Od brojnih izjava koje je dr. Tuđmanu dao ili mu se pripisuju mogli bi izdvojiti tri koje se najčešće spominju. Prva je o onih 20% koji su bili protiv samostalne Hrvatske; druga, o onoj da je sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka, i treća, o ‘200 bogatih obitelji’. Sve tri izjave potječu s početka stvaranja neovisneRepublike Hrvatske. O prvoj može se samo konstatirati da je bio u pravu i da je spomenuti postotak ne samo nepromijenjen nego je danas i nešto veći. Druga izjava, kako mu se često imputira, citira se izvan konteksta; treću, dr. Tuđman nije dao.

I upravo na trećoj najviše se ustrajava optužujući ga za pretvorbu i privatizaciju kojom je, eto, omogućio ‘tajkunima’ (njih 200) da se pljačkom obogate. Iako ne postoje dokazi da je dr. Tuđman to izjavio i dalje se uporno ponavlja tih ‘200 bogatih obitelji’ (detaljnije na poveznici). Interesantno da oni koji mu to imputiraju ne navode ni datum ni mjesto kad je to izjavio; vrijeme je da to učine. Ne samo da ga se optužuje za ‘pljačku’ nego ga se čak proglašava i ksenofobom što se moglo čuti na prosvjedu (1.2.16.) protiv nove Vlade RH, na Markovu trgu. Prosvjed je organizirala neka Radnička Fronta kojoj su se pridružili kulturnjaci, te poznati ‘antifašisti’: Nenad Stazić, Zoran Pusić, Zrinka Vrabec Mojzeš, mahom uhljebi odnosno paraziti.

Povod za prosvjed, kako se moglo vidjeti, bio je protiv mjera koje Vlada RH namjerava poduzeti. Jedna od tih, zbog koje su najviše digli dreku, je ona dr. Zlatka Hasanbegovića kojom ukida neodrživo financiranje protuhrvatskih neprofitnih medija u kojima su se skrasili uhljebi. Trabunjali su i drečali protiv nekog liberalnog kapitalizma, tajkuna koji su se obogatili zahvaljujući dr. Tuđmanu i, između ostalog, za slobodu govora[sic]. Raspoloženje na skupu je upućivalo na poznatu parolu: ‘Proleteri svih zemalja, ujedinite se!’, premda bi, s obzirom na ciljeve prosvjednika, bilo primjerenije: ‘Paraziti svih zemalja, ujedinite se!’

Prema porukama s prosvjeda čini se da je Radnička Fronta (‘avangarda radničke klase’) puna revolucionarnog zanosa u borbi za besklasno društvo.

Ideja o 200 obitelji

No, vratimo se ideji o ‘200 bogatih obitelji’ koja se pripisuje dr. Tuđmanu i za koju sam čuo negdje, koliko se sjećam, 1992-93., dakle u jeku Domovinskog rata. Budući da sam povjerovao toj izjavi zaključio sam da je imao na umu kojim smjerom treba neovisna Hrvatska ići i da jedan od temelja za razvoj, uz demokraciju kao temelj, bude i koncept ‘200 bogatih obitelji’. Ova ideja bila mi je poznata nekoliko godina prije nego je objelodanjena. O čemu se Dasaultradi? Godine 1986. umro je francuski industrijalac, utemeljitelj fracuske vojne avio-industrije, Marcel Dassault. Na vijest o smrti objavljeni su brojni tekstovi o njegovom životu i poslovnom uspjehu.

U to vrijeme, živeći u Kanadi, naišao sam na članak u jednom francuskom tjedniku u kojemu je opisan njegov životopis. Ukratko, rodio se u Parizu, 1892., s pravim imenom Marcel Ferdinand Bloch čiji su roditelji Židovi, porijeklom iz Njemačke. Školovanjem je stekao diplomu inženjera te se posvetio aeronautici pri čemu je pokazao inventivnost i 1915. proizvodi prvi avion (dvosjed) s pogonom na novi tip propelera koji je izmislio i realizirao s jednim od suradnika. Francusko ratno zrakoplovstvo je koristilo tu vrstu aviona u I. svjetskom ratu. Poslije rata napušta aeronautiku te se posvećuje drugim poslovima da bi joj se, 1928., ponovno vratio te osniva kompaniju Société des Avions Marcel Bloch koja postaje vrlo uspješna.

Zbog političkih prilika, 1936., tadašnja Vlada mu nacionalizira kompaniju, ali u kojoj ostaje kao direktor. Uoči II. svjetskog rata povukao se u Cannes gdje je pod kontrolom Vichy režima te biva uhićen zbog odbijanja suradnje s pronacističkim režimom. Intervencijom nekih viših dužnosnika u režimu biva oslobođen. U isto vrijeme njegov stariji brat, Darius Paul Bloch, pridružuje se Francuskom pokretu otpora pod vodstvom Charlesa de Gaullea uzimajući konspirativno ime Dassault, izvedeno od francuskog char d’assaut, a znači tenk. Marcel Ferdinand Bloch biva uhićen 1944. i deportiran u Buchenwald odakle se uspio spasiti i vratiti u Francusku. Poslije rata mijenja svoje ime u Marcel Dassault, uzimajući konspirativno svog brata, tj. Dassault, a 1950. prelazi i na katolicizam. Kao Dasault2utemeljitelj i vlasnik također mijenja i ime svoje kompanije u DASSAULT koja postaje uspješna po proizvodnji poznate serije aviona MIRAGE, s 50.000 zaposlenih. No, što mi je dobro ostalo u sjećanju iz njegovog životopisa bila je njegova izjava, da kad bi bilo 200 bogatih obitelji u Francuskoj koje bi zapošljavale svaka po 50.000 radnika, ne bi bilo nezaposlenih.

S obzirom na zahtjeve, raspoloženje i trabunjanje prosvjednika s Markova trga, predvođeni Radničkom Frontom, omražena ideja o ‘200 bogatih obitelji’ zaslužuje dodatno objašnjenje. Pretpostavimo da ni M. Dassault nije to izjavio ili je pak novinar koji je o tome pisao povodom njegove smrti pogrešno naveo i, isto tako, da nisam dobro zapamtio što je u tekstu iznijeto. Ako to zanemarimo, htjeli ili ne, moramo preispitati shvaćanje Radničke Fronte i njenih pristaša o ‘tajkunima’. I prema njihovom shvaćanju ispada da je to buržoazija koju treba eliminirati te ponovno izgrađivati socijalizam kao poslije 1945. Očito još ne razumiju ili ne žele razumjeti kako funkcionira tržišna ekonomija iliti kapitalizam.

Mi koji smo bili u ‘trulom kapitalizmu’ (tako su ga, naime, teoretičari samoupravnog socijalizma nazivali) na ‘privremenom radu u inozemstvu’, brzo smo naučili kako taj sustav funkcionira i k tome prilagodili. Vrlo brzo smo naučili što znači demokracija u kojoj sve poluge društva funkcioniraju i koja se temelji na vladavini prava, slobodi govora i udruživanja, privatnom vlasništvu, a iznad svega, konkurenciji ideja, proizvoda i usluga. Naravno, nije sve idealno i ne može, uostalom, ni biti.

Kriteriji za uspjeh u inozemstvu

Bezbroj puta čujemo poznatu tvrdnju da Hrvati u inozemstvu rade dobro i kao zaposlenici su cijenjeni. Za sve koji su bili vani to zvuči normalno jer brzo shvatiš da su osobne sposobnosti kriterij za uspjeh. Nije stoga čudo da su se mnogi dokazali kao zaposlenici u kompanijama ili kao uspješni poduzetnici. Želja svih nas je da se konačno stvore uvjeti i u Lijepoj Našoj gdje će kriterij za uspjeh biti sposobnost i odgovornost. I još nešto što uhljebi i mnogi drugi ne razumiju da, uz navedene mehanizme kapitalističkog društva, su inovatori/poduzetnici koji su Jobs2pokretači i nositelji razvoja. To su oni koji su spremni ući u rizik (risk takers) i bez kojih ne bi taj društveni sustav funkcionirao na način kako funkcionira.

Većina ideja započinje u garaži, podrumu ili stanu i realizira financiranjem od ušteđevina, bankovnih kredita da bi na kraju završilo na burzi prodajom dionica. A rezultat tih ideja je kreiranje novih radnih mjesta od kojih cijelo društvo ima koristi. Tako je počeo Marcel Dassault, Ford, Bill Gates, Steve Jobs i mnogi drugi. Veseli činjenica da Hrvatska ipak kreće u tom smjeru što se vidi na primjerima Todorića, Peveca i mladog Rimca; nadam se da ih ima još i da će se taj broj povećavati.

Svjesni smo toga da pretvorba i privatizacija nisu provedene na najbolji mogući način. Pitanje je, međutim, je li dr. Tuđman, koga se najviše optužuje, mogao bolje to provesti u vrijeme obrambenog rata kada je imperativ bio očuvati državu. Zbog srbočetničke agresije nije se mogla provesti lustracija nakon koje bi se puno lakše provela privatizacija kako su to učinile druge istočnoeuropske zemlje. Čak i u mirnodopskim uvjetima taj proces nije tako jednostavan kako to zamišlja Radnička Fronta i njeni kompanjoni ‘antifašisti’. Ne, oni uopće nisu svjesni da je put iz kapitalizma u socijalizam pa natrag u kapitalizam jako skup kroz koji je hrvatski narod morao proći i još plaća cijenu.

Oni imaju na umu samo jedan model pretvorbe, a to je onaj iz 1945., kada se privatno vlasništvo pretvaralo u društveno po kratkom postupku: metak u čelo ili presudom ‘u ime naroda’. Budući da Radnička Fronta i paraziti koje su se okupili na Markovu trgu, nisu vični radu, ne preostaje im ništa drugo nego sačekati da se Todorić, Pevec, Rimac i drugi obogate pa da ih srede po modelu iz 1945.

A jedan koji se istakao u optuživanju dr. Tuđmana je i, kako sebe voli zvati, ‘doživotni bivši predsjednik’, Mesić, tvrdeći da je opljačkani novac od pretvorbe pohranjen u stranim bankama. U predizbornoj kampanji je obećavao da će, bude li izabran, vratiti taj novac u Hrvatsku. Međutim, brzo je zašutio i ne zna se koliko je ‘opljačkanog’ novca uspio vratiti. Možda su mu strane banke izdale čekove koje je sigurno negdje zagubio. Ili, možda, od tih novaca financira svoja putovanja po svijetu na kojima blati Hrvatsku kao što je to učinio nedavno u Rimu, optuživši Hrvatsku katoličku crkvu da se miješa u politiku. Mislim da je krajnje vrijeme da mu se oduzme putovnica.

Anto Periša/HKV

Share.

Comments are closed.