Tomislav Miletić/PIXSELL
Zamislite ovu situaciju. Američki (ili njemački) poreznici pozovu osobu koja je stekla veliko bogatstvo (kupila dva stana na elitnoj lokaciji) i pitaju ga odakle mu novac.
– Posudio mi je prijatelj – nakon duljeg oklijevanja kaže prefriganac.
– Aha. E, kad je tako, slobodni ste – odgovore mu poreznici.
Naravno da je takvo što u SAD-u ili Njemačkoj nemoguće. Tamo poreznici slijede svaki dolar ili euro, za utaju poreza ili korupciju spremni su zatvoriti sadašnje ili bivše političare, najpoznatije glumce, velike sportske zvijezde… Ali u Hrvatskoj je sve moguće. Uskok je svojedobno istraživao odakle Stjepanu Mesiću (tj. njegovoj supruzi Milki) dva ili tri milijuna kuna za kupnju dvaju stanova u urbanoj vili na Borčecu podno Medvednice.
Ali istražiteljima je, nakon podulje šutnje, rečeno da je novac posuđen i što oni tu imaju dalje petljati i sumnjičiti bivšeg predsjednika za bilo što. A nije njihov posao niti da taj slučaj eventualno povežu sa slučajem Patria. To bi doista bilo zločesto i zlonamjerno s njihove strane.
Uostalom, finski je sud dokazao da je proizvođač oklopnih vojnih vozila za posao u Hrvatskoj 2005. godine dao mito od 1,6 milijuna eura (spominje se da je bio namijenjen Stjepanu Mesiću, Bartolu Jerkoviću i Franji Gregoriću), ali nema dokaza da ga je netko u Republici Hrvatskoj i primio. Pa gdje je nestao novac?, pitaju se svi.
Možda je kod Austrijanca (i navodno hrvatskog državljanina) Waltera Wolfa, koji je pobjegao u Kanadu – ako ga i on nije nekome posudio – ali hrvatski istražitelji ionako ne vole previše vršljati po stranim zemljama. Čovjek nije dostupan hrvatskom pravosuđu i gotovo! Nećemo valjda s time opterećivati Interpol, ima on dovoljno i drugog posla.
– Zvao se on Wolf ili Kutle, mi se u to nećemo miješati – zajednički su zaključili Mladen Bajić i Dinko Cvitan. I otišli se dogovoriti tko će od njih dvojice u Uskok a tko u – Ustavni sud.