Otpočeo je u Vatikanu dugo isčekivani rad katoličko-pravoslavnog ili hrvatsko-srpskog povjerenstva na visokoj razini o povijesnoj ulozi kardinala Alojzija Stepinca. Navodno to nema veze s njegovom kanonizacijom. Ali da nema, on bi već bio proglašen svetim. Prebirat će se po dokumentima, vagati svaka njegova riječ i svaki postupak u onom zlokobnom vremenu kad je Bog ostavio čovjeka, a čovjek Boga.
Trajat će te rasprave dugo, dugo, daleko duže negoli je trajalo samo suđenje Kardinalu. Na neki način bit će mu suđeno drugi put. Sinoć sam ga sanjao, rekao mi je: Napiši neka me ostave na miru.
Besmisleno uvjeravanje
O Blaženiku se zna sve, ili zna sve onaj tko hoće znati. Bio je solunski borac, kasnije razočaran Jugoslavijom, žestoko se obrušavao na masone, pozdravio je volju naroda za svojom državom, spašavao je ugrožene manjine, kritizirao i prosvjedovao protiv ŽAP ideologije i progona nevinih ljudi, navukao je na sebe bijes režima, ustao protiv
poslijeratnih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom i svećenicima, osuđen pod Josipom Brozom, umro u svom Krašiću.
E sad, sve te činjenice nemaju nikakvu dokaznu snagu za one koji desetljećima kuju neke druge planove. Uvijek se te činjenice i kad se priznaju odbijaju kao jeka o granitne stijene. E da, učinio je, ali nije dovoljno, prosvjedovao je, ali nije na vrijeme, kritizirao je, ali nije dovoljno žestoko, spašavao je, ali nije sebe doveo u opasnost.
Za katoličke vjernike i svećenike i za hrvatski narod općenito, Stepinac je svetac, pravednik i mučenik. I gotovo da nema smisla uvjeravati one druge u to. Iz SPC-a, iz srpskih političkih i historiografskih krugova (svi će oni naći, doduše, i svoje epigone u samoj Hrvatskoj među ovdašnjim historičarima i tumačima) nikada, ili vrlo rijetko i
vrlo rezervirano, ništa se pozitivno nije čulo o njemu, pa nema razloga očekivati da će budućnost donijeti nešto novo.
Magnum Crimen
Glavni ideolog cijele te priče je jedan hrvatski Jugoslaven, miljenik starojugoslavenskog i novojugoslavenskog režima, član visoke masonske lože Viktor Novak sa svojim „Magnum Crimenom“, koji cijelu Crkvu na čelu s A.S. optužuje za „genocid nad Srbima“ 1941.-1944..
Knjiga je prvi put objavljena u Zagrebu 1948., a u Beogradu je, nimalo slučajno, doživjela nekoliko izdanja nakon 1994., a na engleski je prevedena tek 2011.. Pa Stepnac kao zagrebački nadbiskup ne može biti ni svetac ni pravednik ako je Katolička crkva generalno kriva ne samo za zločine nego i za postojanje Hrvata, koji su zapravo „Srbi katoličke vere“, kao naroda. A ako je papa Franjo htio na ovom primjeru promovirati ekumenizam, izabrao je najgori mogući primjer.