Idiotizam političara i medija
Prije petnaest godina tada netom ustoličeni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić tijekom svojih lezilebilačkih turneja po Hrvatskoj „neukoj“ je naciji prodavao ideju Europske unije kao lijek za sve nagomilane tegobe za koje je on okrivljavao prijašnju Tuđmanovu vlast. Premda on nikada nije bio europski orijentiran, nego tipični Balkanac koji je cijeli svoj dotadašnji život posvetio komunističkoj partiji, a po dijelu otkrivene dokumentacije i Udbi te progonu nacionalista, Mesić je u poznim godinama u mantri o EU otkrio lukrativnu kvintesenciju vlastitoga političkoga ega. Ona nije zahtijevala nikakav poseban trud ni odgovornost pred građanima: dovoljno je bilo obećavati ulazak u EU i sve nevolje Hrvatske bit će časkom izbrisane, a kao potkrjepu svoje teze redovito je na svim skupovima isticao slučaj Irske, kako je navodio, keltskoga tigra.
Nije Mesić bio sam u tome zaluđivanju masa na početku tisućljeća. Osim Račanove koalicije, par godina poslije i Ivo Sanader, koji je vratio HDZ na vlast, podigao je tu retoriku za nijansu više. Tvrdio je kako nema te cijene koju Hrvatska ne će ispuniti kako bi ušla u EU. I zaista je plaćana svaka cijena: od mijenjanja Ustava da bi Hrvatska, protivno volji većine hrvatskih građana, postala članicom EU-a, do izručenja i progona vlastitih vojnih zapovjednika, davanja niza ustupaka na koje nitko u svijetu ne bi pristao (odustajanja od gospodarskoga pojasa, npr.).
Svi oni koji su se suprotstavljali teroru njihova totalitarizma, ekskomunicirani su kao građani drugoga reda i prokazani kao hrvatski neprijatelji. Tempus fugit! Vjetrovi su otpuhali i Mesića i Sanadera u povijest i sve njihove teoriuje. Pokazalo se da je Irska tigar od papira koji se ipak spasio kroz „stečaj“, a sada je, nakon Brexita, na pomolu i raspad Europske unije. Od Mesićeve i Sanaderove demagogije nije ostalo ništa. Danas je jasno da su običnim nihilizmom zaglupljivali narod, narod koji je također odgovoran što im je na izborima poklanjao povjerenje. Šesnaest godina bačenih u vjetar!
Apologije EU i Haag
Apologije slične EU, spomenuti politički lideri u Hrvatskoj, kao i njihovi medijski idolopoklonici, sricali su i Haaškome sudu. Premda je bila žrtva srbijanske agresije, Hrvatska je politikom Haaškoga suda svedena na jednu od strana u sukobu. Taj je sud godinama ignorirao istinu, vrijeđao i ponižavao državu, branitelje i Domovinski rat. Iz godine u godinu bilo je sve jasnije da je Sud amnestirao agresorsku Srbiju, a kada je ove godine oslobodio Vojislava Šešelja od bilo kakve odgovornosti za zločine i rat u Hrvatskoj i BiH, unatoč obilju dokaza, čak i najveći apologeti Haaškoga suda u Hrvatskoj ostali su zabezeknuti i tek nemoćno priznali da su, izgleda, kritičari Haaškoga suda na omraženoj im desnici bili u pravu kada su ga kritizirali.
A kada je nedavno bivša glasnogovornica Haaškoga tužiteljstva Florance Hartman javno pozvala svjetsku javnost da ne dopusti puštanje Ratka Mladića u Rusiju pod izgovorom bolesti jer, kako je rekla, svaki ruski liječnik može potpisati potvrdu o bolesti, te zavapila da se ne dogodi nova (?) manipulacija, onda je to bio istinski znak za uzbunu, ali nitko ni na koji način nije reagirao. Sada je jasno da i od opjevane haaške pravde nema ništa jer svijet, ovakav kakav jest, podmukao i prepun laži, licemjerja i nepravdi te vječne borbe za interese, ide dalje, a Hrvatska, vječno zblenuta idiotizmima svojih političara i medija, stoji na mjestu, u zaleđu povijesti.
Na žalost, kako su nihilizmom manipulirali narodom prije šesnaest godina, tako političari čine i danas. Ako jedan Zoran Milanović uspije na ulice izvesti 50 tisuća građana protiv ukidanja kurikulne reforme koju nitko nije ukinuo, niti je to namjeravao, onda je to novi znak manipulativne sugestibilnosti građana, užasavajuće podložnosti politikantskoj propagandi. Bio je to prosvjed u temelju kojega ne samo što nije stajalo veliko ništa kao povod, nego se na njemu pod pokličem borbe protiv štrebanja u školi na pijedestal vrhovnih društvenih vrijednosti uzdizali, zapravo, nerad i neznanje, kao i velika laž da istinski pedagozi i učitelji dosad nisu poticali mišljenje kod svojih učenika.
Što tek reći da se i ove godine iz Brezovice kod Siska naciji bezočno opet prodavala gnusna laž da su partizani hrvatski branitelji i da su oni stvorili hrvatsku državu. Partizani koji su samo na području Siska ostavili 120 masovnih jama i 40-ak tisuća ubijenih Hrvata uopće nisu toga dana 22. lipnja bili u Brezovici, bila je tek u šumi Žabno skupina razbojnika koja je krenula u terorističke akcije na poziv Staljina.
Nacionalna je televizija izravno prenosila skup tih luđaka. Mediji su ignorirali toga dana komemoraciju žrtvama partizanskoga zločina inad jamom Jazovka, tek u fusnotama izvrijeđali su i napali ministra Hasanbegovića koji je tamo otišao. Hrvatski političari i mediji toga su dana slavili zločince, a skandaloznom ignorancijom popratili komemoraciju za više od 450 ranjenika iz zagrebačkih bolnica koje su njihovi slavljeni zločinci bacili u tu jamu. Takav sumrak savjesti rijetko se viđa igdje na kugli zemaljskoj i on je zapravo najbolji znak moralne i političke regresije u koju su Hrvatsku doveli psihopati u politici i medijima.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik