Malo što čovjeka toliko boli kao kad ga se gazi u njegovu dostojanstvu, kad ga se pravi budalom i lažljivcem pored zdravih očiju, a uzurpatori istine i pravde ispadnu junaci i stupovi moralnosti. Istinu koju znaš ne možeš priopćiti onome tko je toliko zaslijepljen da je odbacuje prije i no što zineš. A takvih kod nas zaslijepljenih ima poveći broj. Odnosi se to i na našu povijest i na našu sadašnjost, a kako stvari stoje, možemo očekivati kako će nam tako biti i u budućnosti.
Mi smo jednostavno slagana nacija, nacija kojom uvijek upravljaju neki dotepenci koji su spremni na najpodlije makinacije da bi nas učinili još većim robljem. I nikada ne odustaju. Jer njihov zadatak nije dovršen dokle god ima i jednoga jedinoga koji voli svoje, koji brani one koje nema tko obraniti, koji zna za Božje i ljudske zakone i čuva ih kao svoje najveće svetinje. Jer dotepenci najviše uživaju gazeći po tim svetinjama.
To je naš križ kojega moramo nositi, koji je težak, olovno težak, i kojega bismo rado, barem na kratko odbacili, ali nikako i nikako ne ide. Zato što dotepenci ne priznaju ni Boga ni ljudske zakone i nema te sile koja će ih zaustaviti u njihovu naumu. One koji im smetaju na putu zaustavit će na bilo koji način: lažima, manipulacijama masama, kako god, ne birajući sredstva.
Ali, čovjek koji odbacuje Boga sam brzo umire…
A čovjek koji je ubio svoju dušu, spreman je ubiti i tuđu…
E, tu moramo pomno paziti! Paziti na svoju dušu! Da nam nju ne ubiju… Da u svojoj bolnoj želji za Pravednošću i Istinom ne postanemo kao oni – ljudi-sjene. Sve drugo moći ćemo podnijeti, ali ako dozvolimo da nam dušu ubiju, onda smo se sami osudili na propast. Jer čovjek bez duše, čovjek koji makne Boga od sebe i u svoje ruke uzme pravdu, ne će postati Čovjek, nego će, odgovarajući na Zlo istom mjerom, postati Nečovjek.
Ma, nećeš, vraže, duše mi uzet nećeš!
Zato nam je dobro pogledati pokatkad i u mudre riječi kamenog zapisa, pogotovo onda kada nas bol nepravde toliko zaboli da smo spremni napola predati dušu vragu, jer sva se mudrost našega narodnoga bića slijeva u tih nekoliko riječi: “Ne žuri, stani, sidi, odmori, i Bogu se pomoli. Uz Božju pomoć sve se stigne.”
Ili drugačije rečeno: čuvajmo svoje duše i čuvajmo duše naše djece. Njih nam nitko bez našeg pristanka ubiti ne može.