U našoj napaćenoj Domovini na svim stranama su razasuta mjesta stradanja i herojstva koja zaslužuju trajno sjećanje i odavanje dužnog poštovanja i kršćanske sućuti s onima koji su položili svoje živote, kao i s onima koji su ostali u tuzi nakon njihove smrti. Svjedoci smo čestih manifestacija sjećanja na žrtve i odavanja počasti s polaganjem vijenaca na takvim mjestima, koje organiziraju udruge, političke stranke, lokalne zajednice, različite državne institucije i Crkva. Iznimno je važno da se takve komemoracije odvijaju suštinski dostojanstveno, ali i izvanjski u estetskom okviru koji dolikuje takvu događanju. Nažalost, ponekad vidimo da to i ne protekne kako bi to trebalo biti i kako bismo to svi željeli: nedostaje dostojanstva u postupanju sudionika, neki ne znaju što i kako činiti, kamo i kada krenuti, različita izaslanstva različito postupaju, izaslanstva su prekobrojna pa nalikuju neorganiziranoj gomili i slično. Tako se ponekad, u ovom činu komemoracije ne iskaže potrebno i zahtjevano dostojansvo u odavanju počasti.
Čini nam se potrebnim da postupanje na ovakvim manifestacijama uredi na jedinstven način s ciljem dostojanstvenijeg odavanja počasti. Stoga HKZ Troplet predlaže okvirni Ceremonijal (Obrednik) odavanja počasti s polaganjem vijenaca. Nazivamo ga okvirnim jer bi organizator na temelju predloženih smjernica razradio konkretan ceremonijal za određenu komemoraciju, koji bi donekle mogao varirati ovisno o samom karakteru komemoracije, mjestu, broju sudionika i slično. Iz ceremonijala bi svim sudionicima trebalo biti jasno što im je i kada činiti, te kako se u kojem trenutku ponašati. Na ovakvoj vrsti svečanosti ni u jednom dijelu nema mjesta improvizacijama. Mora biti jasno tko govori i što će biti rečeno, koje će glazbene točke biti izvedene (ako će uopće biti izvođene), tko i kako polaže vijenac, kakva je dekoracija samog mjesta komemoracije. U dogovoru s crkvenim strukturama treba definirati kad će svećenik nazočne pozvati na molitvu ili će naknadno biti slavljena misa. Svakako treba napomenuti da se svi sudionici moraju dostojanstveno ponašati i biti dolično odjeveni, što i zahtijevaju ovakve prigode.
U skladu s gore izrečenim, predlažemo:
CEREMONIJAL ODAVANJA POČASTI S POLAGANJEM VIJENACA
1. Otvaranje svečanosti
- Pozdrav, dobrodošlica i zahvala svima koji su došli, možebitni pozdrav posebnim gostima (osobito sudionicima događanja koje se obilježava – načelno je najbolje izbjegavati poimenična spominjanja nazočnih), zahvala i sjećanje na stradalnike, uvodne napomene – izlaganje protokola
- Govor sjećanja
- Nakon pozdravnih riječi, netko može biti pozvan da govori o sjećanju na događaj koji se obilježava. Obraćanje lokalnog veterana/sudionika je uvijek najbolja ideja.
- Prigodni glazbeni broj ili recital
- Ovisno o okolnostima, bilo bi lijepo imati ovaj sadržaj ali nije nužan.
- Molitva
- Dogovoriti detalje s mjesnim svećenikom
(uobičajeno se moli ako ne slijedi misa nakon komemoracije)
- Mirozov (posljednji pozdrav) – truba
- Tijekom izvođenja mirozova svi sudionici su dužni zauzeti dostojanstven stav, civili u stavu pozor a vojnici vojnički pozdravljaju (okrenuti k zastavi ako je izvješena).
- Minuta šutnje
- Voditelj svečanosti vodi računa o tome da minuta šutnje traje najmanje minutu vremena. Svi nazočni u dostojanstvenom stavu i ponosnoj tišini razmišljaju o značaju prigode i komemoraciji, sjećajući se onih koji su položili svoje živote.
- Polaganje vijenaca
- Organizator definira redoslijed polaganja, od najvažnijeg prema manje važnima.
- Izaslanstvo koje polaže vijenac čini najviše pet predstavnika: dva nositelja vijenca (civilne ili vojne osobe), voditelj izaslanstva i dva člana.
- Izaslanstvo prilazi i zastaje na udaljenosti 3-5 m od spomenika. Nositelji vijenca, koji idu par koraka ispred ostatka izaslanstva, nastavljaju i primiču se spomeniku, zastanu par trenutaka i zatim odlažu vijenac, te se vraćaju na mjesto gdje su stali voditelj i ostali članovi izaslanstva.
- Voditelj izaslanstva prilazi k vijencu, te laganom kretnjom popravlja vrpce na vijencu – simbolički polaže vijenac.
- Svijeće prinosi i odlaže voditelj izaslanstva i/ili članovi. Nakon toga se vraća/ju na svoje mjesto te cjelokupno izaslanstvo staje u stav pozor.
- Izaslanstvo učini znak križa a voditelj predvodi kratku molitvu (Pokoj vječni daruj im Gospodine! – I svjetlost vječna svjetlila njima! – Počivali u miru! – Amen).
- Nakon toga civili prinose desnu ruku na srce i blago se naklone a vojnici vojnički pozdrave (ovaj dio zajedno s molitvom bi trebao trajati 15-tak sekundi).
- Time se završava ceremonija polaganja vijenca i izaslanstvo dostojanstveno odlazi u koloni jedan za drugim (ne kao gomila) na lijevu ili desnu stranu, ovisno o tome gdje je mjesto na kome bi trebali stajati.
- Blagoslov
- Kratki blagoslov je moguć ako ranije nije bilo molitve.
- Himna
- Slično kao i kod izvođenja mirozova, prilikom intoniranja himne svi sudionici su dužni zauzeti dostojanstven stav – civili u stavu pozor ili držeći desnu ruku na srcu, a vojnici vojnički pozdravljaju (okrenuti k zastavi ako je izvješena). Nakon himne se ne plješće i trebamo se dostojanstveno držati za vrijeme izvođenja svake himne. Time iskazujemo počast i mrtvima i živima, i sebi i svojoj Domovini, i svakoj državi i narodu čija se himna izvodi.
- Himna može biti izvedena i na samom početku, no smatramo da je na ovaj način prigodnije odati počast mrtvima ali i osnažiti žive i dati novu nadu i zanos.
- Završetak dijela svečanosti
– Sudionici se u miru i tišini razilaze
HUMANITARNA DIMENZIJA
Ovaj prijedlog ceremonijala dajemo na razmatranje, usvajanje i primjenu svim organizatorima i sudionicima ovakvih događaja – udrugama proistekliim iz Domovinskoga rata, Hrvatskom narodnom saboru, političkim stranaka i institucijama vlasti na svim razinama, kao i predstavnicima Crkve.
Također, uzimajući u obzir tešku materijalnu situaciju i činjenicu da se na ovakvim svečanostima godišnje za vijence i cvijeće potroše desetine tisuća maraka koje bi se mogle upotrijebiti u korisnije svrhe, HKZ Troplet predlaže i moli sve organizatore i sudionike da se svečanost upriliči samo s jednim vijencem. Sredstva za ostale vijence bi se mogla usmjeriti za nešto korisnije – na primjer za izgradnju i održavanje spomen obilježja, za humanitarne svrhe, stipendije, aktualne potrebe mjesta i slično. Time bi se ovakvim već plemenitim događajima upotpunili svrha i smisao.
Dakle, ako bi se ovakva ideja prihvatila, svi koji bi željeli sudjelovati u odavanju počasti, organizatoru bi donirali novčani iznos u vrijednosti vijenca (npr. 100 KM). Organizator bi unaprijed najavio za koje svrhe će prikupljeni novac biti utrošen (primjerice: u Grabovici za izgradnju postaja Križnog puta od spomen obilježja do groblja). Voditelj komemoracije bi najavio koji iznos je prikupljen, za koju namjenu će biti utrošen i koja izaslanstva su donirala sredstva, odnosno koja odaju počast. Organizator bi upriličio polaganje jednog, zajedničkog vijenca u ime svih izaslanstava. Bilo bi zgodno da vijenac polože osobe u odori (vojnici, policajci, vatrogasci,…) ali mogu i mladi. Te osobe ostaju sa strane dok sva izaslanstva prinesu i polože svijeće. Ostali dio protokola odvija se kako je opisano, osim što izaslanstva ne polažu vijence nego samo svijeće.
Vjerujemo da bi i oni kojima se odaje počast, kao i oni koji tuguju za njima bili sretniji ovakvim odvijanjem svečanosti sjećanja i odavanja počasti. Vjerujemo da će i oni koji žele odati počast (organizatori i sudionici) prepoznati plemenitost ovakve ideje te tako iskazati čast i slavu mrtvima na ponos i duševni mir živima.
HKZ Troplet