Piše: Marija Lukačin
“Uči. Uči ustrajno. Ako hoćeš biti sol i svjetlo, trebaš znanje i sposobnost” rekao je sv. Josemaria Escriva s kojim me toliko toga veže od rođenja moje kćeri pa do spasenja mog života. Iako su moji puti otišli nekim drugim putima – povezanost je ostala. I baš ta njegova rečenica koju je izrekao prije nekoliko desetaka godina govori nam i danas. Čak sam i pisala prije koji mjesec u jednoj od kolumni koliko dobar kršćanin mora, ali mora biti kritičan. No, ova kolumna neće biti samo za kršćane. Neka bude ona za sve nas – ateiste, agnostike, lgbt, za one za životi i za one za pobačaj, i za sastavljene i za rastavljene i za sve one koji ne znaju gdje su ili misle da su na dobrome i da žive dobro i za sve one koji žele biti sretni i zadovoljni. E pa, braćo i sestro otvorite oči, otvorite srca i krenite učiti iz sata u sat, iz dana u dan… svaki dan, bez prestanka. Čak iako se ponekad neke stvari ne čine logične ali ipak mirišu na dobro – ma, naučite i njih.

Danas se u našoj državi događaju najčudnovatije stvari koje se mogu događati. Nisu moja djeca nešto velika. Najstariji sin će za koji dan tek deset godina ali se ne sjećam da su me ikad popitkivali ovo što me propitkuju danas i tu sam i ja zastala i shvatila da ne učim dovoljno, da su me vrijeme i obaveze počelo gaziti ali onako žestoko. Da često uzimam ulomke nečega ili samo nečije mišljenje i to postane moje. Krivo, koliko je to krivo.

Ili, još gore kada počnemo idolizirati osobe, situacije, događanja – a zapravo bez pravog povoda. Možda zato jer nam se sviđa nečija vanjština ili način komunikacije ili samo mislimo da je taj netko pametniji jer je u stanju na papiru sročiti pametnije rečenice od nas samih a mi sami nismo ni probali. Ili još gore, netko nam je ružan, antipatičan i koliko god on govorio dobro, pozitivno, logično – mi to nećemo prihvaćati jer nam ta osoba vizualno smeta, ne odgovara nam i gadi nam se. Kak bi u narodu rekli – ma može se i na trepavice postaviti, neće postići ništa osim još više mržnje.

Zato, baš na nama majkama koje se prezentiramo kao vrsne žene (Mudre izreke 31,10-31) stoji jako veliki zadatak za budućnost – a to je naučiti svoju djecu kako biti i ostati dobri supružnici bez obzira na lektire koje će pročitati, bez obzira na časopise koji će ih okruživati, bez obzira što će ih drugi ljudi učiti, bez obzira što će na svakom kutku grada vidjeti, da prostite, reklamne plakate gdje vise guzice i cice.

Evo, danas se feministkinje bore da se sabotiraju proizvodi od našeg proizvođača sredstava za čišćenje zbog “neprimjerene reklame” koja ponižava ženu jer je mužu oprala dres i jer je obukla svog muža. Ajme, ima li veće ljepote od te ljepote. Pa i ja operem rublje svom mužu pa i ja njemu obučem košulju. Bilo bi u redu da žena; šta ja znam – cijepa drva, a muž joj nosi čašu vode da ne bude žedna? Ne razumijem!?! A istovremeno, te iste feministkinje ne vide gola tijela raznih žena po raznim časopisima i plakatima gdje se doslovno ubija svako dostojanstvo koje ima jedna žena ili jedna djevojka – za to će naći svako opravdanje.

Također, ne čita se iz prijedloga budućih lektira gdje se žene suptilno nazivaju prostitukama, gdje se poziva na pedofiliju, gdje se ženu na sve moguće ljigave načine poziva kako svojim ustima i na koljenima može zadovoljiti cijeli otok muškaraca – i za to će naći opravdanje. Ma za sve će se naći opravdanje. I za pobačaj; jer je to nekakvo pravo. Najčešće se veže uz financije – ali to je sasvim jedna druga tema. Naći će i razlog za rastavu – jer ljudi nisu sretni, oni se više ne vole. Svatko ima pravo biti sretan. Ne možeš ostat trudan – super, imaš IVF i sve ostale metode – jer opet, ti imaš pravo biti sretan. Voliš ženu ili muškog ili sve odjednom, ma super glavno da si sretan. Jer, ovdje smo samo zato da budemo sretni. Što bi drugo uopće mogli raditi na ovome svijetu osim da budemo sretni? I najbolje od svega je to što su nam za sve drugi krivi – uglavnom to bude država pa idemo na razne smiješne prosvjede a ni ne znamo zašto točno tamo stojimo ali idemo jer nam idu prijatelji. Ili su nam krivi homofobni kršćani ili Crkva kojoj država “daje” toliko novaca da bi se nahranili svi gladni u našoj državi. Svi oni skupa su nam krivi i zato što nemamo posao i ne možemo dići kredit za stan i zato se ne možemo oženiti/udati i imati djecu… i točno tako mogu u nedogled.

A nitko od nas ili čak samo rijetki su pročitali npr. 330 strana kurikuluma, ili posudili/kupili i pročitali predložene lektire, pročitali cijelu Bibliju, ili istražili zašto država toliko daje Crkvi, ili što čini Ellaone tableta za pobačaj (postoji uputa o lijeku) ili što čini pilula za dan poslije (također postoji uputa) ili zašto nismo pogledali video kako se radi pobačaj ili zašto nismo istražili koliko ljudi volontira svim svojim srcem za svaki sačuvani život, za svaku majku koja odluči na dobro u svom životu… evo, i tako bi mogla u nedogled.

I baš zato vas majke pozivam da budete kritične, da informacije koje dobijete okrenete sto puta u svojoj glavi i pročitate na više mjesta prije nego što date odgovor svom djetetu. I da upravo tim ustrajnim učenjem odgojite zdrave muškarce i žene koji će biti divni supružnici danas-sutra.

Da će žena oprati rublje svom mužu, a da će muž bit hranitelj ali i pomagatelj i tetošitelj svoje supruge. Naučite svoju djecu da postoje muško ženski poslovi ali da postoje i situacije kada se ti poslovi rade zajedničkim snagama. I da, naučite da je uvijek iza muškarca jedna vrsna žena. Iza, ona je iza jer ju on štiti i brani i ljubi iznad svega a ne zato što je manje vrijedna od njega.

Pročitajte cijele Mudre izreke 31,10-31 no evo vam samo mali djeličak vrsnosti za ovaj kraj:

Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju,
i muž njezin hvali je:
“Mnoge su žene bile vrsne,
ali ti ih sve nadmašuješ.”

Lažna je ljupkost, tašta je ljepota:
žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.

Plod joj dajte ruku njezinih
i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Izvor: narod.hr
Photo: Thinkstock

Share.

Comments are closed.