
Piše: Josip Jović/Slobodna Dalmacija
Osigurala je očito i potporu nekih moćnih država, prije svega Britanije i SAD-a, čiju politiku na Balkanu je zastupala. Njezini ambasadori sjede u tim središtima moći. Nisu zanemarive ni neke specifične lobističke skupine. Ambicioznosti i samouvjerenosti joj, unatoč godinama, ne nedostaje. Ta ona je rođena na fakultetu od utjecajnih roditelja, djedova i baka. Za višednevnog lobiranja po New Yorku, pred Međunarodnim je institutom za mir kao svoj glavni argument istaknula kako je ona, tko bi rekao, žena i kako nije rodno neutralna, što se također smatra stanovitom prednošću!
Smisao za ljudska prava
Naša kandidatkinja za Ban Ki-moonovu nasljednicu strahovala je kako joj nova Vlada RH neće dati potporu, što bi je definitivno udaljilo od lijepih snova i godišnje plaće od dvadeset pet tisuća dolara. Strahovi su bilo opravdani. Bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i predsjednica HNS-a zastupala je gledišta i vodila politiku koja je dijametralno suprotno deklarativnim stajalištima sadašnje vladajuće koalicije, posebice stajalištima glavnog dionika te koalicije.
Primjerice, izbjegavala je govoriti o agresiji na Hrvatsku devedesetih, priklanjajući se tezi o podjednakoj odgovornosti dvaju nacionalizama. Uporno je zastupala stav o agresiji Hrvatske na BiH.
Vrlo je drsko čak negirala i odbacila Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je jednoglasno usvojio Hrvatski sabor. Nedavno je pokazala i naročit smisao za ljudska prava, koja su navodno na visokoj cijeni u UN-u, kad je mrtva hladna ustvrdila kako su svi ubijeni zarobljeni civili i vojnici u svibnju 1945. bili krivi samo što nisu suđeni, što je za nju tek mali tehnički problem. Kao ministrica bila je posvećena obnovi „Regiona“.
Otkud preokret
Vlada Zorana Milanovića ju je podržala i to pet poslije dvanaest, nakon izbora, u svom tehničkom mandatu, a nova Vlada je najprije najavljivala uskraćivanje podrške, zatim je znakovito zašutjela i onda pet prije dvanaest ipak dala otvorenu i nedvosmislenu potporu. Što se dogodilo, otkuda ovaj preokret?
Možda je Vlada htjela demonstrirati vjerodostojnost u poštivanju odluka prethodne vlasti, što bi ipak bio izuzetak od pravila.
Ostaju nam dva moguća odgovora. Ili je Oreškovićev kabinet popustio pred međunarodnim diplomatskim pritiskom, što je već pravilo, ili je HDZ u nekom tihom dogovoru s HNS-om oko neke nove koalicije. Izgleda nevjerojatno, ali Machiavelli i njegove „konstelacijske istine“ i relativni principi su očito vječni.