Smijete reći da ste umorni, nesretni, uzrujani, pospani, sretni, neraspoloženi ili letargični i sl.
Ne trebate skrivati razočaranje ili bijes. Naučite se nositi s tim osjećajima i rješavati ih. Djeca moraju naučiti da su ti osjećaji prirodni. Još je važnije to što trebaju naučiti kako se valja ponašati kada ih prožmu ti osjećaji i kako da im bude bolje.
Smijete se prepirati pred djecom ako je to čista i poštena borba. Ne smijete bacati stvari, psovati, vikati, biti zajedljivi niti zadavati niske udarce (spominjati situacije ili događaje koji ne pripadaju u tu prepirku već u neku drugu). Djeca će naučiti da se netko smije sukobiti s nekim drugim, a da to ne znači da ga ne voli. Bilo bi strašno živjeti i smatrati da svaka svađa s nekim znači i kraj veze s tom osobom.
U prepirci je najvažnije da djeca vide kako ste oboje došli do zadovoljavajućeg zaključka te se poljubili i pomirili.
Za sretan brak nije najvažnije koliko se dobro slažete, nego kako se nosite s neslaganjima (G. Levinger).
No, rasprave koje se tiču djece neka budu vaša privatna stvar. Premda djeca smiju znati da se katkad ne slažete, ne trebaju čuti argumente koje izmjenjujete o njima samima. To će potom iskoristiti protiv vas (ako su dovoljno stara da razumiju što govorite).
S druge strane, ne bojte se izražavati osjećaje pred djecom.
Zdravo je da djeca vide kako se grlite i ljubite. Sve što je više od toga, ostavite za sebe.
Ako odnos s partnerom nije dobar, najviše će zbog toga trpjeti naš odnos s djecom.
Stoga, najbolje ulaganje u djecu je ulaganje u odnos s vašim partnerom!!!