ISTINA PRED KOJOM NE MOŽEMO POBJEĆI
Stoga koji je onda istinski smisao života? Zaraditi puno novca i biti uspješan? Ili pak vjenčati se i podići obitelj? Je li možda smisao u tome da se stekne mnogo materijalnih dobara – dobar auto, kuća, brod, motor, i drugo? Je li u tome da se stekne mnogo prijatelja, bude popularan i društven? Zar nema nekog većeg smisla ovom čudesnom daru života? Postoji nešto jako duboko u nama što kaže kako je život mnogo više nego ijedna od tih stvari.
Židovski psihijatar Victor Frankl koji je preživio koncentracijski logor, pripisuje svoje preživljavanje, kao i ono nekolicine ostalih zarobljenika, sposobnosti da su uvijek imali uperen pogled u smislene ciljeve koje bi sebi zadavali.
Život nam se nerijetko može doimati kao niz mini verzija “koncentracijskih logora”, kada se nađemo u teškim situacijama iz kojih ne možemo izaći i kada nemamo uopće, ili imamo vrlo malo kontrole nad time što nam se događa. Postoji mnogo primjera za to: kronične bolesti i nepokretna stanja, sindromi boli, loše veze, problemi s djecom, neugodne situacije na poslu, financijski stres, gubitak posla, zakonski problemi, problemi s težinom, ovisnosti o drogama ili alkoholu, depresija… Takav popis se samo nastavlja. Kada nam ide dobro u životu i kad smo sretni i zadovoljni, pitanje smisla života nam i nije baš najvažnije.
No, u onim drugim i često neizbježnim i neželjenim situacijama, to pitanje dolazi u središte.
Jednako tijekom naše mladosti i starosti, pitanje smisla života postaje posebice bitno, ali poradi različitih razloga. Imajući ispred sebe neograničenu budućnost i neizmjeran broj mogućnosti i izbora, mladi se često pitaju koji je smisao i svrha njihova života i što bi trebali učiniti – vjenčati se i podići obitelj, još se školovati i izgraditi profesionalnu karijeru, te dobiti dobro plaćen posao, ići na misijska putovanja, ili pak milijun nekih drugih mogućnosti. Starija osoba koja je u mirovini, možda udovac, dok promatra kako mu prijatelji i obitelj oko njega umiru, vjerojatno se isto pita o smislu života – ali zbog drugačijih razloga nego netko tko je mlad. Izbori su za njega više ograničeni. Čini se kako one stvari koje su mu davale smisao polako izmiču.
Stoga koji je onda istinski smisao života? Zaraditi puno novca i biti uspješan? Ili pak vjenčati se i podići obitelj? Je li možda smisao u tome da se stekne mnogo materijalnih dobara – dobar auto, kuća, brod, motor, i drugo? Je li u tome da se stekne mnogo prijatelja, bude popularan i društven? Dođe doma, pojede večera, gleda televizija i ode u krevet? Da, da, da, da, da. No, je li to sve? Zar nema nekog većeg smisla ovom čudesnom daru života? Za neke su pak ove navedene stvari sasvim dosta, čak i ako ih često većinu vremena uopće ni ne ispunjavaju. Zašto? Jer postoji nešto jako duboko u nama što kaže kako je život mnogo više nego ijedna od tih stvari, kako postoji nešto prekrasno i smisleno zbog čega smo mi ovdje. Ali, što je to smisao?
Sigmund Freud je to izrekao otvoreno i vjerojatno je bio u pravu: “… samo religija može dati odgovor na pitanje smisla života. Teško da se netko može prevariti u zaključku da pojam života koji ima smisao [uopće] stoji i spada pod religioznost” (Civilizacija, 1930). Da, Freud odgovara na naše pitanje: Religija.
Poslanica Rimljanima 8,28 nam obećava: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.” Tako, uistinu, Bog ima svrhu i smisao i mi smo stvoreni kao dio tog smisla i sa svrhom. Isus nam kaže što je smisao – voljeti i služiti Bogu, voljeti i služiti druge – i to se ponavlja tri puta u Svetom pismu (Matej 22,36, Marko 12,29, Luka 10,25). Doista, to je jako, jako jednostavno. Onda kad ispunjavamo tu svrhu, onda se to mjesto koje je duboko u nama puni i tad osjećamo mir i sreću. Kad to ne činimo, i kad se samo usredotočimo na nas i isključivo na naše potrebe, onda sve druge emocije nahrupe.
Neupitno je da je religijska uključenost (npr., ljubiti i služiti Boga) povezana s većom svrhom i smislom. U našem sistematskom pregledu literature koju smo istražili (Priručnik za religiju i zdravlje, 2. izdanje), locirali smo 45 kvantitativnih studija koje su objavljene u pregledanim akademskim edicijama. Od njih 45 ukupno, 42 (93 posto) su zaključile kako oni koji su bili više religiozni, su iskusili veći smisao svog života, a od onih studija s najboljim modelima istraživanja, gotovo svaka od njih je potvrdila ovu tvrdnju.
Što je s ljubavi i služenju drugima? Ako se to učini sukladno Isusovu naputku i kao dio ljubavi i služenja Bogu, isto se može primijeniti. Volontiranje ili darivanje svog vremena na neki drugi način kako bi se pomoglo onima koji su u potrebi, jedan je od najsnažnijih izvora smisla i svrhe, te je ujedno i nešto što nevjerojatno ispunjava osobu koja to prakticira (naravno, ako se to čini kao izraz naše ljubavi za Boga i kao služba Njemu, a ne kao izraz zahvalnosti onome komu se služi). Sveto pismo je doista istinito – sve stvari koje Bog čini za dobro onih koji Ga ljube, koji su pozvani Njegovom odlukom. I to ne neke stvari nego sve stvari.
Ralph Waldo Emerson je ovako rekao: “Znati kako je samo jedan život lakše disao jer ste vi živjeli – to znači uspjeti u životu.” Također je napisao i sljedeće (to je moj omiljeni citat): “Ako volite i služite ljudima, ne možete nikakvim skrivanjem niti lukavstvom izbjeći nagradu. Nevidljive kazne uvijek, kada se poremete, popravljaju razinu Božje pravde. Nemoguće je tu zraku iskriviti. Svi tirani, vladari i monopolisti ovog svijeta uzalud napinju svoje snage kako bi dobili palicu. Jednom zauvijek se nit koja sve ravna uravnotežuje, i čovjek i trun i zvijezda i sunce se moraju ravnati unutar nje ili će morati ustuknuti pred njezinom silinom.”
Voljeti Boga i služiti mu, voljeti druge i služiti im – upravo to je ono što daje pravi smisao i svrhu. To je univerzalna istina pred kojom ne možemo pobjeći.
Harold G. Koenig | www.catholicexchange.com
Prijevod: T.S. | Bitno.net