Foto: hercegbosna.org
Poznato je da Hrvati u BiH ponajviše gledaju HRT ili neku od ostalih televizija iz RH. Valjalo bi analizirati zašto je to tako, odnosno zašto vrlo malo gledaju neku od televizija iz BiH. Jedan od razloga jest onaj najbitniji – mnogi krajevi u kojima žive Hrvati u BiH nemaju nikakva drugoga signala osim onih iz RH. Drugi razlog koji je gotovo isto važan jest taj što su za Hrvate u BiH ovdašnje televizije gotovo negledive, odnosno sadržaj im je toliko iritantan da se to jednostavno ne može gledati. Počevši od jezika kojim se govori na tim televizijama pa do poruka koje se odašilju. To je uglavnom neki jezik ulice – možete govoriti kako hoćete, sve je ispravno. Dovoljno je da se taj jezik razumije, i sve je u redu. Nabrajati iritantne sadržaje, nemoguća je misija. Recimo, ne znamo je li netko nekada čuo da je netko na toj nekoj televiziji izgovorio ime Herceg-bosanske županije, sa sjedištem u Livnu. Ne, na tim televizijama govori se: Tuzlanski kanton, Sarajevski kanton, Srednjobosanski kanton itd., ali onaj Herceg-bosanski kanton (kako oni zovu županije), redovito se spominje kao “Kanton 10”. Jasno, tko može izgovoriti to “omraženo ime” Herceg-Bosna, jer je to za kompletne postave tih televizija i njihovih gostiju nekakva neprijateljska tvorevina. Ne zanima ih čak ni to da se u prošlosti za BiH vrlo često koristio naziv Herceg-Bosna, ali u prošlom ratu to je ime “uprljano” i ne žele ga ni u snu izgovoriti. S druge strane Hrvatska zajednica i kasnije Republika, pa onda opet Hrvatska zajednica Herceg-Bosna za Hrvate u BiH jest neprežaljena ustanova u kojoj su bili barem donekle svoji na svome. Imali su svoje ključne institucije, a možda i ono najvažnije, imali su svoj porezno-financijski sustav. Sjećamo se tih vremena kada je novca bilo za sve, pa dakako i za kulturne projekte. Danas su Hrvati osuđeni čekati hoće li im političko Sarajevo vratiti barem dio onoga što je u to Sarajevo otišlo kroz porezne namete. U isto vrijeme na tim bh. televizijama bez ikakvih problema izgovara se naziv velikosrpske tvorevine “Republike srpske”. Kao to je “stvarnost”, a Herceg-Bosna bila je “fikcija”, “fiks ideja”. Kada za sve postoje dvostruka mjerila u ovoj nesretnoj državi, barem bi imena županija ili kantona (kako ih neki zovu) mogla biti pošteđena dvostrukih mjerila.
Izvor: Crkva na kamenu