J. Čelan: Liberalni fašizam

Za svakoga politički pismenijega pripadnika trajno diskriminirane hrvatske katoličke većine u ‘ovoj zemlji’ bilo je pitanje dana kada će se, u svezi s naravnim promjenama nakon izborne pobjede Domoljubne koalicije, oglasiti dežurni paničari iz političkih i medijskih agentura vladajućega ‘liberalnoga fašizma’. Ovaj izraz svjetski je razglasio američko-židovski konzervativni novinar i publicist Jonah Goldberg, urednik časopisa National Review, u svojim knjigama znakovitih naziva: ‘Liberalni fašizam: tajna povijest američke ljevice od Mussolinija do politike promjene’, 2008., ‘Tiranija klišea: liberalne prijevare u ratu ideja’, 2012., i drugih. Ovu ‘politiku promjene’ Goldberg je izvorno, u podnaslovu svoje prvospomenute knjige, vezao uz lik današnje vodeće američke demokratske predsjedničke kandidatkinje i to ovako: ‘Totalitarno iskušenje od Mussolinija do Hillary Clinton’.

Liberalni fašizam u razmjerno maloj, nemoćnoj i trajno ucijenjenoj Hrvatskoj, zemlji kržljave političke samosvijesti, totalitarno divlja već četvrt stoljeća (od 2000. godine u petoj brzini). Nije dakle, tek u fazi ‘iskušenja’, kao u velikom i moćnom SAD-u, državi s dugim naslijeđem kakve-takve demokracije. Stoga nije bilo čudo kad je nakon pet uzastopnih izbornih poraza taj, prema Aralici, ‘mentalni komunist’ Zoran Milanović u ime svoje kukuričuće partizansko-četničke klike (prerušene u liberale) podivljao i uzviknuo ‘priredit ćemo vam pakao’. Zbog ovoga razložno ga je i njegov splitski stranački kolega Ivo Baldasar proglasio, istina, ne ‘Mussolinijem’, kao kod Goldberga, nego ‘Geobelsom’, što je srodno.

Mi smo na ovim stupcima već izvijestili kako su na samom početku reagirali Milanovićevi europski i prekomorski medijski prijatelji: znatnije samo u Francuskoj (vladajući oligarhijski Le Monde te eksponirani dežurni savjesnici poput Brucknera i Finkielkrauta), dok drugdje očito nisu htjeli prljati ruke. Odnedavno se pak oglašavaju razne međunarodne udruge ‘zvučnih’ imena, a zapravo nasilne i primitivne agenture za utjerivanje liberalnoga pravovjerja. Najprije je to bila ravnateljica Europske radio-televizijske unije (EBU) Ingrid Deltenre. Potom je graknula i – počujte slikovitu titulu! – ‘predstavnica OESS-a za slobodu medija’, a zapravo jedna prava opaka, nasilna i primitivna ‘zapadnobalkanska’ (srpsko-bosanska) bedevija, imenom Dunja Mijatović. Njezin lik i (ne)djelo toliko su rječiti, a ona sama u Hrvatskoj gotovo sasvim nepoznata – iako je Hrvate ‘zadužila’ gotovo kao i jedan Savo Štrbac – da ovom prilikom zavrjeđuje potanje predstavljanje.

Soros i marionete

Ipak, evo najprije njezina najnovijega ‘prinosa’ trajnome hrvatskom ozloglašavanju u svijetu. Prema izvješću još uvijek Milanovićeve Hine, a u inačici Tportala, jedne od vodećih mrežnih ispostava ovdašnje vladajuće kaste, povodom smjene glavnoga ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, Mirjane Rakić (‘Gizele’) i njezina pročetničkoga Vijeća za elektroničke medije Mijatovićka je iskazala ‘ozbiljnu zabrinutost za stanje slobode medija u zemlji’ (očito hrvatskoj!). Pozvala je vlasti da ‘poduzmu hitne mjere’ kako bi se sačuvala ‘neovisnost (!) javne televizije iregulatornoga tijela’. Posebno ju je uznemirila i usplahirila ugroženost rečene Mirjane Rakić – usput, i Mijatovićkine sunarodnjakinje – koja je ‘bila izložena političkome pritisku i neugodnostima’.

Ako je netko možebitno zaboravio: Rakićka i njezina momčad kaznila je hrvatsku televiziju Z1 zabranom emitiranja jer je ona razotkrila četnikovanje u vrhu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, a Mijatovićka to proglasila obranom ‘ljudskih prava’ i ‘medijskih sloboda’. Zaključak te gnjusne intervencije u korist Radmanova Yutela i Gizeline (‘neovisne’) agencije glasio je: ‘Predstavnik OESS-a za slobodu medija prati stanje slobode medija i izražavanja te upozorava na kršenje tih sloboda u svih 57 članica te međunarodne organizacije… OESS je zabrinut za slobodu medija u Hrvatskoj’.

Publika Tportala reagirala je na ovu najnoviju bjelosvjetsku i ‘zapadnobalkansku’ liberalno-fašističku provokaciju u rasponu od većinskih prikladno samosvjesnih (‘Šljamu beskorisni i neradnički, okanite se Hrvatske’) do manjinskih petokolonaških, koje su smjene Radmana i Rakićke podsjetile na ‘Hitlera, Mussolinija te Franca’. Ja pak skrećem pozornost na Mijatovićkinu riječ ‘neovisni’. Naime, još od prvoga ukazanja planetarnoga mufljuza Sorosa na samom početku devedesetih ovaj plemeniti i lažljivi pridjev uvijek je značio sasvim suprotno: ‘neovisan o hrvatskome narodu i državi, a ovisan o meni i mojim milijardama dolara’.

Ali, prije negoli se pozabavimo spomenutom šumskom, sarajevsko-banjaločkom braniteljicom ‘slobode medija’ u ’57 svjetskih država’, Dunjom Mijatović, riječ-dvije o OESS-u i Sorosu. On bi u Hrvatskoj trebao biti ‘opće mjesto’, kao čimbenik trajniji i važniji od goleme većine marioneta, koje se smjenjuju na vlasti u dvjema hrvatskim državama. Nekim ‘čudom’ – budući da, kao kakav fantom, djeluje iz sjene – trajno ostaje izvan vidokruga većine promatrača političkoga života te njegove učinke valja proučavati u djelovanju njegovih agenata poput rečene Mijatovićke.

Najbolji opis samog Sorosa dao je znameniti pisac i planetarni ‘zviždač’ William Engdahl, definirajući ga kao neku vrstu ‘upravitelja novca’ vodećih europskih oligarhija, sve tamo do same ‘kuće Rothschild’. Ovdje ćemo pak donijetisažeti Sorosev opis upravo u vezi s OESS-om iz pera Tonyja Cartaluccija s popularnoga američkog bloga Land Destroyer Report, kojega neki dovode u vezu s moćnim Brookingsovim think-tankom Saban Center for Middle East Policy. Naslov njegova teksta od 28. ožujka 2012. glasi: ‘Soros se koristi ‘ljudskim pravima’ za osobnu korist, baš kao i njegov globalni imperij nevladinih udruga’. U njemu se o OESS-u izričito govori kao o ‘organizaciji koju financira Sorosevo Otvoreno društvo’. U zaključku pak stoji: to je financiranje daleko od ‘liberalnoga čovjekoljublja’ te je usklađeno s ‘notornim ratnim huškačima i korporacijskim fašistima’. Riječ je, kaže, o tome da ‘Zapad, kroz golemu mrežu nevladinih udruga i ‘međunarodnih organizacija’, tek skriva kukavičko i izopačeno zločinačko ponašanje iza fasade ‘čovjekoljubivosti’ i ‘napretka”.

Liberalni smrad

Dunja Mijatović idealan je primjer za to Cartaluccijevo ‘zločinačko ponašanje’ sorosevskih agentura kakav je OESS. Nju je, prema izvješću Deutsche Welleova Globalnoga medijskoga foruma od 27. svibnja 2015. godine, Europski parlament proglasio 15. po redu dobitnicom Europske medijske nagrade, ‘medalje Karla Velikoga’, na ceremoniji u Aachenu. Obrazloženje: dala je ‘istaknuti doprinos na medijskome polju, u postupku europskih integracija i razvitku europskoga identiteta’. Prezentacijski govor održao je Richard Porter s BBC-ja. Mijatovićka je, jamačno blistajući, zahvalila na nagradi, za koju je rekla da joj je dodijeljena za njezin rad na ‘promicanju medijskih sloboda u državama članicama OSCE-a’.

Tipičan ‘europski’ liberalno-fašistički smrad! O tome kako je ona u proteklim dvama mandatima kao gotovo planetarna čuvarica ‘medijskih sloboda’ – uključujući i jugokomunista Radmana, KOS-ovke ‘Gizele’ i njezina Vijeća – radila na golemu štetu Hrvata u BiH, zorno je posvjedočio novinar Croportala.ba Mario Soldo (sada je, evo, svoj subverzivni posao nastavila i u Hrvatskoj). Soldo je, naime, objavio tekst pod naslovom ‘Skandalozno: Dunja Mijatović iz RAK-a gušila hrvatske medije, sada u OESS-u ‘upozorava’ na slobodu govora?!’, koji je 28. siječnja 2015. prenio čitlučki portal Glas Brotnja. Taj vrlo zvučni i znakoviti RAK skraćenica je za bosansko-hercegovačku Regulatornu agenciju za komunikacije, nasljednicu Međunarodne medijske komisije IMC-a, koju su izravno osnovale okupacijske snage OHR i IFOR u ‘državi’ Bosni i Hercegovini, koja i danas ima status ‘protektorata’.

Što je, među ostalim, Mijatovićka – euro-laureat kalibra jednoga Borisa Dežulovića – učinila u svome mandatu u BiH, koji je prethodio ovome ‘planetarnom’, a koji je upravo istekao? Za početak, Soldo navodi da njegov Croportal.ba posjeduje ‘oko 200 odluka IMC-a i kasnije RAK-a koje mnoge od njih potpisuje ista Dunja Mijatović kao odgovorna osoba CRA (engleska kratica za RAK – op. J.Č.) u kojima kažnjava medije zbog raznih sloboda istih medija, slobode govora i slobode izražavanja – mahom hrvatske medije u Hercegovini’. Kazne: od 500 do 12.000 KM (od oko 1900 do 46.000 kuna)! Mijatovićka je uz to i naređivala što i kako tamošnji Hrvati smiju ili moraju pisati, ali i koje su kazne za neposluh.

S druge strane, ‘od čak 75 prijava na rad bošnjačkih medija koje je podnijela nevladina organizacija Croatia Libertas – Dunja Mijatović i RAK nije prihvatila ni jednu!’ Uz stranu vojnu silu (IFOR i SFOR) hrvatskim medijima prijetila je i gašenjem odašiljača, čime je uništila TV Erotel, kojem je oduzela dopuštenje za odašiljač. HTV-u Mostar pak dodijelila je ‘sedam vremenskih zabrana… u rasponu od tri dana do tri mjeseca’, dok su novčane kazne istoj ovo televiziji ‘izrečene 56 puta’. Soldo zaključuje kritički: ‘Mijatovićka je bila i ostala i danas, probošnjački kadar iz reda srpskoga naroda koji je odlično poslužio ciljevima bošnjačke hegemonističko-unitarističke politike’. Sliči mu vlasti ‘generala Custera koji bi bio angažiran na poslovima glasnogovornika indijanskih plemena’. Sve je to, kaže, ‘dokaz kako je bosansko-hercegovačka daytonska tvorevina trula i koliko se izruguje vrhunskim vrijednostima zapadnih demokracija’.

Soldo je vrlo kritičan, ali i tipično hrvatski pitom, a pomalo i naivan (neka o tim ‘vrijednostima’ upita Cartaluccija). Pravi zaključak bi, mislim, trebao glasiti ovako: četvrt stoljeća hrvatski narod strpljivo podnosi duhovni terorizam koji nad njim vrše šumski ‘zapadnjaci’, od Sorosa do Mijatovićke. Hrvati u Hrvatskoj cijelo to vrijeme nijemo gledaju kako se gaze Hrvati u BiH, najporobljeniji narod u Europi. Tako su sada, vidimo, Soros i Mijatovićka, dakako, uz svesrdnu pomoć Milanovićeve ‘pete kolone’ zakucali i na vrata same ‘matice zemlje’, ponosne članice EU-a i NATO-a. Nad ovim se može naricati, ali im se (Hrvatima, s jedne i druge strane granice) i poučno pedagoški reći: tko vam je kriv kad ste idioti pa puštate da vas se gazi!

Joško Čelan
Hrvatski tjednik