Hrvatski narod iz dana u dan gubi dostojanstvo, a političari nacionalni ugled

Samo budale mogu misliti i reagirati na srpskog vojvodu Vojislava Šešelja kao na problem Hrvatske; on je neupitni i vjerodostojni predstavnik srpskog nacionalizma i fašistoidne politike od koje se niti jedan srpski političar ne ograđuje. Naprotiv! Mnogi srpski političari čak iz Vlade imaju drskosti pozivati se u davno osuđenu ulogu Nezavisne države Hrvatske koja nije bila država nikakve ustašije ili izvornog fašizma nego jedna od država kakve su postojale na putu od Berlina do Moskve i ništa manje zločinačka od srpskog Pavelića Nedića.

Zar je moguće da nitko iz hrvatske diplomacije nije u stanju upozoriti srpsku Vladu kao i međunarodnu zajednicu da Hrvatska kao ravnopravna članica EU ne želi surađivati sa Srbijom sve dok ne prizna da je vojno poražena, a porazom i ideja o velikoj Srbiji koju je JNA pokušala agresijom ostvariti napadom na BiH i Hrvatsku. Samo glupani misle da je Slobodan Milošević imao podršku JNA. Naprotiv, predstavnici JNA su u Slobodanu Miloševiću pronašli lidera velikosrpske politike u panici da im moć republičkih nacionalnih ekonomija ne ugrozi financiranje.

Napokon, nisu li u toj ideji aktivno sudjelovali i radikali s aktualnim Predsjednikom i premijerom Srbije dok su bili članovi stranke na čijem je vrhu bio Šešelj? Nije li se spomenuti, mogu li ga nazvati, gospodin na sudu ICITY-a branio tako što je govnima hranio tužitelje nudeći im spolovilo što nije prihvaćeno kao vrijeđanje osoba i obezvrjeđivanje suda? Oslobođen po svim točkama optužnice i dočekan u Srbiji svojim je fašistoidnim i prijetećim porukama Hrvatskoj. Dobio je podršku izborom u nacionalni Parlament Srbije kao neupitni fašist, provokator kakvog hrvatska u svojoj povijesti, ako izuzmemo Milorada Pupovca, niti je imala niti će ikada imati.

Valjalo bi se upitati i međunarodnoj zajednici postaviti pitanje odakle političari Srbije crpe drskost pa hrvatskoj spočitavaju nepostojeći fašizam i ustašiju od 1941. godine i pri tom izbjegavaju odgovornost za srpsku aktualnu politiku? Nije li se 1991. agresijom na Hrvatsku, da ne spominjem BiH, ponovila 1941. agresijom na Vukovar. Nije li ta agresija bila najvjerodostojniji način kojim je njemački fašizam bio neka vrst Disneylanda spram srpskog fašizma? Fašizam kakav nije prepoznat ni među njemačkim okupatorima! Iselili sve nesrpsko, pobili civile bez suda, dio smjestili u logore, a dio pobili na Ovčari u nazočnosti predstavnika Crvenog križa i međunarodne zajednice.

Nedopustivo je i drsko da se na diplomatskom druženju pojedini diplomati, recimo austrijski veleposlanik, usuđuje dijeliti packe Hrvatskoj zbog ministra kulture Hasanbegovića, a da mu nitko pri tom nije u stanju reći da je pristranim djelovanjem persona non grata! Ili nema pojma ili je tendenciozan kad ne zna da je jedan od najvećih problema Hrvatske osloboditi se, ne kulture, već AGITPROPA ili propagande koja je osuđujući fašističku ideologiju zanemarila komunističke zločine pod egidom antifašizma što je doslovce njegovano pedeset godina. Zar je moguće da se takvim načinom mogu i nadalje tolerirati nekakvi frljići i zanemariti žrtve od početka 1991.? Hrvatska se nije u stanju osloboditi ni Titova pogreba a nekmoli posljedica njegove diktature bez teških i neutemeljenih optužbi na račun Nezavisne države Hrvatske. Niti je NDH bila država izražena voljom naroda, a tko god kaže da je Titova Jugoslavija bila stvorena voljom naroda lažov je i cinik. Nastala je u naletu pobjedničkog trijumfa nad diktaturom i zločinima antifašizma da bi s Titom ili bez njega postala žrtva socijalističkog terora usmjerenog protiv klasnog neprijatelja u ime………itd.

Hrvati nikad nisu bili fašisti, ali je neupitno da su za NDH provodili rasne zakone koje nije donijela Hrvatska nego je poput svih država na putu od Berlina do Moskve bila egzekutor baš kao što su sve države na putu od Moskve do Berilna bile jednako nemilosrdne spram, kako su ih proglašavali, klasnih neprijatelja.

Posljedica je svega toga da je ugrožen minimum nacionalnog samopoštovanja. Nisu li nacionalne manjine preuzele ulogu prljavih i neutemeljenih optužbi Hrvata kao fašistoidnog, ustaškog i na drugi način povampirenog nacionalizma? Bilo je to posebno i aktualno izraženo u trostrukom posjetu Jasenovcu, i mitu o Bleiburgu koji je ostao jednako lažan zbog nerasvijetljenih činjenica. Drugim riječima, hajde da spomenem samo naslov i dijelove o kojima je pisao dr. Franjo Tuđman u knjizi „Bespuća povijesnih zbiljnosti.“

Vrlo čudnom i neprimjerenim leksikom pisao je o „umnožbi realnih zločina i stvaranju jasenovačkog i bleiburškog mita“. Znate li što je to? Razumljivim hrvatskim (kojim Tuđman nije govorio) jezikom to znači da su logoru Jasenovac dodavali žrtve drugih stratišta koje s Jasenovcem nemaju nikakve veze, a time i vjerodostojnost mnogih događanja u tom logoru kojeg nitko pametan nema prava ignorirati izvan onih koji ga koriste kao politiku umjesto pijeteta.
Dodao bih samo da riječi „zbiljnost“ i „umnožba“ uz „svedobnu sveudiljnost genocidne činidbe“ su neke, rekao bih, riječi koje nitko nije osporavao Tuđmanovoj leksici, a ja baš razumio. Nisam ovo slučajno doveo u vezu i kako se ona izgubila u općoj histeriji nacionalne pljačke, ideološke podjele i posvemašnjeg siromaštva? Nisu li neki jezični čistunci helikopter zvali zrakomlatom, televiziju dalekovidnicom uz brojne smiješne i nama strane nazive da bi se samo održala kuna kao jedina ustaška novčana jedinica, a grubo i, naravno, bez razloga osudio pozdrav „za dom spremni!“

Vjerujte ništa nije bilo slučajno! Što više vrijeme odmiče sve postaje jasno, a hrvatski narod sve bespomoćniji kako bi ostvario državu za koju se borio. Obranu Hrvatske vodili su, da ih nazovemo, šatoraši, a sve ostalo službe koje su jako dobro znale kolanje kapitala o kojem, kad se konačno otkrije, lopovluk u korporaciji INA – MOL kao vrhunac nacionalne, ali ne i jedine,izdaje Hrvatske ona će ostati u raljama djece čiji su roditelji nacionalizirali Hrvatsko kao partizani, a njihova djeca ili unuci sve to privatizirali.

Hrvatski narod iz dana u dan gubi dostojanstvo, a političari nacionalni ugled. Od svega je posebno zanimljivo kako se jednako nevjerodostojni SDP nada i očekuje da preuzme vlast, a HDZ da sačuva poziciju. Bez vjerodostojne žrtve to neće ići uz suspektno pravosuđe i, kako se ono zove, obavještajno sigurnosnu zajednicu koja odavan ne služi državi nego interesima u kojima su se udružile banke puno bolje od proletera i mediji čiji je vlasnik možda neki šešeljevac što bi se moglo zaključiti ponašanjem Milorada Pupovca najboljeg hrvatskog političara. Šteta što nije Hrvat.

P:S.
Nećemo o Židovima! To je narod koji može biti samo prividno poražen. Kad je u službi, da kažemo, tuđina onda postaje nešto nadnacionalno, univerzalno, idejno prihvatljivo ili izazovno. Međutim, kad sam protiv intelektualne produkcije obitelji Goldstein, što mogu dokazati, nitko mi ne smije spočitnuti da sam protiv Židova. Protiv sam Slavka Goldsteina kojeg bi rado imao s druge strane stola, ali pouzdano znam da bi on mene radije imao iza rešetaka. Kad je počeo pisati jednom je rukom držao pištolj, a drugom pero. Neki sad vele da je on intelektualac.
Da dodao bih i kad sam protiv Milorada Pupovca, a on osobno jako dobro zna, da nikad nisam protiv srpskog naroda, ali će to on tako koristiti.