NEDOPUSTIVO U CIVILIZIRANIM ZEMLJAMA
Na web stranici Vesne Pusić – službene kandidatkinje za UNhttp://www.vesnapusic.com.hr/ – na hrvatskom i engleskom jeziku – može se naći tekst koji je Vesna Pusić napisala o sebi, lažno predstavljajući sebe kao osobu kojoj se zbog “društvenog aktivizma”, odnosno feminizma, 1979. godine u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji “prijetilo formalnim progonom” te je bila izložena “političkom pritisku i napadima”.
Istina je – potpuno drugačija. Vesna Pusić je od 1978. godine zaposlena na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta koji je osnovan samo godinu dana ranije. Studiji sociologije u SFR Jugoslaviji, baš kao i njegovi zaposlenici su posljednjih dvadeset godina totalitarnog komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji služili su širenju marksizma i komunističke ideologije. Tumačenje jugoslavenskog društva, religije, klasne borbe, radničkog samoupravljanja, planske privrede, baš kao i pseudoznanstveni radovi i pseudoistraživanja bili su gotovo u potpunosti u funkciji podupiranja jednopartijskog sustava i potpuno pod kontrolom Komunističke partije Jugoslavije, odnosno Komunističke partije Hrvatske. Svi društveni fakulteti SFRJ bili su u fukciji nametanja marksističke ideologije.
Tema doktorata Vesne Pusić to odlično pokazuje – doktorirala je 1984. godine na temu “Uloga kolektivnog odlučivanja u realizaciji radničkih interesa” – u kojem je, kako se čini, na razne načine protumačeno kako je u stvari komunistička partija kroz “radničko samoupravljanje” štitila interese radnika. Mentori su bili Josip Županov, Josip Obradović i Jovan Mirić.
Komunistički režim se prema osobama “kojima je prijetio formalnim progonom” ili na koje je “vršio politički pritisak i napade” odnosio bitno drugačije nego prema gospođi Pusić.
Vesna Pusić također lažno navodi u svom životopisu i kako se u komunističkoj Jugoslaviji – “Hrvatsko sociološko društvo ponudilo da nas (feministkinje, društvene aktivistkinje) prihvati u sklopu svojih aktivnosti te je inicijativa preživjela u tom okviru”.
Prva neistina: Hrvatsko sociološko društvo uopće nije postojalo u Jugoslaviji
Istina je da je Sociološko društvo Hrvatske osnovano je 1991. godine, kad je istupilo iz Jugoslavenskog udruženja za sociologiju,a 1992. je Sociološko društvo Hrvatske promijenilo ime u Hrvatsko sociološko društvo (HSD) te je tek nakon toga, u jeku Domovinskog rata, postalo članicom Međunarodnog sociološkog udruženja /International Sociological Association (ISA)/.
Druga neistina: Feministikinje su djelovale u okviru aktivnosti Sociološkog društva
Istina je da su feministkinje djelovale kao Ženska sekcija Sociološkog društva pod nazivom ‘Žena i društvo’, dakle, kao dio službenog, od komunističke partije odobrenog društva. Kako navodi srpska feministkinja Lepa Mlađenović, nakon što je 1978. u Beogradu organiziran “prvi Međunarodni feministički skup DRUG-CA ŽENA” uz blagoslov Komunističke partije Jugoslavije ( za ulazak inozemnih feministkinja u Socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju trebalo se dobiti vizu) u Zagrebu 1979. godine nastala Ženska sekcija Sociološkog društva Sveučilišta u Zagrebu pod naslovom “Žena i društvo”.Dakle, društveno djelovanje gospođe Pusić odvijalo se unutar državnih institucija tijekom opresivnog, komunističkog režima.
Treća neistina: Feministkinje su bile izložene političkom pritisku i napadima
Istina je da zagrebačkoj feministici Slavenki Drakulić izdavačka kuća Znanja koja je izdavala samo knjige koje je dopuštala Komunistička partija, objavila 1984. knjigu pod naslovom ‘Smrtni grijesi feminizma’.
Istina je da su se javne tribine (koje su uvijek morale biti prijavljene nadležnom partijskom tijelu) koje je održavala sekcija Sociološkog društva “Žena i društvo” u Zagrebu, kao i istoimena grupa u Beogradu, održavale u javnim prostorima (knjižnice, Studentski klubovi i drugi javni prostori), a da su ih najavljivali i o njima pisali mediji koje je potpuno kontrolirala Komunistička partija:”Duga”, “Omladinske novine”, “Polet”, “Svet”, “Dvoje”,” Start”, “Svijet”, “Danas”, “Nin”, “Reporter”, “Marksizam u svetu”, “Omladinske novine”…
Zaključno, Vesna Pusić je u svom životopisu kojim se predstavila kao kandidatkinja Republike Hrvatske lažno prikazala okolnosti pod kojima je djelovala kao feministkinja tijekom komunističkog režima, prikazujući sebe kao “društvenog aktivistu na kojeg se vrše pritisci i prijeti se ‘formalnim progonom” dok je istina da je gospođa Pusić bila dio povlaštene, politički podobne skupine koja je, kako činjenice jasno pokazuju, djelovala unutar struktura opresivnog sustava, a ne izvan njih ili boreći se protiv njih.
Ovdje donosimo cijelo poglavlje u kojem je Vesna Pusić opisala svoje društveno djelovanje u komunizmu:
Žene i društvo –1979. godine osnovala sam s još šest žena prvu feminističku skupinu u bivšoj Jugoslaviji. U to vrijeme feminizam je bio politički i društveno vrlo kontroverzan. Međutim, politički pritisak i napadi imali su suprotan učinak pa je skupina polučila znatan interes te je brzo rasla. Budući da nevladine udruge tada u Jugoslaviji nisu postojale i da je taj koncept bio nepoznat, smatrali su nas nezakonitima te nam se prijetilo formalnim progonom. Hrvatsko sociološko društvo ponudilo je da nas prihvati u sklopu svojih aktivnosti te je inicijativa preživjela u tom okviru. Postala je pokretačka ženska i feministička organizacija u Hrvatskoj u narednim godinama.
Više o tome što je Vesna Pusić napisala o sebi možete naći na:http://www.vesnapusic.com.hr/cv/
Izvor: Narod.hr