MILOSTI HODOČAŠĆA
Jer hodočašće ima mnogo toga zajedničkog sa samim životom…
Prije koji tjedan nalazio sam se u Galiciji (sjeverna Španjolska) gdje sam imao milost prijeći Put svetog Jakova. Na tisuće ljudi godišnje, iz raznih dijelova svijeta, prijeđe ovo tradicionalno hodočašće prepuno povijesti i avantura.
Za mene je to bila posebna prigoda. Već niz godina na umu sam imao ideju prelaska ovog puta i nakon što sam pročitao članak o predloženim hodočašćima u jubilarnoj Godini milosrđa, osjetio sam u sebi onu unutrašnju sigurnost kako ću konačno i uspjeti u 2016. godini.
Iznijeti Put bilo je jedinstveno i intenzivno iskustvo. Naučilo me mnogo toga: Bog je na konkretan način odgovorio na niz osobnih pitanja koje sam si postavio posljednjih godina: što On želi od mene, koja je moja uloga na ovome svijetu, o odnosima koje imam s osobama u svojoj okolini… Govoreći općenitije, otkrio sam u puno jasnijem i dubljem svjetlu tko sam uistinu.
Kao što si već mogao čuti, hodočašće ima dosta toga zajedničkog sa samim životom: postoje usponi i padovi, teži i mirniji trenuci, upoznaješ mnogo osoba koje ostavljaju traga u tebi (i ti ćeš ostaviti traga u njihovim životima), uvijek si na putu prema jednom dobro određenom cilju i činiš sve kako bi ga dohvatio. Eto zašto s tobom želim podijeliti šest životnih lekcija koje sam naučio hodajući Putom svetog Jakova. Nadam se kako ćeš ih naći korisnima za svoj život.
1. Hodočasnik je uvijek u potrazi za nečim
Dojmljivo je vidjeti koliko ljudi ide na hodočašća. Osobe različitih godina, nacionalnosti pa i vjera. U grupi ili sami, svatko vođen osobnom motivacijom. Sreo sam osobe koje su bile ondje iz vjerskih razloga, osobe koje su željele spoznati same sebe i one koje su bile tu iz čisto avanturističkog duha. Ali polazeći od motivacije, ono što je sjedinilo hodočasnike bilo je to što su svi nešto očekivali. Svi su bili u potrazi za nečim. Konačan cilj bio je očit, ali je pogled sviju bio uprt prema tome da svaki dan otkriju nešto novo: koje će osobe upoznati, koje će prepreke iskrsnuti… Uvijek tragajući za nečim, kao i u životu. Međutim, ova potraga postaje podnošljivija ako uza se imamo svjetlo koje obasjava svaki naš korak. Mi smo hodočasnici milosrđa.
2. Budi ono što jesi
Na Putu ne postoje maske ili uloge. Ti si ondje i Bog je s tobom. Put koji prelaziš i osobe koje srećeš s tobom su u kontaktu. Uobičajeno je da se među hodočasnicima stvaraju prijateljstva. Pokušat ću ovo bolje objasniti: u svakodnevnom životu često smo naviknuti uhvatiti se za svoj način mišljenja, za svoje metode i upravo to nas dovodi do toga da se zatvorimo prema drugima. Ironično je to što, u nama samima, postoji usađena želja za upoznavanjem bližnjega. No, to smo u stanju učiniti samo onda kada se oslobodimo tereta maski koje svakodnevno nosimo. Maske koje diktira izgled, vanjština i strah od onoga što bi ljudi mogli reći. Veliki francuski pisac Saint-Exupery objasnio je to ovim riječima: “Kako bismo putovali sretni, trebamo putovati neopterećeni”. Budi ono što jesi, sa svojim darovima, vrlinama i manama. Upravo to je ono što ti omogućava odnos s drugim ljudima.
3. U svijetu postoje osobe koje su zbilja dobre i gladne istine
Put treba proživjeti s pristupom koji vodi k upoznavanju drugoga. Naravno da sam proveo trenutke u molitvi i u osobnim refleksijama, ali sam imao i trenutke razgovora s drugim hodočasnicima (bez ikakva planiranja). To su trenuci u kojima sam ih upoznavao i dopuštao njima da upoznaju mene, da dijelimo život. Uistinu je bilo zahvalno upoznati ljude najrazličitijih godina i podrijetla – koje nikada nisam mislio da ću sresti – te dijeliti s njima one uobičajene stvari što čine našu svakodnevicu i shvatiti kako na svijetu zbilja postoje osobe zlatna srca koje tragaju za Bogom (a da ponekad toga nisu ni svjesne) i koje žele u svojim životima dobre, vjerodostojne stvari bez obzira na kulturološke razlike koje mogu postojati.
4. Radost života u Kristu dovodi do toga da se i tvoj bližnji propitkuje
U ovoj dinamici konstantnih susreta s drugima, od trenutka kada sam bio onaj koji jesam, primijetio sam da postoji nešto što se uvijek s pozitivnošću prima: radost koja dolazi od Boga. Navodi druge na raspravu, preobražava živote ljudi. Kada smo svjesni da Bog živi u našem srcu i kada samima sebi ne dopuštamo zasjenjenje njegove prisutnosti, zračimo srećom. I upravo ta sreća je zarazna i potiče druge na postavljanje pitanja i raspravu. Iz toga se rađaju čvrsta i dugotrajna prijateljstva.
5. Moleći za druge, osjećaš se ujedinjeniji s njima
Za vrijeme mog hodočašća imao sam mogućnost moliti za mnoge, predati svoju molitvu Gospodinu i sudjelovati na misi svaki dan u raznim selima u kojima sam se našao. Molio sam za prijatelje, rodbinu pa čak i za nepoznate ljude koje sam sretao Putom. Moliti za njihove snove, njihove ciljeve i situacije koje su im nanosile brigu bilo je izvanredno iskustvo jer mi je dopuštalo da se osjećam bliži svima njima.
6. Bog nam se neprekidno obraća preko Stvorenog
I posljednja lekcija, ali ne najmanje važna, jest susret sa Stvorenim. Vidio sam krajolike koji oduzimaju dah, pune boja i života. Čuda koja sam vidio nisu učinila ništa drugo nego me navela da se još više bacim u krilo Stvoriteljevo, zahvaljujući mu na beskrajnoj milosti kojom mi je dopustio da se nađem ondje, diveći se djelu njegovih Ruku. Bog nas nastavlja pozivati, dan za danom, preko svojih čuda prirode. I to je još jedan razlog zbog kojeg bismo ga trebali slaviti i zahvaljivati mu na svakoj stvari koju imamo.
Napor hoda, raznovrsnost krajolika, susret s osobama drugih nacionalnosti – hodočasnike otvara onome što je najdublje i zajedničko svim ljudima: bića u potrazi, bića kojima je potrebna istina i ljepota, iskustvo milosti, dobročinstva i mira, oprosta i iskupljenja. I u najpovučenijem od ovih ljudi odzvanja prisutnost Boga i djelovanja Duha Svetoga. Da, svaki čovjek koji zna biti u tišini, koji se udaljava od požude, želja i neposrednih poslova; svakog čovjeka koji moli, Bog prosvjetljuje dok ne sretne i spozna Krista. Naposljetku, onaj tko ide na hodočašće u Santiago čini to prije svega upravo zato da bi se s Bogom susreo. (papa Benedikt XVI. na misi povodom Svete godine Santiaga de Compostele na trgu Plaza del Obradoiro, Santiago de Compostela – 6. studenog 2010.)
Rafael Pérez del Solar | Aleteia.org
Prijevod: Ivana Moro | Bitno.net