Ponavlja li se bliska povijest
Krajnje ‘običnu’ gestu, koja ponajprije objašnjava današnju Bosnu i Hercegovinu i koju opet svi različito doživljavaju, napravio je boksač Damir Beljo, koji je jednim potezom ruke zaustavio zvižduke na himnu BiH koji su se čuli prije početka njegova meča za obranu titule prvaka Europe u dvorani na Širokome 
Brijegu. U normalnim državama i ne može se zamisliti da netko zviždi vlastitoj himni ili zastavi i da ju doživljava kao tuđu. Ali BiH nije normalna zemlja. Ispravan je bio postupak mladoga Belje koji je uspjehom u Širokom Brijegu stao uz rame velikome Mate Parlova, Marijana Beneša, Željka Mavrovića.
On je zaustavio takav potez publike jer je, čini se, odgovorniji prema zemlji u kojoj se rodio, odrastao, ostao i bori se, nego što su to desetci hrvatskih političara kojima je domoljublje u lisnici i koji se sigurno ne bi usprotivili masi u Širokome Brijegu. Ali ispravni samo iz jednoga drugog konteksta i kuta, bili su i zvižduci publike jer oni simbole BiH, zastavu sklepanu od dviju boja i uz dječje bojice negdje u odajama međunarodne uprave, ili, pak, himnu koja nema riječi jer se oko toga tri naroda ne mogu dogovoriti, ne doživljavaju pretjerano svojom jer se osjećaju diskriminirani. Jednako diskriminirani kao narodi u tamnici naroda – bivšoj Jugoslaviji.
Danas je to BiH. Juga u malome. A toj istoj Jugi pljeskao je veliki broj Hrvata, ali i prosvjedovao protiv nje i hegemonije Beograda, trgao zastave i zviždao himni ‘Hej Slaveni’. Identična matrica danas se događa u BiH s bezrječnom himnom i zastavom neuspjeloga eksperimenta. Hrvatima se niječu temeljna prava, oduzimaju im se
financijski resursi, Sarajevo je po postotku izvuklo više novca iz zajedničke kase nego Beograd iz bivše Jugoslavije. I tako redom. Ulazak legitimnih hrvatskih političkih predstavnika u vlast 2014. dogodio se samo zato što su stranke okupljene oko Hrvatskoga narodnog sabora (HNS) BiH što ga predvodi HDZ BiH postigle takav izborni rezultat i postale nezaobilazan čimbenik jer su u gornjem, nacionalno koncipiranome Domu naroda Federacije BiH dobili dvotrećinsku većinu bez koje se ni na jednoj razini ne će moći uspostaviti vlast. Nije se to dogodilo zato što su bošnjačke stranke promijenile odnos prema Hrvatima u BiH. Dapače! Najavljuje ju ponavljanje scenarija izbora Sejde Bajramovića i nametanja antihrvatske vlasti.Izborni zakon i treći entitet
Otkako je 2000. godine dio stranaka iz Sarajeva okupljenih oko SDP-a i uz potporu dijela međunarodne zajednice pokušao razriješiti bosanskohercegovački čvor iz Daytona eliminiranjem hrvatske političke volje te nastavio s ustavnim izmjenama razvlašćivanja manjinskih naroda u dvama entitetima, i ponavljanjem scenarija deset godina kasnije, država BiH našla se na putu povratka u rane 90-e godine rasta međusobnoga nepovjerenja, stagniranja i
produbljivanja razlika i kriza. Najprije koalicije naziva Alijansa za promjene, zatim Platforma i Željko Komšić u dva navrata kao hrvatski član BiH Predsjedništva s glasovima Bošnjaka, kojega se naziva ‘halal Hrvatom’, koji su doslovno nametnuti Hrvatima bez njihova legitimiteta, nanijeli su najveću štetu državi BiH. Zastoj na putu pomirenja, euroatlantskim integracijama, potpuna politička i ekonomska destrukcija kao izravna posljedica tih vlasti može se mjeriti i sa stotinama milijuna efektivne štete.
Zbog toga se nekoliko godina nastoji promijeniti izborno zakonodavstvo, što je vrlo zahtjevan ustavno-pravni zahvat. No kako se takvo što ne bi dogodilo, odnosno da zadrže prigodu loviti u mutnome te se na temelju lažne socijaldemokracije, građanske orijentacije otima Hrvatima sve, oštro protiv izmjena izbornoga zakonodavstva izjasnile su se SDP i DF. A igra koja se sada igra ponovno je izazivanje straha kod svoje dominantne publike – Bošnjaka da će se stvoriti treći entitet svojevrsna reinkarnacija ‘Herceg-Bosne’ ako se Hrvatima omogući tek biranje njihovih predstavnika u vlasti. Priča razgolićeno izgleda upravo tako, a glavni protagonist koji posljednjih dana nastoji pod svaku cijenu ostati u foteljama – Željko Komšić – najavljuje kako će ‘ponovno na megdan’ Čoviću 2018. ako se ne promijeni izborni zakon.
“Čović će učiniti sve da se promijeni Izborni zakon BiH, kako se to više nikada ne bi dogodilo. Ne mislim samo na
sebe, nego da se ne bi dogodio neki “novi Komšić’. Vjerojatno će u tome uspjeti jer, koliko ja vidim, u tome ima potporu i Izetbegovića i Radončića”, rekao je Komšić. Najavio je da će se svim silama, zajedno sa SDP-om, oduprijeti pokušaju promjene izbornog zakona.
“Kada je to već tako, i ako Čović ne uspije izmijeniti Izborni zakon i ne uvede posebne izborne jedinice za Hrvate, a posebne za Bošnjake, nas dvojicu, ako nas zdravlje i sreća posluže, čeka novi megdan 2018. Ali vjerojatno će uspjeti, bar koliko ja vidim, u svojoj namjeri da se izmijeni Izborni zakon na način da za Hrvate glasaju samo ili većinom Hrvati, a da za Bošnjake glasuju samo ili većinom Bošnjaci. I eto nama triju entiteta, a da nismo svjesni kako nastadoše”, otkrio se Komšić. No s druge strane Čović najavljuje snažnu aktivnost kako bi se dogodile izmjene i izbornoga zakona.
“I ako to hoćemo zajedno raditi, onda mi moramo riješiti pitanje izbornog zakona, a tu opet ključnu ulogu imaju bošnjačke i hrvatske stranke i mislim da ćemo to raditi u sljedećih mjesec dana”, optimističan je Čović.
Biskup Perić i novi BiH Tuđman
No takav optimizam Čović iznosi već godinama, a u međuvremenu bez obzira koliko se stranke razlikovale u svome gledanju prema Hrvatima, konstanta bošnjačke politike ostala je protivljenje ostvarenju slobode. Za razliku od političara, boksač Beljo, ili pak mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, mnogo su jasniji. I dok je Beljo 
pozitivno šokirao bošnjačku javnost, utjecajni mostarsko-duvanjski biskup učinio je suprotno, ali iznio jasan stav BiH Hrvata – država triju naroda – mora imati tri entiteta.
“Po slobodnoj samovolji tri jest jednako dva. To jest, tri konstitutivna naroda trebala bi po razumu i matematici imati tri entiteta. Ali kako vlada samovolja velikih, onda treći narod u BiH nema entiteta, nego je od jednoga naroda anektiran, a iz drugoga eliminiran”, rekao je Perić u propovijedi na misi posvećenoj početku nove akademske godine kojoj su nazočili čelni ljudi fakulteta, studenti i drugi vjernici. Biskup Perić akademskoj je javnosti na akademski način posvijestio potpunu nelogičnost između Božjih i ljudskih zakona, aksioma logike i matematike i današnje političke realnosti. Pri tome je objasnio i kako je potpuno nelogično da Ujedinjeni narodi imaju 205 članica, a da odlučuju ili imaju pravo veta tek njih pet, a katkada samo jedna sila na ovome svijetu i da to stanje, za razliku od BiH gdje bezumlje traje 20, na globalnoj razini traje 70 godina.
“Taj aksiom političkoga bespravlja, a ne razumne matematike, u nas je na snazi 20 godina. Ovo prvo što sam 
rekao traje već 70 godina i može biti još 70 godina dok ne dođe do prevrtanja pa će oni koji su poraženi biti pobjednici”, poručio je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.
Bosanskohercegovački biskupi odmah su nakon potpisivanja, izrazili svoje neslaganje s nepravednim odredbama daytonskoga mirovnog sporazuma. Upozorili su kako su Hrvati katolici u nepravednome položaju te da je nagrađeno ratno osvajanje i etničko čišćenje.
Hrvatski političari, međutim, za razliku od biskupa, nisu toliko jasni bojeći se za svoje grčevito stečene pozicije, zbog čega je i krajnje neizvjesno hoće li se uspjeti izboriti za promjene izbornoga zakona a kamoli preustroja zemlje. Ususret 20. godišnjici Daytona, Hrvati u BiH moraju kao i ’91. odlučiti s kim i kako žele dalje. Ne učine li to u sljedeće tri godine do izbora 2018. za koje bošnjačke stranke sklapaju paklene planove, hrvatsko pitanja bit će zauvijek riješeno – živo zakopano. Ne će tada pomagati ni hrabra Beljina gesta, ni zvižduci, niti jasan stav biskupa Perića. Vrijeme je za odlučnu akciju nekog BiH Franje Tuđmana kako bi ljubav prema zemlji u kojoj su rođeni i koju vole, prerasla u domoljublje prema državi BiH, njihovoj drugoj domovini, ili, pak, nastavili zviždati na državne simbole, trokut zastavu i himnu bez riječi!
Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik