Prizemljeno sunce
Dok vlada zasjeda, građani su u opasnosti.
Dizajniranje političkog sustava tako da pod svaku cijenu daje stabilne većine i vlade odvelo nas je na dno. Stabilne većine i vlade su nas rasturile. Nismo se imali kamo skloniti od opasnosti.
I onda nam se neplanirano dogodila klimava vlast, slaba vlast, vlast koja ima problema sama sa sobom, koja je u grču, koja nije bitna, koja jako malo toga može. I eto baražne vatre sa svih strana – traži se čvrsta ruka. Ja bih rekao da onaj tko još uvijek traži jaku vlast u ovoj zemlji ne želi dobro niti sebi ni svom susjedu. Ili je pokvaren pa želi političkom silom prisvajati plodove tuđeg rada. Želi legalnu pljačku, kako bi rekao Bastiat.
Jer ovakva situacija jedino mora smetati korumpiranom i okoštalom političkom establišmentu. Ne prolaze im prijedlozi, ne prolaze njihova uhljebljivanja, nepotrebni i nigdje tako skupi infrastrukturni projekti kojima se reklamiraju po otetim medijima, njihova moć se smanjuje, nisu toliko bitni, nitko ih ne poteže za rukav i gura mito u džep. Što duže traje ovakva situacija to postaje jasnije da se bez njih može živjeti – bolje nego s njima. Oni žele čistu situaciju – mi vladamo bez kočnica, ograda i prigovora. Nadajmo se da više nikada neće uživati u takvom sladostrašću.
Premda MOST nije previše udaljen od etatističko-socijalističkog svjetonazora, uspio nam je pokazati da se možda još možemo izvući od smrtne kazne. Ne tako što bi nam dao nadu da bi jednom netko mogao bolje vladati nego nam je omogućio spoznaju da je to iluzorno, da ne postoji nekorumpirana politika, da treba prestati od nje očekivati išta korisnog, da joj treba izbijati iz ruku našu slobodu da sebe i djecu obrazujemo kako mislimo da je najbolje, da se liječimo kako mislimo da je najbolje, da brinemo sada za svoju starost kako mislimo da je najbolje itd.
Ovo je sasvim dobar trenutak da odgovorimo na pitanje o tome što nam se dogodilo u poslijeratnom razdoblju i ima li ikakvih naznaka da nam je politika sposobna isporučiti blagostanje. Za odgovor nam ne trebaju stotine stranica statistika, duboke analize ibrainstorming. U nekoliko riječi R. Regan je sve rekao: “Nije vlada ta koja je rješenje, ona je problem.”
Da se primaknemo bliže nekom svrsishodnom rješenju dobro bi nam došla dva parlamentarna doma, biranje po trećinu zastupnika svake dvije godine i dvije-tri regije sa svojim snažnim parlamentima punima ovlasti koji se do krvi glođu sa središnjom vlašću. To bi značilo uistinu reorganizirati lokalnu samoupravu.
Evo za kraj mudrih Menckenovih riječi: “Svaki pošteni čovjek se stidi svoje vlade.”
Ovih nekoliko zadnjih mjeseci možda je stida bilo malo manje.