Migrantska kriza i sukob civilizacija
Američki filozof Samuel Huntington odavno je prorekao u svojoj knjizi „The Crash of Zivilisations“ (Sukob civilizacija) da će u 21. stoljeću izbiti trvenja između kineske i muslimanske civilizacije, s jedne, i kršćanske, s druge strane, što je dugo vremena bilo osporavano, ali što se, kako izgleda, sve više 
potvrđuje u relativno malim, ali opasnim količinama na nedavnim seksualnim ispadima izbjeglica u Njemačkoj, Švedskoj, Švicarskoj i još nekim drugim zapadnim zemljama. Nakon silvestarske noći u Kölnu s tim ogavnim napadima na žene, odnosi između stranaca i domaćega svijeta u Njemačkoj više ne će biti onakvi kakvi su dosad bili, naime tolerantni i puni razumijevanja .
Nasilje nad ženama u sjeni glasovite katoličke katedrale u metropoli koju radi svoga prpošnoga života mnogi nazivaju „najsjevernijim talijanskim gradom“ izazvalo je antistranačke emocije koje bi mogle ugroziti i vlast kancelarice Angele Merkel. Ona je dosad bila neupitna u svojoj Kršćansko-demokratskoj uniji CDU, pa čak i u konzervativno-socijaldemokratskoj koaliciji u Berlinu, no od kölnske noć to više nije. U parlamentarnome klubu CDU već se skupljaju potpisi onih koji bi mogli izglasati nepovjerenje gospođi Merkel. Njezina popularnost sve više opada, a time i pripadajućoj stranci, čija se posestrinska bavarska Kršćansko-socijalna unija, stavila na čelo pobunjenika protiv dosad svemoćne kancelarice. Ako se to opadanje omiljenosti nastavi i ako CDU osjetljivo izgubi na sljedećim trima pokrajinskim izborima do sredine ove godine, Merkelica bi mogla neslavno napustiti svoj radni stol u Bundeskanzleramtu, Uredu saveznoga kancelara i otići u povijest. Neki satiričari već fantaziraju kako bi mogla biti uhićena na berlinskome zrakoplovnom pristaništu pri bijegu u Južnu Ameriku..
Merkelica prekasno shvatila
Bavarci joj već sad prijete da će problem nekontroliranoga priljeva izbjeglica podastrijeti Saveznome ustavnom sudu. Utjecajni bavarski političar Markus Söderrekao je u intervjuu Spiegelu (br.3/2016.): „Država ne smije prihvatiti nasilje protiv žena, paralelna društva i područja zabrane kretanja. Zaštita građana vrhovni je zadatak 
države. Događaji u Kölnu pokazali su da više nije dovoljno upozoravati. Sad se mora djelovati.“ Konkretno to znači, nastavio je Söder, kako njemačka država mora znati tko u njoj boravi i da situaciju na svojim granicama mora temeljito promijeniti. Zvuči vrlo uvjerljivo, ali i on nije naveo kako bi to moglo izgledati. Sve se ponovno svodi na drastično smanjenje broja izbjeglica, na osiguranje schengenskih granica i uklanjanje uzroka bijega, a to bi bili gigantski zadatci koje bi mogla svladati samo Europska unija, kad bi bila jedinstvenija, što nije.
U Njemačkoj sve više sazrijeva odluka, temeljem austrijskoga prijedloga, da njezini policajci budu upućeni u Sloveniju i Hrvatsku te skupa s tamošnjim redarstvenicima čuvaju vanjske granice južnoeuropskoga dijela Europske unije. No i to bi bilo djelomično rješenje jer, na kraju krajeva, sve ovisi od Turskoj i nekoliko sjevernoafričkih država preko čijih granica bježe izbjeglice kao kroz švicarski sir. EU je obećao Turskoj tri milijarde eura kao pomoć za izgradnju prihvatnih logora za izbjeglice, no pregovori o tome naveliko su se oduljili. Grčka nije sposobna nadgledati svoju vrlo razgranatu granicu na otocima Egejskoga mora. Isto je tako teško zaustavljati brodice koje iz Libije prevoze bjegunce do Italije. Sve bi se to moglo označiti vrzinim kolom bez izgleda za trajnije 
rješenje, a to je smanjenje broja bjegunaca koje sad zagovara i gospođa Merkel, ali prekasno, jer se kotač njihova kretanja i dalje vrti unatoč sve gorim zimskim uvjetima za ovu selidbu naroda.
Očevidno je da neometani dolazak bjegunaca u Njemačku ugrožava kancelarstvo Angele Merkel, dosad jedine i gotovo svemoguće „vladarice“ u Europi s njezinim vrlo mlohavim vodećim personalom u ostalim državama Unije. Prema ispitivanju javnoga mnijenja Drugog programa njemačke televizije, jasna većina od 60 posto upitanih zastupa mišljenje da Njemačka ne može svladati izbjegličku problematiku; u prosincu ih je bilo 46 posto. Većina od 56 posto tvrdi da je osobno Merkelica zatajila u svladavanju izbjegličke krize. U međuvremenu oko 70 posto Nijemaca očekuje povećanje kriminaliteta izbjeglica u bliskoj budućnosti. Velika većina od 73 posto traži zaoštravanje zakona protiv izbjegličkoga prijestupništva.Nakon što je Spiegel-onlineobjavio ove retke, zasula ga je bujica neodmjerenih, klevetničkih i optužujućih priloga tako da je odustao od odgovarajućega diskusijskoga foruma.
Porasla prodaja pištolja
U kulturnome prilogu „Frankfurter Allgemneine Sonntagszeitunga“ (17. siječnja) izašao je članak s citatima s anonimnih internetskih portala protiv vladajućih slojeva i medija u Njemačkoj s vrlo zastrašujućim sadržajima u kojima se saziva „vojni udar“ protiv države Njemačke koja „desetljećima vodi rat protiv svojih građana…“ Internetski portal „Istina za Njemačku“ pretkazuje „građanski rat“ i to „desnice protiv ljevice, demokrata protiv 
antidemokrata, muslimana protiv kršćana i židova, siromašnih protiv bogatih, migranata protiv domaćih, pijanaca protiv antialkoholičara…“, i to poradi „posve krive useljeničke politike i nepravde.“ Glasnogovornica pokreta Pegida (Patrioti Europe protiv islamizacije Zapada)
Tatjana Festerling podsjetila je na srednjovjekovnu njemačku seljačku bunu rekavši: „Ako je većina naših građana pri zdravoj pameti, onda će posegnuti za grabljama za gnoj i udarcima istjerati ove izdajničke i huškačke elite iz parlamenata, sudova, crkava i novinskih kuća.“ U Kölnu je jedan govornik toga pokreta pozvao na otpor „protiv zločinačkoga režima.“ A taj „režim“ slobodno su izabrani predstavnici naroda! U međuvremenu je u Kölnu i okolici naglo porasla prodaja pištolja s paprenim nabojima, dok drugi traže labavljenje zakona o posjedovanju oružja za samoobranu, onako kako je to uobičajeno u Americi. U nekim njemačkim gradovima vide se ophodnje „građanskih zaštitara“ koji, navodno, žele štititisvoje stanovnike od uglavnom inozemnih napasnika, budući da to policija nije u stanju. Takvo nešto bilo je dosad neviđeno i zabranjeno u Njemačkoj. U blogu „Noćni čuvar“ piše: „Brzo se približava dan kad će Njemačka biti raskomadana etničkim civilnim konfliktima i ratovima.“
Junckerova kuknjava
Sve rečeno je, dakako, neizmjerno pretjerivanje. Ekscesi su postojali, možda će ih još biti, ali krivnju snose vlasti i policija koji su ih nastojali prikriti, smatrajući građane, valjda, nezrelima da shvate ozbiljnost situacije. Sociolozi i poznavatelji prilika u arapskim zemljama dolaze sa zakašnjenjem do riječi analizirajući situaciju izbjegličke populacije i položaj žena u islamskome svijetu. Veliki dio izbjeglica mlađih godišta, kako neki podrugljivo vele s „testeteronskom pozadinom“, doživjeli su šokove u prvim dodirima sa zapadnim svijetom u kojemu se žene slobodno kreću i, kad je vrijeme lijepo, pokazuju svoju tjelesnost. U muslimanskim sredinama neudane žene, tako tvrde dugotrajni izvjestitelji iz arapskih zemalja, pripadaju zajednici, dok samo udane žene uživaju „zaštitu“, ali isključivo ako nose tradicionalnu muslimansku odjeću zar, feredžu i valu. Feministice tvrde da muslimani, valjda 
oni ortodoksni a ne svi, „dijele“ žena na „svetice“ i „kurve“. Zna se koje su „svetice“, to su majke, sestre i bliska ženska rodbina, dok su sve ostale „kurve“. Možda su posrijedi i najobičnije frustracije zdravih muškaraca koji radi svoga izbjegličkoga statusa ne mogu zadovoljiti svoje seksualne potrebe pa pribjegavaju nasilju nad ženama, krivo vjerujući da ih na to „izaziva“ njihovo „slobodno ponašanje“.
Bilo kako bilo, ovakvo seksualno nasilje moralo je izazvati promjenu odnosa domaćega svijeta spram izbjeglica, od „kulture dobrodošlice“ u „kulturu odvratnosti“. Obični njemački građani ogorčeni su, unatoč raznim objašnjavanjima seksualnoga nasilja, koji ponekad prerastaju u „intelektualno shvaćanje“ toga fenomena, ali ne onako podmetnuto Angeli Merkelu portalu „Dnevno.hr“ u kojemu fatalna Zrinka K. preuzima TV-spot zlosretne kancelarice u kojemu joj neka imitatorka „stavlja u usta“ riječi „razumijevanja za nasilnike“. To Angela nikad tako nije rekla.
Neki analitičari predlažu upravo fantastična rješenja kao brzu reindustrijalizaciju u kojoj će bjegunci naći posao i ostalo potrebno za normalan život. Sve to svjedoči o golemoj zatečenosti sviju odgovornih i reflektirajućih pojedinaca u EU u susretu s izbjegličkim cunamijem. Takvo što nije se smjelo dogoditi jer su oni već prije nekoliko godina bili točno obaviješteni ili morali biti informirani o silnom kretanju izbjegličkih kolona iz Afrike i bliskoga i 
srednjega Istoka prema Europi. Zašto su oni očekivali da će se ta gibanja zaustaviti sama od sebe, tajna je koju ćemo uskoro saznati kad ju otkriju neki neutralni novinari.
Za drmatore u vrhu Europske unije kao što je predsjednik njezine Komisije Jean-Claude Juncker, zasada je najvažnije kukati kako će izbjeglička kriza ugroziti unutarnje tržište Unije i time njezin gospodarski porast. Riječ je o ponovnome uvođenju kontrola na granicama nacionalnih država. Prema Junkceru: „…tko zakolje Schengen, taj će pokopati unutarnje tržište“. Ako bi se ukinuo Schengen, rekao je dalje Juncker, to bi „izazvalo nezaposlenost koju više ne bi bilo moguće kontrolirati.“ Junckerova predviđanja mogla bi se obistiniti jer bi kontrole granice mogle izazvati velike zastoje pri kretanja roba i ljudi, a to spada u najveće stečevine Europske unije zajamčene Lisabonskim ugovorom. No kad su Nijemci predložili, i to bilo djelomično usvojeno, da pojedine države Unije preuzmu određene kvote bjegunaca, pri čemu bi Njemačka uzela najveći dio njih, nitko se do danas nije požurio da s riječi prijeđe na djela. I to je jedan od razloga za sadašnju golemu političku osamljenost nekoć moćne Angele Merkel, nju njezine kolege i kolegice u Uniji ne slušaju, i basta! Njoj je priskočio u pomoć mogući suparnik ako bi je „Mladoturci“ u CDU pokušali oboriti s vlasti, ministar financija Wolfgang Schäuble, riječima kako bjegunci ne smiju ni misliti da bi svi mogli naći utočište u Europi, ali oni to očito ne uzimaju u obzir.
Reakcije u SAD-u
I što dalje? Prema ispitivanju javnoga mnijenja,antiizbjeglička stranka „Alternativa za Njemačku“ vrlo će vjerojatno ući u tri pokrajinska parlamenta na sljedećim izborima, što bi moglo poljuljati ravnotežu u gornjem domu njemačkoga saveznog parlamenta Bundesratu i biti uvertira za ulazak te stranke u Bundestag do dvije godine. I onda bi u njemačkome parlamentarnom krajoliku došlo do situacije kad ni desnica, a niti ljevica, ne bi bile u stanju sastaviti čvrstu koaliciju. A Njemačka je dosad važila kao kula parlamentarne stabilnosti u Europskoj 
uniji. Da su s njom nezadovoljni i moćni saveznici u Washingtonu moglo se nedavno pročitati u utjecajnome „New York Timesu“. Slika nekoć obožavane Njemačke u Americi naglo je potamnjela, kako piše „Deutsche Welle“, nakon stravične silverstarske noći u Kölnu.
U članku se za takvo stanje najviše optužuje Angelu Merkel od koje američki konzervativni komentator Ross Douthat traži da podnese ostavku. Ovu poruku prihvatile su i neke druge američke novine. „Washington Post“ piše o „najvećem političkom riziku“ u karijeri kancelarice. U diskusiju je uvučen i američki predsjednik Barack Obama koji je prigodom prošlogodišnjega posjeta Americi njemačkoga predsjednika Joachima Gaucka svoga gosta upozorio na mogućnost političke destabilizacije Njemačke s obzirom na izbjegličku krizu, što je Gauck odlučno odbio. Komentator „Deutsche Wellea“ svodi ovaj američki stav prema Njemačkoj na unutarnju američku politiku pred predsjedničke izbore jer bi neuspjeh liberalne njemačke politike u izbjegličkoj krizi bio vrlo loš signal za politiku SAD-a.
Republikanski kandidat Donald Trump već se koristi negativnim vijestima iz Njemačke za svoje ekstremističke ciljeve govoreći o „masakru u novogodišnjoj noći“ u Kölnu, što je nevjerojatno zaoštrena demagogija koja očito 
pali u Americi. Njemački komentator zaključuje: „Njemačka je odnedavno podijeljena po pitanju useljeničke politike, SAD je to odavno. Postoji opravdana bojazan da bi politička radikalizacija Njemačke i Europe produbila rovove i na suprotnoj strani Atlantika.“ A kome bi to najviše koristilo? Naravno, Rusiji, koja svim trikovima nastoji raspiriti antiizbjegličku histeriju i strahove u Europskoj uniji, otvoreno pomažući „antiizbjegličke“ stranke kao francusku Frontnational i talijansku Ligu Nord. Obje stranke nailaze na potporu putinovskih medija. Predsjednica Fronte Marine Le Pen rekla je da Njemačka „masovnim useljavanjem nesumnjivo želi bjegunce regrutirati kao robove“, odbijajući svaku francusku pomoć ovim jadnicima.
Neki predstavnici Lige Nord zahtijevaju da se „seksualne manijake“ – uškopi! I to baš Talijani kojima nije strano uspostavljanje taktilnih kontakata i prakticiranje verbalnih ispada sa ženskim spolom. Europa je, dakle, duboko podijeljena u pitanju kako rješavati izbjegličku krizu koja nije trenutačna, zamrznuta, nego stalno u tijeku. Još nikoga među vodećim državnicima u EU nema koji bi spojio srce i mozak i dao praktične prijedloge kako svladati izbjegličku navalu na Europu, u korist obje strane, došljaka i domaćega svijeta. Europa je stvarno ostala bez vizionarskih državnika s kreativnim političkim idejama glede rečene krize koja bi u ne baš dalekoj budućnosti, možda za nekoliko desetljeća, mogla porasti u rušenje zapadne civilizacije, nešto što se dogodilo starome Rimu tijekom navale barbara.
Gojko Borić
Hrvatski tjednik