i njemački nacisti. Nacistička “katolička” postrojba Prinz Eugen bila je sastavljena uglavnom od folksdojčera iz pruske kolonizacije – u jednom katoličkom selu kod Tomislavgrada ugurali su sve seljane u nekoliko kuća, i onda ih zapalili. Za njemačke katolike Hrvati su prijatelji u istoj vjeri, a za njemačke protestante Hrvati su balkanska katolička stoka. Protestantski mediji u Njemačkoj prozivaju Hrvatsku za fašizaciju, pa za takve potrebe djeca nacista snimaju protuhrvatske “dokumentarne” filmove.
Grijeh nečinjenja
Što se ono veli, imamo pitanje svih sličnih pitanja: zašto je katolička Rimska kurija bila i ostala nedopustivo indiferentna prema zastrašujućem genocidu nad katolicima na kraju Drugog svjetskog rata? “Moćni Vatikan” dopustio je pomjeranje Poljske na zapad za stotinjak kilometara. Mađarska je grubo srezana na istoku, kao posljednja katolička istura, ona ista katolička Ugarska zbog koje je žrtvovano srednjevjekovno Hrvatsko kraljevstvo. Zar Poljska i Mađarska, pa i Hrvatska više nisu najistočnije katoličke isture? Učestale tragedije katolika nameću nove odnose između Hrvata i Talijana, za dobro jednih i drugih, kao i cijele kršćanske konfesije kojoj obje nacije pripadaju.
Blaiburšku tragediju Vatikan spominje strogo kao genocid nad Hrvatima. Kao, naš katolički Križni put posljedica je međunacionalnog razračunavanja i osvete, jer onda Vatikan ne treba poduzimati ništa glede tragedije katolika u dvije Jugoslavije, pa i za Nezavisne, kada je Mussolinijeva Italija potiskivala hrvatske katolike kao smetnju obnovi Rimskog Carstva. Imamo nevjerojatan fenomen da Katolička crkva nije 40-tih priznala Hrvatsku do Drine, da bi 90-tih priznala nekakvu okljaštrenu avnojsku Hrvatsku do Une, ovaj put u ime prava Hrvata da potpisuju privatizaciju. Sve u okvirima instituta privatnog vlasništva, kao novog sredstva porobljavanja, do kraja svijeta. Što je Vatikan učinio da obrani Hrvatsku od nove okupacije kroz tranziciju komunjara i kroz pripadnu privatizacijsku pljačku? Možda pamtite neku investiciju u Hrvatskoj koju je lobirala rimska katolička vrhuška?
Kod nas se stalno ponavlja mantra građanskih ratova nacija (?) dok se prikriva višestoljetni otvoreni rat srpskih svetosavaca protiv svih katolika, što podržavaju i zapadne sile. Vatikan je 1945. prihvatio katoličke izbjeglice s područja NDH, uključujući mnoge poznate katoličke svećenike, ali nije poduzeo baš ništa da spriječi dolazak najcrnjeg komunističkog mraka. Nakon zastrašujućeg genocida nad katolicima u drugoj Jugoslaviji, nakon sramotnog suđenja Stepincu, njegovog utamničenja i njegovog trovanja, Vatikan je hladno uspostavio normalne odnose sa zločincem Titom. Rim nije učinio ništa da se cementira dogovorena polovica utjecaja Zapada u drugoj Jugoslaviji, barem zapadno od Drine. Vatikan glumi neutralnost, kao da su Hrvati neke druge vjere. Predsjednici RH otvoreno su išli protiv katoličkog križa, vjernici su bili konsternirani, a papa je vodeće nevjernike primao u audijenciju, izmjenjujući s njima poklone i lijepe želje. U sve se upliće pogrešna talijanska politika, koja je spremna prodati polovicu katoličkog istoka za stotinjak metara proširivanja Italije.
Pa ipak, ujedinimo se sa Italijom!
Svi smo mislili da je Jorge Mario Bergoglio nama naklonjeni Argentinac, nekakav južnoamerički isposnik i pravednik, koji je dijelio život sa hrvatskom emigracijom i hrvatskom dijasporom, da bi sve više postalo bjelodano kako je na čelo Katoličke crkve došao još jedan zagriženi Talijan. Papa Franjo pojavljuje se okolo kao popularna rokerska zvijezda, dok su poglavari drugih vjera posve ozbiljni ljudi, koji odgovorno vode svoje stado, daleko od očiju svjetske Javnosti. Zamislite da u nekom TV prijenosu naglo nestane glavni židovski rabin, u nekom restoranu. Gdje je? Presvlači se, na brzaka! Kao da nastupa u Areni. Ne, to je moguće samo kod katolika. Takvog poglavara nitko ne rešpektira. U protuhrvatski i antikatolički redizajn povijesti možemo uvrstiti i sramotno ponašanje antipape Franje u procesu kanonizacije već blaženog Alojzija Stepinca. Papa koji oprašta svima, pa i najgorim četnicima, Hrvate važe posebno. Stepinac je postao mučenik zato što se suprotstavio “savezničkom” zahtjevu da se katolička Crkva u Hrvata odvoji od Rimske kurije.
Između Hrvata i Talijana kao klin se zabila “sovjetska Slovenija”, kojoj uskoro dolazi u posjetu njen prirodni zaštitnik Putin, kao nekakav neokrunjeni car sveukupnog slavenstva. Prestrašio je normalan svijet s još jednom vojnom paradom u Moskvi. Nuklearnih bojevih glava nađe se i za promenadu u otvorenom moru Jadrana. Jeli slučaj da dvije godine u Moskvi nismo imali svog veleposlanika? Hoće li Crkva Dežele proglasiti autokefalnost? U vrijeme kada je Staljin imao pretenzije prema Trstu i Italiji, najedanput se pojavilo nekakvo slovensko primorje, a Italija je tako odmaknuta od Hrvatske, iako je ne tako davno bila u Zadru. Danas je još uvijek snažna povika “antifašista” da bi za nas bilo jako strašno da su naše Dalmacija i Istra pripale Italiji, koja je katolička zemlja! Zbog Slovenije je Hrvatska izgubila direktan kopneni kontakt sa Italijom i sa Austrijom, što nas udaljava od Europe, pa vožnja 20 km na uru kroz Sloveniju ima i tu svoju funkciju odgurivanja Hrvatske.
A sve je tako jednostavno. Hrvati trebaju okrenuti pilu naopako. Ako se Repubblica Italiana i Republika Hrvatska ujedine u jednu državu, u nekakvu katoličku konfederaciju unutar Unije, onda nema otvorenog mora na Jadranu, koje je i ovako besmisleno, neugodan kanal kroz koji nam dolaze podmornice s nukleranim glavama, sve do Trsta i Rijeke. Gdje će Slovenci ucrtati “junction point”? Na Otrantu? Hrvati se moraju opametiti i obustaviti daljnju trgovinu sa svojim zemljama na štetu katoličke protežnosti.
Tvrtko Dolić/croative.net